Novo

Forum kao aplikacija na telefonu

Dodajte forum na početni ekran i koristite ga kao aplikaciju, sa menijem na dnu ekrana.

  • 27 odgovora
  • 7.603 pregleda

Najnovija ↓

Re: Najmanje pozitivno realno r 07.03.2025. u 23:03 · pre 20 meseci #21
Pretpostavimo da su f,g,r kao u zadatku, pri čemu je r<\frac\pi 2 i izvedimo protivrečnost.

Teorema 1: Neka su f,g,r kao u zadatku. Tada je r>1.

Dokaz: Iz neprekidnosti funkcije f na ograničenom zatvorenom intervalu [0,r] sledi da funkcija f na tom intervalu dostiže najveću vrednost M u nekoj tački x_0. Iz f(x_0)=M>0=f(r) sledi da je f(x_0)>f(r), a samim tim i x_0\neq r, odnosno 0\leq x_0<r. Za neko x_1\in(x_0,r) važi sledeće:

\frac{M}{r-x_0}=\left|\frac{0-M}{r-x_0}\right|=\left|\frac{f(r)-f(x_0)}{r-x_0}\right|=|f'(x_1)|\leqslant|g(x_1)|,

|g(x_1)|\geqslant\frac{M}{r-x_0},

Za neko x_2\in(0,x_1) važi sledeće:

\frac M{r^2}<\frac{M}{x_1(r-x_0)}\leq\frac{|g(x_1)-0|}{x_1}=\left|\frac{g(x_1)-g(0)}{x_1-0}\right|=|g'(x_2)|\leq|f(x_2)|\leqslant M,

\frac M{r^2}<M,

što zajedno sa M>0 daje r>1.

Kraj dokaza.



Teorema 2: Neka su f,g,r kao u zadatku. Tada postoji r_0\in(0,r], kao i neprekidne funkcije f_0,g_0:[0,r_0]\longrightarrow R diferencijabilne na intervalu (0,r_0) takve da važi f_0(0)>0, f_0(r_0)=0, g_0(0)=0, |f_0'|\leq|g_0|, |g_0'|\leqslant|f_0|, kao i f_0,g_0>0 na (0,r_0).

Dokaz: Iz neprekidnosti funkcije f na ograničenom, zatvorenom intervalu [0,r] i f(r)=0 sledi da postoji najmanja nula  funkcije f na intervalu [0,r]. Pritom, iz f(0)>0 sledi da je v\neq 0, a samim tim i v>0. Dakle, f je različito od nule na intervalu [0,v) na zbog neprekidnosti na njemu ne menja znak, pa iz f(0)>0 sledi da je f>0 na intervalu [0,v).

Iz Teoreme 1 sledi da je v>1. Dokažimo da funkcija g nema nula na intervalu [v-1,v). Dokaz izvodimo svođenjem na protivrečnost. Pretpostavimo da je s\in[v-1,v) nula funkcije g i izvedimo protivrečnost. Tada bi za funkcije F,G:[0,v-s]\longrightarrow R definisane sa F(x)=f(s+x) i G(x)=g(s+x) važilo da su neprekidne na [0,v-s], diferencijabilne na (0,v-s), kao i F(0)=f(s)>0, G(0)=g(s)=0, F(v-s)=f(v)=0, |F'|\leq|G| i |G'|\leq|F|, pa prema Teoremi 1 važi v-s>1 suprotno izboru broja s.

Iz neprekidnosti funkcije g na ograničenom i zatvorenom intervalu [0,v-1] i g(0)=0 sledi da funkcija g ima najveću nulu u na intervalu [0,v-1]. Pošto funkcija g nema nula na intervalu [v-1,v), zaključujemo da je u<v-1 i da je u najveća nula funkcije g na intervalu [0,v). Dakle, funkcija g nema nula na intervalu (u,v), pa na njemu ne menja znak, pa važi jedno od sledećeg:

a) |g|=g na (u,v),
b) |g|=-g na (u,v).

Iz neprekidnosti funkcija g, -g i |g| zaključujemo da ista jednakost važi i na intervalu [u,v].

Sada se lako zaključuje da su traženi uslovi ispunjeni za r_0=v-u, f_0(x)=f(u+x) i g_0(x)=|g(u+x)|.

Kraj dokaza.



Dokažimo napokon da je r\geq\frac\pi 2. Pretpostavimo suprotno i izvedimo protivrečnost. Prema Teoremi 2 možemo bez umanjenja opštosti pretpostaviti da je f,g>0 na (0,r). Definišimo funkciju h:[0,r]\longrightarrow R na sledeći način:

h(x)=f(x)\sin(x)-g(x)\cos(x).

