Samo vas slušam šta pričate... Ako ste vi studenti elektrotehnike bolje bi vam bilo da ne šaljete više nikakve poruke jer se može desiti veoma lako da neko od profesora sa fakulteta pročita neke od ovih bisera pa da vas vrate nekoliko godina unazad... To posebno vazi za devojku sa nadimkom cicika sa njenim kablom bez gubitaka. Ja sam stvarno iznenađen tolikim neznanjem i lupetanjem!!!
A što se tiče samih tema evo vam nekoliko odgovora:
Debljina kabla na mreži dolazi do izražaja najviše nakon zadnjeg transformatora pre potrošača (npr. domaćinstva) pre kojeg napon na mreži može u suštini da bude proizvoljno visok, tako da se uvek može izabrati najekonomičniji napon sa više stanovišta (cena kabla, transformatora, održavanja, ...). A kao što znamo kabl na 110 ili 220V je obično veoma blizu potrošača, tj. projektant uvek teži da bude tako (najviše nekoliko kilometara, ali uglavnom veoma blizu potrošaču) i njegova dužina je relativno mala u odnosu na ostatak prenosnog postrojenja sve do proizvođača (elektrane). Tako da ako nam je napon na mreži 110V, za istu snagu nam stvarno treba deblji kabl nego na 220V ako želimo da nam gubici budu jednaki. Ali je cena kabla na niskom naponu SKORO ZANEMARLJIVA u odnosu na cenu kompletnog prenosnog postrojenja. Pogotovo ako uporedimo same energetske sisteme u raznim državama, koji su manje ili više modernizovani. Može se desiti da zbog same konstrukcije sistema i opreme koja se koristi postane potpuno nevažno koje je debljine niskonaponski kabl kada je recimo cena proizvodnje 1 kWh struje negde gde je napon 220V mnogo veća nego negde gde je 110V (by the way u Severnoj Americi struju proizvodi veliki broj nuklearnih elektrana što je mnogo bolje od naših rudnika koji će nekad i da presuše, pa je POTPUNO NEVAŽNA debljina niskonaponskog kabla kada su vam troškovi proizvodnje struje recimo 30% veći pa kad proizvodite struju 50 godina kolika je to cifra...u odnosu na cenu kabla?).
Naravno, ako gledamo neki idealni slučaj čisto sa tehničke strane, i gledajući koje su nam snage potrošači u domaćinstvu, napon od 220V nam proizvodi manje gubitke, ali su TAJ NAPON ZASLUŽILI MOŽDA SAMO NEKA JAČA GREJALICA ILI TA PEĆ! Za sve ostale potrošače (u domaćinstvu) sasvim je dovoljno i 110V.
A što se tiče prenosnih postrojenja, vi kao da ste zaboravili površinski efekat. DC kablovi imaju tu blagodet da mogu da budu skoro neograničeno debeli pa kroz njih možete da proterate nebulozno velike struje, dok struja kod AC kablova prodire SAMO DO JEDNE ODREĐENE DUBINE, pa njihovim podebljavanjem iznad određene mere NIŠTA ne dobijate. Osim toga, AC vodovi imaju i veliko EM zračenje u odnosu na DC. Teslina genijalnost nije bila u tome što je izmislio naizmeničnu struju, već to što je paralelno s tim projektovao generatore, motore i razne pomoćne uređaje koji su direktno mogli da se primene u industriji i bili su direktno prilagođeni trofaznom sistemu tako da je motor išao direktno na dovodne vodove bez ikakvih dodatnih komponenti. Teslini generatori i motori mogu da razvijaju ogromne snage i veoma su izdržljivi i robusne konstrukcije. DC postrojenja MORAJU da imaju uz sebe razne pretvarače (DC-AC), dok DC generatori još ne postoje (mislim na samu konstrukciju), a DC motori postoje samo za manje snage (skoro neprimenljivi u teškoj industriji). Iako DC prenos pokazuje veoma velike prednosti u odnosu na AC, ne možemo gledati samo prenosni sistem, već i proizvođače i potrošače. Kako bi transformatori funkcionisali da nema AC sistema? NIKAKO!!! Zato su uz DC prenosne sisteme OBAVEZNI DC-AC i AC-DC pretvarači koji su nenormalno skupi, ali razvijene zemlje mogu sebi da ih priušte.
E, da, za informaciju momku koji očigledno nije dobro informisan, od Velike Britanije do Irske po dnu okeana je provučen dvostruki DC kabl sa pretvaračima na obe strane (2*500A, 500kV čini mi se) koji je povezao Irsku sa Evropskim elektroenergetskim sistemom.
Jovan.
rendzer