Većina malih aparata nema uzemljenje (sem kompjutera). Profesionalne radionice su opremljene razdvojnim transformatorom, (što uopšte nije skupo, treba ti 200-300W). Neki aparati imaju "vruću šasiju" (nije odvojena od mreže), i tu ne pomaže nikakvo uzemljenje. Bolje je biti bez njega, nego imati još jednu opasnu tačku. I osciloskop ne bi trebao da bude uzemljen, jer neki put treba nešto posmatrati u mrežnom stepenu, a ako je masa osciloskopa uzemljena...
I uopšte, ceo radni prostor treba da bude izolovan (plastični pod, odsustvo radijatora i električnih uređaja koji su uzemljeni), da ne bi prilikom rada neprestano mislio gde ima napona i šta to ne bi smeli da dodirnemo. Naravno, dobar je savet da se ne koriste obe ruke kada se nešto radi pod naponom.
A što se osciloskopa tiče, ako nije previše komplikovan, možeš i sam polako da učiš. Imaš dva velika preklopnika, jedan za veličinu ulaznog napona (amplitudu), a drugi za brzinu pomeranja mlaza (frekvenciju). Prvi je obeležen u voltima, i to se odnosi na jedan kvadratić na ekranu. Znači, koliko kvadratića X vrednost na preklopniku = napon na mernoj tački. Tu negde se nalazi i prekidač AC-DC, i kada je na DC, pomeranje slike ili linije po vertikali je DC napon. Drugi preklopnik je obeležen u vremenskim jedinicama, i to se takođe odnosi na jedan kvadratić. Znači, prebrojiš koliko kvadratića zauzima jedna perioda signala (po dužini), pomnožiš to sa vrednošću na preklopniku, izraziš to u sekundama i recipročna vrednost toga je frekvencija u Hz. Možeš da vežbaš uz pomoć nekog transformatora, gde bi napon sekundara posmatrao. Tu se zna frekvencija (50Hz), napon možeš da proveriš nekim drugim instrumentom...E, da, osciloskop pokazuje vršnu vrednost napona, te izmerenu vrednost na njemu treba podeliti sa 2,82 da bi dobio efektivnu vrednost. To važi za sinusni oblik napona.