Engleska nije postala to sto danas jeste zahvaljujuci simbolima.
Konkretno ova recenica moze da bude uvod u jednu mnogo dugacku diskusiju. U najbazicnijem (baseband) znacenju, mogu da se slozim,
ali bi bilo bolje da ne idemo u sledece slojeve price.
uglavnom drzis tradicije drzi se ali nemoj nikog siliti da je slavi
Te svoje simbole su pravili najpre radi sebe, da bi se vecina Engleza i ostalih ostrvljana mogla u njima identifikovati.
Koliko vidim, ne da se ne trude nego im uopste ne pada na pamet da ista tu menjaju ne bi li privoleli nekoga kurtu iz murtistana kojeg su
istorijske poplave naterale u njihov vilajet da se i on eto oseca lepse. Bez ikakvog silovanja, ostavljena je opcija da ako neko hoce da se
identifikuje kao Englez, sa svim benefitima pozitivnih trademark obelezja, ocekuje se da blagoizvoli postovati pomenute simbole (kraljica,
monarhija, himna, zastava). Ako je tom nekome to nesto tesko, ili dozivljava kao tudje - molim lepo - ostavljena mu je opcija da ili cuti
u svom cosku (tj. da ne pokusava da na javnoj sceni zastupa vecinu), ili da se prosto ne trpa da pripada tamo gde ne pripada, tj. da potrazi
neko drugo mesto na svetu gde ce se osecati lepse.
Da bude jos interesantnije, Englezima nista od toga nije padalo na pamet da menjaju ni u etapama najveceg opadanja svoje svetske moci.
Ostali su potpuno privrzeni sebi, tome sto jesu, bez ikakve drame i izvinjavanja, iako bi na osnovu onoga sto su uradili po svetu imali
bas puno razloga da to urade.
Izraze pripadanja kolektivitetu nikome normalnom ne pada na pamet da okarakterise kao prisilu.
U USA osnovnim skolama svi koji se zateknu u ucionici oko 8:30 kad se zacuje sa razglasa 'pledge of allegiance', sto znaci: ucitelji, sva deca,
svi parent helpers u skoli - ocekuje se da ce da stanu mirno, stave ruku na srce i ako vec ne znaju tekst da se bar prave da nesto u tom
smislu recituju. Vec par puta sam prisustvovao, a moj sin sa ostalom decom u celoj skoli ponavlja proceduru svakog bogovetnog dana.
Podrazumeva se da ako si vec uzeo drzavljanstvo (na sta te niko ne tera puskom, nego moras da sam izrazis zelju), da vise raspravke te
vrste neces potezati. Stavise, i oni koji su tu bez drzavljanstva, sa vizama, zelenim kartama itd - podlezu istim predpostavkama.
Ako ti se ne svidja ono sto je ustanovljeno kao zakon/proizaslo iz Ustava - slobodan si da ides (da ne kazem: da od*ebes) gde god volis.
Zapravo - mozes ako si dokon i da pokusas da pisas uz vetar, samo ce de facto ako ne de iure da te kosta strasno mnogo. Kad se jednom
deklarises da nisi deo tima na tom nekom nivou, you've shot yourself in the foot big time.
Sljapkanja po guzici, grljenja, pustanje brkova, sisanje na celavo, plesovi, skakanje... itd itd
Moze, samo u prilikama kad ne reprezentujes drzavu/zemlju/narod ipak treba jedna malo veca doza malo drugacije motivacije, jer se i pobede
i porazi na terenu ne dozivljavaju samo i jedino kao sportski dogadjaji, nego imaju jos mnogo uticaja na kolektivnu psihologiju, i to je odavno
prepoznato kao faktor.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 05.06.2012. u 02:14 GMT+1]