Because she’s using Ubuntu, the RPM and the YUM are going to be of no use – not that she knows this. Erin tried the .tar.gz, and it downloaded to her home folder. It opened in the archive manager, and she extracted it to the default. Then, she was lost. She tried double-clicking the file, and Ubuntu just asked her what she’d like to do with it. The option “run” results in it crashing. No clue was given to her that she should open up a terminal and type ‘./flashplayer-installer’. To be fair, there are links to installation instructions, but the average person acclimatised to Windows is not expecting to have to read complex information before installing a program – all they need to do is double click it. Obviously her attempts with the RPM and the YUM went nowhere. Frustrated, Erin conceded defeat.
Ista priča, neko ne zna/ne želi da zna gde se sipa voda za brisače na njegovom automobilu, iako je stvar potpuno banalna jer zahteva svega 20-ak sekundi vremena i svodi se na podigni haubu -> naspi vodu -> zatvori haubu. Postoje ljudi koji jednostavno to ne žele i neće da rade sami, možda jednostavno ne vole da prljaju prstiće i žele da sednu u svoj auto, okrenu ključ i da sve radi kako treba, e onda, takav neko će lepo platiti uslugu i problem je rešen :)
Osoba koja nije u stanju da pročita par rečenica i eventualno otkuca par stringova u komandnoj liniji, uvek je slobodna da plati nekog ko će to uraditi za nju. Instalacija i održavanje softvera na računaru ne ulazi u opseg znanja kranjeg korisnika. Ne vidim svrhu ići u toliku krajnost i porediti ova dva moćna sistema iz ugla koji se od njih više / manje dodvorio I-dont-wanna-know korisniku.
Mislim da je takva logika i dovela do toga da danas imamo brdo softvera koji funkcioniše po principu "Dragi Idiote, da li bi možda želeo...? Nakon čega odmah ide pitanje - A da li si siguran da želiš baš to?" Sećam se reči jednog od dopisnika PC press-a : Vremenom ćemo shvatiti da smo zbog softvera koji "misli za nas", zaboravili da treba da razvijamo softver koji će raditi ono što mu mi kažemo.
Što se tiče rata Win vs. Lin , kao korisnik i jednog i drugog, mogu da kažem da i jedan i drugi sistem imaju svoje prednosti i mane, ali moje subjektivna ocena ipak daje prednost Linux-u. Takodje, kad je u pitanju poslovna primena treba spomenuti da su se mnoge stvari promenile, ništa nije više crno ili belo, sve se češće može naleteti na mreže koje koriste i jedan i drugi sistem, takvim integrisanjem mogu se iskoristiti prednosti i jednog i drugog sistema, recimo, radne stanice na kojima je Office paket, mail klijent, i drugi standardan kancelarijski softver se lako mogu prebaciti na Linux, i time uštediti na broju Windows licenci. Ili u obrnutom smeru, Windows kao desktop zbog šarenolikosti hardvera na mašinama, a Linux kao Server opcija. Primera radi, Windows radne stanice sasvim komotno rade sa Sambom koja može potpuno zameniti potrebe za centralizovanim upravljanjem lozinkama, deljenim fajlovima, štampačima i drugim osnovnim funkcionalnostima Win Servera, a sa druge strane Firewall/NAT, Squid, DansGuardian i ostali alati mogu zameniti skoro sve potrebe firme za Windows ISA serverom ili sličnim bezbednosnim alatima. Kada su u pitanju web serveri, mislim da je smešno potezati priču IIS vs. Apache, mada iako Apache može raditi na Win platformi, njegova prava snaga se ipak postiže na Linux-u ili BSD-u. Takodje, kada je u pitanju virtualizacija, Linux je uglavnom preporučljiviji kao host OS, baš iz razloga što ima mali footprint i time ostavlja više resursa na raspolaganju guest OS-ima.
I ono sto je uvek ključno, a to je naravno, cena. VELIKA je prednost Linuxa upravo to što je daleko ekonomičniji (da ne kazem besplatan jer i taj CD nešto košta :) ). Znam, neko će sad reći, da ali je znatno komplikovanije podesiti/održavati takve sisteme i da tu možda leži razlika u troškovima, ali u realnosti najčešće nije tako, ako uzmemo u obzir i te troškove, mislim da je isplatljivije jednom prosečnom manjem/srednjem preduzeću (kao što je bilo ovom u kojem ja radim) da zaposli jednog Linux-aša (možda i honorarno ako je moguće) i prebaci pojedine ključne servere na Linux platformu, nego da godišnje izdvaja poprilične sume novca kroz M$ OVS ugovor ili neki sličan. Naravno sve zavisi i od toga koliko je preduzeće već vezano za M$, da li je moguće uraditi migraciju, i sl. Ali sigurno je da se lako da uraditi cost/benefit analiza i da je ekonomičnost najčešće na strani Linuxa.