Važi sledeće:

h'=(f'+g)\sin+(f-g')\cos.

Iz -f'\leq|f'|\leq g sledi da je -f'\leq g, odnosno f'+g\geq 0. Iz g'\leq|g'|\leq f sledi da je g'\leq f odnosno f-g'\geq 0. Odatle i iz 0<r<\pi/2 sledi da je \sin,\cos>0 na intervalu (0,r), a samim tim i h'>0 na (0,r). Odatle i iz neprekidnosti funkcije h na [0,r] sledi da je funkcija h monotono neopadajuća na [0,r].

Odatle i iz h(0)=0 i h(r)=-g(r)\cos(r)\leq 0 sledi da je funkcija h konstantno jednaka nuli, odnosno da je

\frac f\cos=\frac g\sin=p na (0,r] za neku funkciju p koja je neprekidna na [0,r] i diferencijabilna i pozitivna na (0,r). Drugim rečima, važi

f=p\cos, g=p\sin.

Iz -f'\leq|f'|\leq g sledi da je p\sin-p'\cos\leq p\sin, odnosno -p'\cos\leq 0, odnosno p'\geq 0.

Iz g'\leq|g'|\leq f sledi da je p'\sin+p\cos\leq p\cos, odnosno p'\sin\leq 0, odnosno p'\leq 0.

Dakle, p'=0 na (0,r), pa je neprekidna funkcija p konstantna na [0,r]. Pritom je p(0)=f(0)>0, pa za pozitivnu konstantu p važi 0=f(r)=p\cos(r), odnosno \cos(r)=0 što je u suprotnosti sa pretpostavkom da je 0<r<\pi/2.
Potpis
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.
Sviđa mi se1
Re: Najmanje pozitivno realno r 08.03.2025. u 10:44 · pre 20 meseci #22
Citat:
miki069

Ne verujem da student I godine bilo kog fakulteta ima predzanje o redovima i to funkcionalnim alternativnim redovima.

Ima i to.
Na primer PMF 1.Godina Računarske nauke.
Rade stepene redove a pre Bolonje je toga bilo i više sa alternativnim i funkcionalnim redovima.
Re: Najmanje pozitivno realno r 08.03.2025. u 11:18 · pre 20 meseci #23
U prilogu koji si dao nema nikakvih stepenih redova.
To se radi u Analizi-3 u drugoj godini.
Na PMF u Kragujevcu.
Re: Najmanje pozitivno realno r 08.03.2025. u 12:54 · pre 20 meseci #24
Poenta je u vezi između analize i geometrije.

Ako je geometrijski sinus \sin_G, koji svakom uglu kao geometrijskoj figuri pridružuje realan broj, definisan preko sličnosti trouglova i ako je definisana mera \mu ugla, koja svakom uglu kao geometrijskoj figuri pridružuje pozitivan realan broj tako da podudarnim uglovima pridružuje isti realan broj i koja uniji dva ugla pridružuje zbir brojeva pridruženih tim uglovima u slučaju kada je presek tih uglova prava, a unija neki veći ugao, onda se dokazuje da je mera ugla jednoznačno određena do na multiplikativnu konstantu. Tada možemo definisati analitički sinus \sin_A koji svako realnom broju pridružuje realan broj i takva da važi \sin_A(\mu(X))=\sin_G(X) za svaki ugao X i uz odgovarajuće neprekidno i periodično produženje. Tada se dokazuje da postoji pozitivna konstanta k koja zavisi od izbora mere pravog ugla, takva da važi

\sin_A(x)=\sum_{n=0}^\infty(-1)^n\frac{(kx)^{2n+1}}{(2n+1)!}

i slično za kosinus, pri čemu ista pozitivna konstanta učestvuje i u formuli za kosinus. Pritom je moguće odabrati meru pravog ugla tako da bude k=1. Tada je moguće koristiti stepene redove za rešavanje tih diferncijalnih jednačina i geometrijsku interpretaciju tih redova jer se zna da to jeste njihova geometrijska interpretacija.

