Zorane, imali su ribe i pre nego su pronašli naftu, kao i sporazume sa bratskim Skandinavskim narodima, hidropotencijal i da ne nabrajam dalje, pa su opet, čak i od SFRJ 50-ih godina dobijali finansijsku pomoć da ne gladuju.
Poenta je da sve kreće od pronalaska nafte i pametne podele prava na eksploataciju ključnim svetskim igračima.
E to je bio ključ za sva vrata. Niko ne spori skromnost i pametne odluke i priliku koju su zgrabili, što mi, izgleda, nikad nećemo umeti ni znati, ali ajde da se ne lažemo, da nije bilo nafte, i dalje bi bili ono što su bili do pre samo neku deceniju - siromašna ribarska zemlja.
Sada kada kaplje, mogu da cede i suvu drenovinu, a i ne moraju.
A kad spomenu proizvodnju papira, ovde u mestu gde živim, zatvorene su dve ogromne fabrike papira i ambalaže. Ne znam zašto, ali stiče se utisak da proteruju industriju koja nije baš ekološki prihvatljiva. Dakle, sprdaju se jer su tako u mogućnosti.
U prilog tezi ide i tekst koji sam neki dan pročitao u Aftenpostenu, a koji samo ističe taj nacionalni kompleks od kog boluju, a to je da su spletom okolnosti dobili priliku da se obogate, a naslov je glasio otprilike: "Nije nafta zaslužna za uspon i bogatstvo Norveškog društva".
Opet kažem, verujem da bi mi verovatno uprskali priliku, koju oni eto nisu, ali treba stvari nazvati pravim imenom.