jeziku bilo kako da je pročitamo. U stranim jezicima postoje glasovi koje mi nemamo, ali neke glasove koje i oni i mi imamo
oni pišu sa nekoliko slova, a za neke svoje glasove uopšte i nemaju slovo. Primedba da bi u tom slučaju bilo previše različitih slova ne stoji jer ovako kako je sada oni imaju mnogo veće muke. Uzmi na primer engleski. Ja ne znam savremani strani jezik koji upotrebljava latinicu a da ima za svaki glas jedno slovo.
Takođe sam hteo da kažem da je latinica koju mi upotrebljavamo prilično nespretno dorađena - moglo je i bolje.
Izuzev slova đ sva ostala dodata slova su sastavljenia iz dva ili tri odvojena dela, dok je to u latinskoj latinici slučaj
samo sa slovima i i j. I u toj našoj latinici moramo da kažemo strancu da se slova n, j, l, d, ž čitaju
drukčije kad su u nekim kombinacijama jedan do drugog nego kad su samostalna. Takođe stranca moramo da naučimo
da imamo dva oblika pisanja velikih slova - na primer - Ljubljana i LJUBLJANA, Njegoš i NJEGOŠ i t. d. Doduše, ovo je i kod njih slučaj.
Srpska ćirilica nema ovakvih problema - naravno i ona je dorađena ali bolje i od ruskog i od bugarskog pisma. Može se reći
da je Srpska ćirilica u potpunosti dovršena i prilagođena na savršen način našem jeziku. To je odlika jednog pisma i nacionalno (ne nacionalističko) i kulturno obeležje jednog naroda.
Bernard Šo je bio oduševljen jednostavnošću srpskog pisma.
Ćirilici se može staviti primedba samo na kabast izgled nekoliko slova, ali to je sve - uostalom i tu su moguće stilizacije.
Moje je mišljenje da bi latinicu trebalo dovršiti ne samo za naš nego i za strane jezike i na taj način pojednostavniti
pisanje tako da spelovanje postane potpuno nepotrebno.
Uzgred, đevojka i đed su bili govorni oblici (a i danas su u Crnoj Gori i još nekim krajevima), a kako su se promenili u djevojka i djed odnosno u književni oblik to ne znam, u svakom slučaju prethodili su usvojenom književnom obliku.










Re: Pitanja vezana za pravopisne nedoumice - samo u ovoj temi!