Naravno, postoje i prečice da se iz definicija funkcija

s(x)=\sum_{n=0}^\infty(-1)^n\frac{x^{2n+1}}{(2n+1)!},

c(x)=\sum_{n=0}^\infty(-1)^n\frac{x^{2n}}{(2n)!}

može izvesti da su periodične sa istim periodom na kojim intervalima (izraženim preko perioda) kog znaka, gde su monotono rastuće, a gde monotoo neopadajuće, gde su konveksne, a gde konkavne. Prečica je kraća ako se koriste izvodi, ali je moguće i bez njih, samo sa neprekidnošću.
Potpis
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.
Re: Najmanje pozitivno realno r 08.03.2025. u 13:45 · pre 20 meseci #25
U vezi diferencijalne jednačine y'' + y = 0, ako se dobro sećam, tražilo se samo da se diskutuju osobine rešenja, bez znanja o postojanju trigonometrijskih funkcija.
Kako se na osnovu drugog izvoda mogu odrediti prevojne tačke funkcije (tj. grafika funkcije), a za koje važi da je drugi izvod jednak 0, iz gornje diferencijalne jednačine sledi da f(x) ima prevojne tačke u preseku sa x-osom, tj. u tačkama koje su istovremeno i nule te funkcije.
Pored toga, vrednosti drugog izvoda funkcije i vrednosti same funkcija imaju istu apsolutnu vrednost i suprotan znak u svim ostalim tačkama, što znači da prvi izvod funkcije (koeficijent pravca tangente na grafik funkcije) opada kada je funkcija pozitivna i raste kada je funkcija negativna, i te vrednosti se menjaju istom "brizinom" počevši od tačke gde je f=0.
Znajući ovo, čak se može približno skicirati grafik takve funkcije. Ovo, onako, laički, na osnovu sećanja :)

Kako se na istom kursu pominjala i Gama funkcija, ali ne preko integrala, već kao funkcija koja za prirodne brojeve praktično predstavlja n! (faktorijel) i kako su tu pominjane osobine, između kojih i logaritamska konveksnost, ne znam da li su nešto od tih činjenica mogli da primene i na diskusiju o osobinama rešenja gornje diferencijalne jednačine.
Potpis
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.
Re: Najmanje pozitivno realno r 08.03.2025. u 17:30 · pre 20 meseci #27
Osloniću se na teoriju linearnih diferencijalnih jednačina i neprekidnost i diferencijabilnost funkcija i osobine izvoda kao predznanje.

Iz teorije homogenih linearnih diferencijalnih jednačina se zna da postoje tačno dva rešenja do na linearnu nezavisnost. Obeležimo ih sa c i s uz odgovarajuće početne uslove

c(0)=1, c'(0)=0, s(0)=0, s'(0)=1.

Za funkciju C(x)=c(-x) se ispostavlja da zadovoljava isti Košijev zadatak kao funkcija c, pa je to ista funkcija, odnosno funkcija c je parna. Slično tome, funkcija S(x)=-s(-x) zadovoljava isti Košijev zadatak kao funkcija s, odakle sledi da je funkcija s neparna. Dakle, dovoljno ih je proučiti desno od nule.

Iz dvostruke diferencijabilnosti funkcije y i iz y''=-y sledi da je y četiri puta diferencijabilna funkcija. Takođe, c''(0)=-c(0)=-1, odakle sledi da funkcija c' zadovoljava isti Košijev zadatak kao -s, pa je c'=-s. Na sličan način se zaključuje da je s'=c. Iz

(c^2+s^2)'=2cc'+2ss'=-2cs+2sc=0 zaključujemo da je funkcija c^2+s^2 konstantna, pa pošto je u nuli jednaka jedinici, važi c^2+s^2=1, odakle sledi da su funkcije c i s ograničene i da imaju vrednosti u intervalu [-1,1].

Iz c(0)=1>0 sledi da je funkcija c pozitivna u nekoj okolini nule, pa pošto zadovoljava datu diferencijalnu jednačinu, drugi izvod joj je negativan u istoj toj okolini, pa je prvi izvod opadajuća funkcija u istoj okolini. Iz c'(0)=0 sledi da je c' pozitivno u nekoj levoj poluokolini nule, a u desnoj negativno. Dakle, ako funkcija c nema nijednu nulu, onda je stalno poyitivna, izvod joj je desno od nule negativan i sve manji. Na prime, desno od jedinice će stalno biti manji od c'(1)<c'(0)=0, odakle sledi da će ipak morati negde da preseče x-osu. Međutim, zbog neprekidnosti mora postojati najmanja nenegativna nula a funkcije c. Iz c(0)=1\neq 0 sledi da je a>0.

Dakle, funkcija c je pozitivna na intervalu (-a,a), pa na njemu ima negativan drugi izvod. odatle i iz neprekidnosti sledi da je funkcija c konkavna na intervalu [-a,a]. Ona na intervalu [0,a] monotono opada.

