Mene je oduvek najviše nervirao srpski stereotip "privatnika". Ja sam samo prvu godinu radnog staža proveo u državnoj fabrici (MINEL) a onda pobegao glavom bez obzira - kod privatnika ! I čitav svoj radni vek radim kod privatnika. I kad god sam nekome rekao da "radim kod privatnika" - odmah sam video sažaljenje, zbog slike u njihovoj glavi kako ja radim u memljivom podrumu, a privatnik iznad moje glave, sa korbačem u ruci.
Zapravo, istina je sasvim, sasvim drugačija. Jedino radno mesto gde niko nije cenio moj rad i zalaganje je upravo MINEL. U svim ostalim firmama sam napredovao, kako finansijski, tako i prema radnom mestu. Evo mojih rezona, možda neko nešto od ovoga prihvati:
1. Prvi posao koji ti se ponudi - prihvati. A onda, sa kakvom - takvom kintom u džepu traži bolji.
2. Nemoj nikad da prestaneš da se interesuješ za druga, nova i bolja radna mesta. Od prvog do poslednjeg dana radnog staža - uvek budi obavešten, interesuj se, budi aktivan po pitanju promene posla.
3. Najcenjenija stvar kod zapošljavanja je radno iskustvo. Zapamti: ono se stiče samo radom. Dakle, na poslu radi, ne zabušavaj. Što više radiš, to više znaš, što više znaš - ti više vrediš.
4. Poslodavac te ceni i poštuje malo manje od tvog ličnog samopoštovanja.
(ako se setim još nečega - editovaću)
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji