("malo pojašnjenje"):
Kada se uvodilo hrišćanstvo, oko neke 980.g. na prostorima gdje je moj moj pra, pra, pradjed živjeo, on je vjerovatno već tada imao neki svoj pogled na stvarnost, duhovnost, odnosno, religiju i kakav god da je on bio, to je bilo nešto u šta je on vjerovao, odnosno, nevjerovao, što bi se reklo - njegova privatna stvar.
S obzirom, da se ta religija/novi program, u to vrijeme uvodila u krvi do koljena, tj. nije bilo na principu hoćeš-nećeš, nego moraš, on kada je vidio kako su prošle njegove komšije koje nisu htjele da ju prihvate, vjerovatno se odlučio da ju prihvati čisto iz razloga da sačuva glave svoje porodice.
“Ili se prikloni - ili ćemo da te uklonimo”, stari je moto antropoida, koji i dan danas dobro funkcioniše.
Tako se on priklonio, mada je vjerovatno i umro ne vjerujući u ono u šta je zvanično morao da vjeruje.
Međutim, što se njegovog potomstva tiče, program je učinio svoje, te je tu došlo do tzv. “domino efekta”. Tako neki od njegovih potomaka ne samo da su ga prihvatili, nego čak i kao popovi i sveštenici dalje promovisali.
Kada su, dosta kasnije, oni koji su kreirali taj program odlučili da malo eksperimentišu s jednim novim programom (komunizmom), mom djedu koji je živjeo na istim prostorima, ta ideja se nije nimalo svidjela, jer je on tada bio tvrdokorni hrišćanin. Njegov program je imao i jaku “anti-virusnu komponentu” koja je sprečavala ne samo deprogramiranje, nego i – reprogramiranje. Kada su opet milioni onih koji nisu htjeli da prihvate novi program počeli gubiti glavu, on nije postupio kao njegov pra, pra, pradjed te odmah prihvatio novi program, nego je odlučio da bježi na prostore koji tim novim programom tada još uvijek nisu bili zahvaćeni. (U ovom slučaju iz Rusije, u kraljevinu Srbiju).
Nije se priklonio, znači, nego se uklonio.
Tako je on umro privržen Microsoft-u Hrišćanstvu dok njegov sin, odnosno moj otac, nije uspio da izbjegne novi program, kojeg sam i ja svojevremeno trebao da prihvatim. Naravno, Microsoft Komunizam se isto tako vrlo lako, kao i sve ostalo što nam je bivalo nametnuto, mogao racionalizovati.
Neki su išli čak dotle da su i u Komunističkom Manifestu otkrivali i neku simbologiju.
S obzirom da su i škole uvijek morale da prate trendove, odnosno, najnovije masovne programe, vjeronauk je izbačen a marksizam ubačen. Umjesto ikona i svetaca Ms Hrišćanstva, sada su nas sa zidova motrili simboli i sveci Ms Komunizma, Marks, Engels i ostala kompanija.
Na nama je bilo samo da racionalizujemo kako imamo posla s nečim najboljim koje je do tada smišljeno za naše dobro. Ko je bolje, u ovom smislu racionalizovao i pratio taj program, bolje je kotirao u društvu. Naravno, nikakva kritika negativne vrste nije bila nimalo uputna. Neki iz moje šire familije ne samo da su vjerovali u ovaj program nego su ga kao partijski sveštenici čak i promovisali sa istim žarom kao i oni moji preci koji su svojevremeno promovisali Ms Hrišćanstvo. Stvar sa Ms Komunizmom krenula je tako žestoko i s jednom takvom ozbiljnošću da se računalo kako je nemoguće da ova posljednja riječ ljudske filozofije ikada propadne.
Koliko je ljudskih života koštao taj eksperimentalni program ne može se sa sigurnošću utvrditi.
Onda je neko rekao kako je s eksperimentom završeno, “stoko nazad u stare torove”. “Puj pike propalo - ne važi više”. Izbaciše marksizam iz škola, skinuše slike marksističkih svetaca sa zidova, vratiše vjeronauk u škole zajedno sa svecima Ms Hrišćanstva.
