nemamstan
Citat:
Valjda su to nebesa na koja će ih gospod povesti.
Samo ne znam ko je zaslužio da bude poveden?
Nemaš ti blage veze o onome o čemu govoriš. Nebesa i raj nisu isto, ali šta god da su, ne daju se za zasluge, ne onako kako ti to vidiš. Mogao bi malo da se obrazuješ, a ne da se blamiraš na forumu. Hvala ti Bože što nisam kao ovaj nemamstan, nego činim dobra dela i verujem da... Šta si mislio, da stvari ovako stoje? Pa to pokazuje jednodimenzionalnost tvog uma i nesposobnost da izađe iz stereotipija koje je sebi nametnuo, ali to su malo ozbiljnije teološke teme.
Citat:
Nisi dobro shvatio.
To što si napisao je posledica verskog modela razmišljanja: "AKo ne veruješ u boga - veruješ u djavola"!
To je crno/beli model - dogmatski.
E hvala ti što si mi otvorio oči, da ne bi tebe umro bih u neznanju. Nego, ovo je malo preteška tema za tebe, pazi da ne polomiš zube. Ako pažljivije čitaš, među stvarima koje sam naveo(novac, moć,...) nema đavola. Đavo(sotona, lučonoša,...) je protivnik, onaj koji se buni i ustaje protiv Boga. Neki ga smatraju ravnim Bogu, neki smatraju da je stvoren, dakle stvorenje, a ne stvoritelj, ali svakako neprijatelj ljudi. Ateista ne veruje u Boga, pa samim tim ne veruje ni da postoji đavo. Teološka shvatanja đavola, njegovog postojanja, kvaliteta i moći koju ima nad ljudima su dosta razuđena, to je malo šira tema.
Da je dogmatski/teološki pristup crno beli, zar bismo danas posle tri četiri hiljade godina monoteizma ili još i više ako uključimo i mnogoboštvo imali samo u okviru svake od tri monoteističke religije desetine, stotine i hiljade pravaca i učenja?
Bog je jedan, stvorio je svet i ljude, svemoćan je itd. U ovome se slažu sve tri monoteističke religije. Međutim, ako odemo malo dalje od toga i zagrebemo u ono što sam nazvao finesama, mada je pitanje da li su to finese, počinju da se razilaze. Na primer, pravoslavna i katolička crkva se dogmatski slažu u 99 posto učenja. Jedino oko čega se ne slažu je nepogrešivost pape i ishođenje svetog duha od oca ili i od oca i od sina. Ako stvar prenesemo na polje fizike, onda ćemo reći da se svi pravci i učenja, svi fizičari slažu da usled gravitacije jabuka pada na zemlju. Međutim, ako opet odemo malo dalje, jedni kažu da se svemir širi, drugi da se skuplja, a treći da se niti širi niti skuplja. Ovi prvi se moguće slažu u svemu, ali među njima ima onih koji smatraju da će u jednom momentu prestati da se širi, a neki smatraju da neće. Ukratko, razvoj pristupa problemu i u nauci i u religiji je istorijski i metodološki prilično sličan.
Citat:
Čovek ne mora da veruje da bi funkcionisao.
Kako da ne, ispaljivanje ćoraka se ipak ne računa u argumente. To je kao da kažeš da čovek ne mora da veruje u gravitaciju da bi funkcionisao. Pa sad, možda i ne mora, ali ne bi bilo dobro da skoči sa petnaestog sprata, jer će tako brže izaći iz stana. Svaki čovek veruje, u to nema ni najmanje sumnje. Ti veruješ da ćeš položiti prijemni, da ćeš dati ispit, da ćeš jednog dana diplomirati. Veruješ da ćeš naći posao, da ćeš dobiti povišicu, veruješ da će klub za koji navijaš pobediti, da ćeš za nekih pola godine ići na letovanje.
Citat:
Živo biće ne mora da reaguje na boga ali mora da reaguje na materijalne činjenice.
U pravu si, ne mora, Bog nije nasilnik, samo i te "materijalne činjenice" tj. svet stvorio je On.
Citat:
Dakle - vera nije obavezna.
Kao što već rekoh, On nije nasilnik, pa vera u Boga svakako nije obavezna, svako ima slobodnu volju. Vera sama je ipak imanentna čoveku, od nje se ne može pobeći.
Citat:
Umesto da veruje čovek može da pretpostavi i da proba. Pri tome je uvek svestan da se ponaša pod odredjenim pretpostavkama za koje mora potvrditi da važe.
Uh, šta si ovde udrobio da mi je da znam. Na primer, ja pretpostavljam da gravitacija ne postoji. Pošto nekoliko puta skočim sa visine i razbijem se, nepobitno utvrdim da gravitacija postoji. Međutim, to što sam opisao samu pojavu ili kvantitativno izmerio njen učinak(ubrzanje) ne znači i da sam spoznao njenu suštinu. Zašto baš 9,81, a ne deset? Zašto jabuka pada na zemlju, a ne odleti u visinu, u svemir? Dođavola, otkud uopšte jabuka, zemlja, ja i ovaj svet? Otkud sve to?