Odatle sledi da je funkcija c na intervalu (0,a] nenegativna i manja od jedinice, pa zbog c^2+s^2 funkcija s nema nula na tom intervalu, pa na njemu ne menja ynak. Iz s'(0)=1>0 sledi da funkcija s raste u nekoj desnoj poluokolini nule, pa je zbog s(0)=0 pozitivna u nekoj desnoj šupljoj poluokolini nule. Prema tome, funkcija s je nenegativna na intervalu [0,a], pa na njemu važi s=\sqrt{1-c^2}.

Odatle sledi da je s(a)=\sqrt{1-c^2(a)}=1 i s'(a)=c(a)=0, a onda i c'(a)=-s(a)=-1, pa funkcija c(a+x) zadovoljava isti Košijev zadatak kao funkcija -s(x), dok funkcija s(a+x) zadovoljava isti Košijev zadatak kao funkcija c(x). Dakle, c(a+x)=-s(x) i s(a+x)=c(x), gde su A i x_0 proizvoljne konstante.

Odatle sledi da je c(2a+x)=-s(a+x)=-c(x) i s(2a+x)=c(a+x)=-s(x), a odatle i 4a-periodičnost funkcija c i s, a samim tim i svih rešenja date diferencijalne jednačine kao linearnih kombinacija 4a-periodičnih funkcija c i s.

Iz s(x)=c(x-a)=c(a-x) (parnost) sledi da je funkcija s na intervalu [0,a] rastuća i konkavna. Odatle i iz c(a+x)=-s(x) i s(a+x)=c(x) se lako iyvodi gde su funkcije c is s rastuće/opadajuće, odnosno konveksne/konkavne.

Neka je f=Uc+Vs bilo koje rešenje date diferencijalne jednačine različito od nule i neka je A=\sqrt{U^2+V^2} i u=U/A i v=V/A. Tada važi f=A(uc+vs), kao i u^2+v^2=1, odakle sledi da je -1\leq u\leq 1.

Funkcija c na intervaliu [-1,1 opada od 1 do -1 pa postoji neka tačka t za koju je c(t)=u. Tada je |s(t)|=\sqrt{1-c(t)}=\sqrt{1-u^2}=|v|, odnosno s(t)=v ili s(t)=-v. Neka je x_0=t u prvom slučaju, odnosno x_0=-t u drugom.

Iz parnosti/neparnosti sledi da je c(x_0)=u i s(x_0)=v. Dakle, funkcija f(x) zadovoljava u tački 0 isti Košijev uslov kao funkcija Ac(x-x_0) jer važi

f(0)=Au=Ac(x_0)=Ac(0-x_0)

f'(0)=Av=As(x_0)=-Ac'(x_0)=(Ac(x-x_0))'\left.\right_{x=x_0},

odakle sledi da je Ac(x-x_0) opšte rešenje.
Potpis
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.
Re: Najmanje pozitivno realno r 12.03.2025. u 21:52 · pre 20 meseci #28
U videu je rešen prvi zadatak na nepotrbno komplikovan način.

Zanima nas samo vrednost drugog izvoda funkcije f_n(x)=\prod_{k=1}^n\cos(kx), u tački 0, pri čemu je fukkcija data kao izraz (u ovom slučaju proizvod) po nekim drugim funkcijama, tako da f_n''(0) zavisi samo od vrednosti i izvoda tih drugih funkcija do drugog reda u tački 0.

Ako je f_n(x)=g_1(x)\cdots g_n(x), onda ćemo diferenciranjem tog izraza dva puta dobiti izraz samo po g_k(x), g_k'(x) i g_k''(x), pa vrednost f_n''(a) zavisi samo od g_k(0), g_k'(0) i g_k''(0), pa za funkciju F_n(x)=G_1(x)\cdots G_n(x) važi F_n''(0)=f_n''(0) ako je G_k(0)=g_k(0), G_k'(0)=g_k'(0) i G_k''(0)=g_k''(0).

Dakle, funkcija \cos(kx) se može zameniti drugom funkcijom koja je u okolini nule aproksimira sa tačnošću do drugog reda, kao što je funkcija 1-\frac{k^2x^2}2.

Iz istog razloga, prilikom množenja možemo zanemariti članove višeg reda od 2 i tako brzo dolazimo do toga da je

f''(0)=-\sum_{k=0}^nk^2.
Potpis
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.
Sviđa mi se1
Odgovori
Prijavite se da biste odgovorili u ovoj temi.PrijavaRegistracija

Premeštanje teme