Ko nije odmah reprogramirao, tj. zaboravio Ms Komunizam, kad je to bilo naloženo, automatski se počeo smatrati - neprilagođenim.
Čovjek se inače najlakše programira – kad ga dobro isprepadaš.
Naravno, ni ovo nije moglo da prođe bez žrtava, jer je ovaj put valjalo i obaviti transfer “narodne imovine” i prirodnih bogastava u ruke onih koji su na hijerarhijskoj ljestvici odmah do onih koji programe izmišljaju.
Stari podprogrami su prekonoći osvježeni i aktivirani, tako da je došlo do nastavka tradicionalne bitke između “onih koji Ga ljube u dupe”, “onih koji su Mu se naguzili” i “onih koji Mu ga puše”.
Oni što Mu ga puše zauzeli su jedan čvrst stav: “ko nije sa nama taj je protiv nas”. Isti stav zauzeli su i oni što su Mu se naguzili i oni što Ga ljube u dupe.
Ovdje, naravno, govorimo o subprogramima jednog te istog programa. Razlika između njih bila bi analogna razlici izmedu Ms Windows 98, Ms Windows 2000 i Ms Windows XP (kako vidimo, - proizvodać tih programa je isti).
S druge strane, oni koji se nisu mogli priključiti ni jednoj od ovih grupa s različitim pristupom entitetu koji se kroz zadnjih par hiljada godina naše istorije predstavlja pod imenom Jehova, Allah ili Hrkljuš, morali su hitno da se izmjeste, ukoliko su imali vremena za to, pa tako i ja. Ja se tako ne priklonih, nego se uklonih.
Kasnije, vrzmajući se po ovoj planeti jedino što sam mogao primjetiti, to su bili – u sustini isti ljudi, samo – različito programirani.
Religija je bila do sada jedan od najbitnijih programa jer veže čovjekovu svijest na specifičan način praveći ga poniznim podanikom, daje mu osjećaj pripadnosti (svom stadu) i stalni strah od nekog entiteta koji motri odozgo i sudi. Religijom je čovjekova svijest pa time i percepcija – zatvorena, a duh (još uvijek naučno nepriznat) zarobljen. Čovjek je stavljen u ulogu sljedbenika a sljedbenik koristi svoj um za slijeđenje.
***
Programeri programiraju i reprogramiraju ali nikada ne deprogramiraju.
Programirana osoba teoretski se može deprogramirati jedino kad shvati da je programirana, pa onda poduzme vlastite korake na svom ličnom deprogramiranju.
To neki nazivaju i “buđenjem”.
Buđenje danas spada u područje metafizike, jer većina ljudi sebe smatra budnim a svoju percepciju objektivnom.
Šta je to objektivna percepcija?
Jedan veoma interesantan eksperiment uz pomoć hipnoze izveden je na sljedeći način. U prostoriji su sjedjele za stolom 3 osobe. Osoba A je hipnotisala osobu B i sugerirala joj da je osoba C iznenada nestala. Kad su osobu B povratili iz hipnotičkog stanja, ona je i dalje vidjela osobu C, jer njen sistem vjerovanja ne dozvoljava mogućnost da čovjek može da nestane. Eksperiment je ponovljen s tim da je osoba A saopštila osobi B, koja je bila pod hipnozom, da su osobu C iznenada pozvali te da ova morala hitno da napusti prostoriju. Osoba C je ustala, otišla do vrata praveći se kako izlazi napolje, otvorila i zatvorila vrata a onda se vratila tamo gdje je prije sjedila. Kad je osoba A povratila osobu B iz hipnotičkog sna, osoba B nije više primjećivala osobu C. Međutim kad je osoba C uzela svoju šoljicu sa kafom, osoba B je na svoje zaprepaštenje vidjela kako se šoljica kreće sama od sebe kroz zrak!? Šta je osoba B smatrala “objektivnom” činjenicom/realnošću, nakon što je povraćena iz hipnoze? Da se u prostoriji nalaze samo ona i osoba A. Dva čovjeka!