Citat:
Nauka nije dogma i starija je od magijskog mišljenja.
Prvo, ovo drugo:) Da ti ipak posetiš neku biblioteku, jesi razmišljao o tome? Znaš, pisali su o ovim stvarima mnogi pametni ljudi: Frejzer(neko ga je već pomenuo), Elijade, Frojd, Jung, Kant, Hegel, Niče, Platon, Aristotel,... Ovako ispadaš mnogo smešan, protiv čega ja nemam ništa, ali malo smara.
E sad, drugo, tj. ovo prvo:) Kada ti uočiš neku pojavu u ovom svetu, na primer gravitaciju, da li ćeš samim opisom te pojave, kvantitavnom i kvalitativnom karakterizacijom shvatiti i njenu suštinu? Teško. Otkud uopšte gravitacija, zašto ne deluje u suprotnom smeru, zašto je za našu planetu ubrzanje baš 9,81, a ne neko drugo? Zašto se planete kreću baš po kružnoj(elipsastoj putanji), zašto ne stoje u mestu u odnosu na sunce? Zar ne bi bilo dovoljno za život na zemlji da se samo planeta(zemlja) vrti oko svoje ose? Uostalom, ne mora ni to. Može na jednoj strani stalno mrak, a na drugoj svetlo, dan. Slično pitanje možeš da postaviš u konteksu bilo koje nauke, biologije, fizike, hemije.
Na primer. Tačka, prava i ravan su osnovni pojmovi u matematici, geometriji. Postoji li u svetu model, stvar ili pojava koja odgovara ovim pojmovima? Ne postoji, to su konstrukti ljudskog uma, a pošto ja ne verujem u te gluposti, da li bi trebalo da se odreknem svih dostignuća koja danas koristim, do kojih se došlo ovim znanjima?
Da to kažem ovako. Religija posmatra stvari u totalitetu, ne bavi se efemernim pojavama, bar ne odmah, već u startu gađa u suštinu. Otkud uopšte ja, otkud ovaj svet i mi u njemu? Nauka ide malo drugačijim putem. Prvo, stvari uglavnom posmatra parcijalno, a drugo, kada dođe do zida, onda kaže, hm pa da, to je prosto tako, nema smisla razbijati glavu tim glupostima.
Na primer, Banah Tarski paradoks, pomenuo sam to u onoj temi o beskonačnosti koju je pokrenuo pisac.Šta je broj, brojanje, nabrajanje? Imamo li mi uopšte predstavu o tome? Polazeći od nekih uobičajenih, svima razumljivih principa mi smo stvorili matematiku takvu kakva je. Ona radi sasvim solidno i hvala joj na tome. Da ne drvim mnogo o opšte poznatim stvarima, problem u načelu izgleda ovako. Ako ja pravim rođendasnku žurku, pozovem sve vas da se provedemo, vi mi naravno donesete poklone, žureza samo takva: piće, mjuza, hrana. U jednom trenutku shvatim da nema više torte, ostalo samo jedno parče. Nemam vremena da pravim novu, jedan je ujutru, poslastičarnice ne isporučuju tako brzo, a meni treba odmah. Hvatam se za glavu, šta sada da radim? Nikakav problem, Banah Tarski kaže, da mogu to parče torte da isečem na nekoliko delova(konačno mnogo), a da zatim od tih delova sastavim celu tortu. Ovo je naučna činjenica, problem rešen. Sada se postavlja pitanje, umemo li mi da brojimo? Da li smo negde zalutali, ali je sa brojanjem sve u redu? Da li su ovakvi paradoksi samo privid? Deus ex machina. Slična pitanja, nedoumice i glavolomke možeš naći u svakoj nauci. Za one koji veruju, ovo se može posmatrati i kao pitanje, ima li više Bogova ili je samo(tačno) jedan. Neka mišljenja kažu, da mi ne možemo pojmiti Božje jedinstvo, jedinost, da se tako izrazim "jednoću", pa umesto da kažemo Bog je jedan, idemo putem negacije. Bog nije nejedan. Ako je već tako sa Bogom, čemu čuđenje da olako i zdravo za gotovo prihvatajući jedan(1) u matematici dolazimo do prethodno opisanog paradoksa? Da skratim, ni nauka ni religija ne dolaze do suštine, tj. prirode stvari, ali je religija bar utoliko intelektualno poštenija prema čoveku, da taj prauzrok, početak svih stvari označi Bogom. Da se vratim na ono magijsko mišljenje, teško da si već došao iz biblioteke. Ono je upravo to, bavi se pitanjem: kada pritisnem to i to dugme, šta će se tačno desiti? Preciznije, koji tačno uzrok dovodi do tačno te i te posledice. Nauka to proučava, sistematizuje, klasificira pa kada dođe do karambola, onda kaže ok, rešiće to u budućnosti ili to je tako, nema smisla baviti se time. Religija kaže, Bogu je moguće i ono što mi kao ljudi nismo u stanju da pojmimo, čiji uzrok nismo u mogućnosti da sagledamo.
