Antonimi se ne određuju prema reči, već prema značenju; tj., jedno značenje neke reči može da ima jedan antonim, a drugo značenje iste reči može da ima sasvim drugi antonim, i time argument s antonimima pada u vodu. Drugačije rečeno, jasno je da je antonim reči
zadnji kada je koristimo u sklopu ’zadnji kraj automobila’ upravo
prednji, međutim to ne znači da i kada koristimo
zadnji s drugačijim značenjem, kao u ’zadnji put’ antonim opet mora da bude
prednji. Prema tome, ostaje jedino pitanje da li je normom prihvaćeno i ovakvo značenje; odgovor je
da, još od članka Mihaila Stevanovića pre nešto više od pola veka. Od tada se ovakva upotreba redovno odobrava u rečnicima i drugoj jezičkoj literaturi.
Da zaključimo, u pravu je dečko.
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.