Ne moram ni da naglašavam da bi osoba B stavila na sto sve što je imala kao ulog u opkladu da su u prostoriji samo 2 čovjeka, odnosno, da nije nimalo sumjala u svoju “objektivnu” percepciju.
To “parcijalno sljepilo”, dovoljno da iskrivi percepciju objektivne realnosti u njenu suprotnost, čini se da je osobina većine ljudskih bića. S druge strane percepcija i stanje svijesti tj. stepen svjesnosti pojedinca, su takođe u direktnoj međusobnoj vezi.
Na ovo bih još dodao i pitanje, da li je moguće da je sa nama u istoj “prostoriji” i “treći čovjek” kojeg mi nismo u stanju da primjetimo, jer smo hipnotisani/programirani da ga ne primjetimo?!?
***
Recimo, ako programiran čovjek iz “koncenzus realiteta” (znači “objektivnog”) koji sebe smatra budnim nekim slučajem čuje da je jedan od poznatijih ruskih metafizičara, Gurdžijev, govorio kako večina ljudi cijeli svoj život provede u snu i da oni u tom snu mogu takođe da se bave naukom i pišu knjige, on teško da može razumjeti šta je ovaj htio da kaže.
“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici.
Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da da to ne činimo.”
…”Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici.”
“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života.
…Baš kao što mi gajima kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.”
…rekao je Kastaneda u knjizi Aktivna Strana Beskraja. Stvar naravno nije naučno dokazana, (možda zbog toga što predator kontroliše i nauku?) ali ako bi jedna programirana osoba iz koncenzus realiteta ovo pročitala i ako bi to potreslo njenu iluziju, njen zaštitni program odmah nalaže da se pošto-poto krene u raskrinkavanje autora informacije. Ona će vrlo brzo pronaći recimo na internetu informaciju kako je neka osoba koja tvrdi da je bila Kastanedina žena izjavila kako je on njoj lično priznao – da je sve izmislio.
To što je on bio i diplomirani antropolog, takođe možemo baciti u vodu jer je gospođa Živka iz Čekrčića (zadnja pošta Zubin Potok), izjavila kako je čula iz pouzdanih izvora da je on imao jaku vezu na američkom univerzitetu UCLA i da je bio veoma loš student. Uostalom, i tetka od strine njegove babe je patila od neke nepoznate mentalne bolesti, - a vrlo dobro znamo kako to može da bude nasljedno. Treba li još? Sada se možemo mirno vratiti nazad na spavanje, zar ne?!?
Kastaneda onu “anti-virusnu komponentu” naziva “samo-trankvilizacinim sistemom” kojeg svaki čovjek ima “ugrađenog” u sebe, da bi mu zaštitio iluziju u kojoj živi. On čak tvrdi kako je svako od nas u dubokoj podsvjesti svjestan tog predatora/grabljivca. Tako, bilo kakva informacija koja bi mogla da naruši čovjekovu “objektivnu realnost” obično ne dolazi do njegove svijesti a i ako dođe, ovaj sistem ju veoma efikasno “raskrinkava,” tako da čovjek može da nastavi koliko-toliko mirno da spava.
Samo-trankvilizacioni sistem se uveliko služi racionalizacijom u raskrinkavanju “dezinformacija” i diskreditaciji “dezinformatora”.
Šta je to racionalizacija?
Pa možda bi nam za objašnjenje tog pojma mogao pomoći sljedeći primjer iz knjige Secret Don’t Tell, od Carla-e Emery:
Na jednom predavanju na temu hipnoze predavač je hipnotisao jednu osobu iz publike i onda joj dao tzv. posthipnotičku sugestiju da ustane i kukurikne kad god se on uhvati za uho. Naravno, kad ju je povratio iz hipnoze ta osoba se vratila nazad u publiku ne sječajući se ničega, predavanje se tako nastavilo, predavač se onda uhvatio za uho - a onaj iz publike ustao i kukuriknuo. Tako se to ponovilo nekoliko puta. Onda su pitali osobu iz publike koja kukuriče, zašto to radi. Ona je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila - kako joj se učinilo da je atmosfera na predavanju bila nekako loša, pa je htjela da je malo popravi tim svojim gestom.