Citat:
Već sam napisao da rudimentarni naučni model može da se prepozna kod životinja.
Ta nit može da se prati sve do pramodela koji se javlja kod najjednostavijih oblika života - jednoćelijskih.
Prvo, životinje nemaju svest, volju i intelekt onako kako ih ima čovek. Drugo, čak i da je tako, u čemu se onda mi razlikujemo od životinja? Možda bismo mogli reći da je to duša, ali ti ne veruješ u Boga, pa samim tim ne veruješ ili bolje reći znaš da čovek nema dušu.
Citat:
Ta jednoćelijska celina reaguje na spoljnje nadražaje i pokušava da uspostavi kontakt putem ključa i brave.
Jeste, kiša pada, trava raste, gora zeleni.
Citat:
Molekul koji reaguje na sistem ključ/brava postaće izvor energije za taj jednoćelijski organizam.
Proces je puki "pokušaj - pogreška" model.
Ko to pokušava? Onaj koji nešto pokušava mora da ima svest, volju, intelekt i nameru da nešto uradi, iza toga mora da se krije neko ili nešto. Pošto ne veruješ u Boga, ko je taj? Kada kamen pada sa litice ili kada jabuka pada na zemlju, ona ništa ne pokušava, nema ni svest da pojmi šta joj se događa, ni volju da time upravlja. Ona se prosto povinuje zakonima fizike, gravitaciji.
Citat:
Razlika u odnosu na složenije oblike živoa je u tome što ta jednoćelijska celina zavisi od spoljnjih sila - gravitacije, toplote, strujanja fluida u kom se nalazi itd. Tj, jednoćelijski organizam nije toliko autonoman kao neka životinja koja može da se kreće samostalno i da na taj nači izvrši daleko veći broj eksperimenata.
Uf, šio mi ga Đura, al ga nije dobro sašio. Nego, što ti plaćaš grejanje kad ne zavisiš od toplote, što ne skačeš kroz prozor sa petnaestog sprata ako ne zavisiš od gravitacije?
Citat:
Još jednom: metod "probe i pogreške" je posledica materijalnosti sveta i postoji stotine miliona godina dok magija i religija traju tek poslednjih "nekoliko sekundi".
Izvini što pitam, jel ovo neka komeNdija? "Posledica materijalnosti sveta", buhhaa, ne znam da li da plačem ili da se smejem. Izvrnuo si sve naglavačke, dubiš na glavi, ali nemaš ništa pametno da kažeš. Jedino što uspevaš je da me nasmeješ, ali dobro i to je nešto. Smeh je dobar za zdravlje. Uzgred, o kom i kakvom svetu pričaš, ne postoji nikakav svet. Sve je ovo samo moj san. Ovaj kompjuter na kom kucam je u mojoj glavi, ti si samo lik u mom snu.
Citat:
Zaista? Ko je taj Hrist?
Govorio sam u kulturološko civilizacijskom smislu, ako si rođen u evropi ili americi pripadaš judeo hrišćanskom civilizacijskom krugu. Da si rođen u severnoj africi ili na bliskom istoku, to bi se zvalo judeo arapska civilizacija. Ona ima presudni uticaj na to kako si vaspitan, formiran kao čovek i kako se odnosiš prema svetu i životu. Priznavao ti to ili ne, ništa ne menja stvar. To prvo. Drugo, ne propovedam, niti je forum mesto za to.
Citat:
Pa sad - pre će biti da su popovi imali kompleks. Još pre pojave popova ljudi su naučili da bacaju koplje, klešu sekire, pale vatru koju su "ukrali bogovima". Da bilo je dosta osnova da popovi imaju kompleks. Još kad se ima na umu da su majmuni znali da bacaju kamen a nisu imali pojma o bogu...
Da li vidiš u kakvu kontradikciju upadaš. Ukrali vatru bogovima? Popovi, pusti popove, ko je govorio o njima?
Da budem jasan. Meni samo idu na nerve oni koji guslaju o nauci, napretku i sličnim glupostima, a pojma o životu nemaju. Kao što mi na nerve idu oni koji samo kažu Bog i misle da su time sve rekli ili objasnili. Nepismeni popovi ili estradni naučnici, pa to nikada nije moglo da me impresionira.
[Ovu poruku je menjao Bradzorf012 dana 17.12.2017. u 01:45 GMT+1]