Ljudska svijest ima tendenciju da interpretira odnosno racionalizuje svaki događaj i situaciju na osnovu do tada joj poznatih elemenata. Ona istovremeno ne dozvoljava mogućnost da samoj sebi prizna - da su njene akcije rezultat kondicioniranja, odnosno programiranja njenog uma.
Znači, naše racionaliziranje i kukurikanje bi u mnogim slučajevima moglo da bude jedna te ista stvar.
Ako naša percepcija zavisi od stanja naše svijesti a to naše stanje svijesti uveliko zavisi od informacija koje primamo iz svoje okoline (a pogotovo iz “kredibilnih” izvora) zar nije za očekivati da će “kontrolni sistem” staviti “kredibilne” izvore pod svoju kontrolu?
Kasnije programirana ovca kontroliše - programiranu ovcu, kontrolori ne moraju više da “troše pare/energiju” ni na ogradu ni na pastire. Zar nam upravo o tome ne govori ova prastara ruska priča, koju je prenjeo Uspensky, u knjizi U Potrazi za Čudesnim?:
"Bio jednom jedan čarobnjak koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto «stvorenje», tako nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.
Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome. I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci”.
Tako programirane ovce čuvaju koncenzus realitet, a to kako će koncenzus realitet da izgleda – određuje “čarobnjak”.
Ako nekim slučajem jedna ovca sazna informaciju koja još uvijek ne spada u “koncenzus realitet” (nije “naučno” odobrena) i ako to ona slučajno kaže drugoj ovci, ova će ju vjerovatno veoma brzo obeshrabriti svojim – racionalizovanjem, a ako ne, onda postoji mogućnost da se ova odmah proglasi crnom ovcom tj. patološkim slučajem, jer naravno, koncenzus realitet postavlja kriterijume i za to – šta je to patološki slučaj, - a šta ne.
Da li je onda čudno što kad neko pronađe neku informaciju da recimo na Marsu postoje određene građevine i da su te građevine u istom geometrijskom odnosu jedna prema drugoj kao što su i glavni objekti u Vašingtonu, piramide u Gizi, kamenje na Stonehenge itd. da će brzo neka od programiranih ovaca, zaštitnika koncenzus realiteta uskočiti sa diskreditacijom izvora informacije, u ovom slučaju, Richard-a Hoaglanda, pretvarajući ga u Hoax-landa tj. prevaranta.
(Ja sam na tu temu objavio jedan kraći tekst još prije neke 3 godine u jednom australskom magazinu na našem jeziku. Tekst se može naći ovdje sa par dijagrama:
http://www.galaksija.com/mars.htm
a neki od tih dijagrama su mnogo bolje vidljivi ovdje:
http://galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=42
Dali je slučajno ako neki ruski naučnik objavi kako postoji baza vanzemaljaca tu i tu, i kako ta baza ulazi u određenu interakciju sa socijalnim zbivanjima na planeti - da neki odmah požure da ga diskredituju, bez ikakve želje da provjere informaciju?
http://www.galaksija.com/tunguska.htm
Dali je slučajno što onaj koji je objavio vijest da “NASA proučava čovjeka koji ne jede” nije znao da u Australiji postoji cijeli jedan pokret takvih, odnosno stotine, možda i par hiljada, - (“breatharians”), pa čak je i jedna knjiga objavljena na temu kako svako određenim meditativnim tehnikama može to ostvariti: (Living on Light):
http://www.selfempowermentacademy.com.au
Da li je slučajno što još uvijek zvanično “ne postoje” efikasni ljekovi protiv raka, a malo ko je istovremneo čuo da je Royal Rife imao 100% uspjeh u lječenju raka aplikacijom određenih frekvencija na tijelo čovjeka (rife machine) ili da vitamin B17 (laetril) bolje djeluje protiv raka nego bilo koja kemoterapija?
http://www.1cure4cancer.com/
U ovom drugom slučaju, čovjek bi trebao znati da postoje određena plemena koja nikada nisu oboljevala od raka, i čistom logikom kada su vidjeli kako se oni hrane sjemenkama, i kada su u sjemenkama pronašli taj vitamin, otkrili su da je upravo on razlog za to. Kako je koncenzus realitet reagovao na ovu vijest? Nikako, osim što su u Americi odmah zabranili prodaju sjemenki kajsija (u kojima ima najviše tog vitamina), kobajagi zbog trovanja. Neki su krenuli takođe logikom zašto nikada nije zabilježen slučaj raka tankog crijeva, pa ustanovili da određene ćelije (Peyer’s patches) proizvode sekret koji efikasno uništava ćelije raka, pa isto tako, da li je slučajno što je i to zataškano, kao i stotine drugih sredstava za efikasno lječenje raznih oboljenja? Čovjek mora da živi u stalnom strahu, svjesnom ili podsvjesnom.
Da li je slučajno što se flour nalazi u zubnim pastama i vodi za piće. Navodno je “naučno” utvrđeno da je dobar za zdravlje zuba, (još jedna od naučno utvrđenih laži koje su postale “istina”) međutim, on sa zdravljem zuba nema apsolutno nikakve veze. Radi se o sredstvu za mentalnu kontrolu stanovništva koje ima još mnogo drugih “sporednih efekata” na zdravlje ljudi.
http://www.truthcampaign.ukf.net/articles/health/fluoride.html
Da li je slučajno što je Zavod za Zaštitu Zdravlja u Americi odobrio neurotoksin aspartame (vještački sećer) da se koristi u ishrani? Diet Pepsi, Diet Coke, “sugarfree” zvakaće gume i stotine drugih proizvoda? Bio je na listi bojnih otrova do 1968 godine, kad ga je upravo Donald Rumsfeld skinuo ste liste i pustio u javni promet, i sve to uz “amin” “naučne” zajednice (ustanovili su da je – sladak!)? I on ima svoje određene “mentalne efekte” na ljude.
http://www.nexusmagazine.com/Aspartame.html
Da li ste čuli za tzv. Siver Pulser (Dr Beck-a), koji aplikacijom pulsa određenih frekvencija na arterije na ruci čisti organizam od bakterija, virusa itd. pa lječi čak i AIDS? Niste čuli, - interesantno zar ne?!? Nije bilo u novinama i na TV – pa ne postoji?!?
Svojim očima sam vidjeo da se na pola litre vode čovjek može voziti koliko hoće uz pomoć tzv. orgona. Orgon zvanično nije priznat, tj. zvanično ne postoji, a je eto vidjeh. Imam to čak snimljeno i na video traci. Niste čuli za “Joe Cell”? Interesantno, zar ne?!? Ta medija su stvarno nestašna.
http://www.nutech2000.com.au/webtext/sites/octlinks.html
Zvanično voda je supstanca sastavljena od 2 atoma vodonika i jednog atoma kiseonika, a ja eto napisah i tekst kako je možda i ona svjesno biće, još prije nekoliko godina:
http://www.galaksija.com/voda.htm
A ako pomenemo Znakove u Žitu, koji se već odavno pojavljuju širom svijeta, pa i zato ćemo dobiti racionalan odgovor – grupa ljudi to čini “uz pomoć balvana” (imaju čak i svoj vebsajt!).
http://www.cropcircles.org/
http://www.crystalinks.com/crop2002.html
http://www.cropcircleconnector.com/2003/june2003.html
Niste čuli za ovo? Možda zbog toga – što sve ovo ne spada u “koncenzus” ili tzv. “objektivni realitet”?
…Tako bih mogao da nabrajam do daljnjeg a i ovo je možda previše…
Uostalom, sve ovo je, uključujući tekst (Čudnije od Fantazije), namjenjeno samo za “početnike”, tj. one koji su tek sada počeli da dovode u pitanje neke od “svetinja” koncenzus realiteta.
Pozdrav!