Jedna od osnovnih karakteristika demokratije je ta, da ju je tesko uspostaviti u multinacionalnom/multikonfesionalnom/multikulturalnom drustvu. Barem na takav nacin, da su svi pri tom zadovoljni. Kljuc je medjutim u onome sto @pisac kaze:
Citat:
Ja se više ne prosipam demokratijom i slobodom veropispovesti i drugim izvikanim šablonima, shvatio sam da ne može postojati to na jednoj strani ako to isto ne postoji na drugoj strani.
Poenta price je da postoje religije, poput islama ili konfucijanstva koje jednostavno po svojoj prirodi nisu "kompatibilne" sa trenutnim "modernim shvatanjima zapadne demokratije". Islam (sama rijec ima znacenje najpribliznije - "biti pokoran Bogu") i sekularizam, odnosno laicizam, u oblicima u kojima su danas najzastupljeniji prakticno ne mogu koegzistirati. Razlog tome je jednostavan: islam je skup zivotnih pravila, koji osim "tawhid"-a ("jednoca Boga", engl. "Oneness of God") kao centralnog koncepta, podrazumijeva i to da je Muhamedova objava skup apsolutno istinitih iskaza i korisnih naredbi koje je Bog dao ljudima kao uputu, kako jedino treba da se zivi na ovom svijetu. Kao i kod hriscanstva, ovaj svijet posmatra se kao "kvalifikacije" za zivot poslije smrti, tako sto ce na sudnjem danu, svako djelo jednog covjeka biti odvagano (pozitivna na jednu stranu, negativna na drugi tas vage) i shodno tome, dobice se nagrada ili kazna. Postoji vise stepena kazne, kao i vise stepena nagrade.
E sad, sve se to ne bi razlikovalo mnogo od mnogih drugih religija, da nema par interesantnih stvari, koje ovu religiju cine zanimljivom za analizu. Prvo, krajnji cilj islama kao religije jeste kalifat, citav svijet kao jedno carstvo, sa kalifom na celu. Citav kallifat bi bio organizovan tako da se postuje Bozja volja, prema Kuranu, Suni i Hadisima (tradicija o zivotu Muhameda, takoreci - "vodic za interpretaciju Kurana"). Kljucni moment u svemu ovome jeste da se poslusnost prema Bogu vidi jedino kao poslusnost i prihvatanje proroka Muhameda, odnosno njegovih objava, a to se u danasnje vrijeme manifestuje kroz poslusnost islamskim ucenjacima koji su jedini legitimni interpretatori vjere. Kao i sa drugim religijama, veca opasnost od toga "sta pise", lezi u tome "cije oko cita, odnosno tumaci".
Islam subordinira sebi hriscanstvo i jevrejstvo. U idealnom islamskom drustvu, hriscanima i jevrejima (cesto pominjani "ljudi od knjige") dozvoljeno je da zive, ukoliko placaju porez (engl. "jizya") i ni na koji nacin ne promovisu simbole svoje religije. Ukoliko se neko izrazi kao politeista, obozavalac kipova ili ateista, mrko mu se pise. U osnovi se svodi na prelazak na islam ili smrt. Smrt takodje sljeduje onog ko se odrekne islama tj. promijeni svoja uvjerenja.
Prateci zapazanja ex-yu muslimana i njihove komentare po pitanju minareta u Svajcarskoj, dolazim do zakljucka da dominira misljenje tipa: krstaska evropa opet se daje u progon nevinih muslimana; istorija se ponavlja, kontinent sa fasistickim tendencijama sada za zrtve bira muslimane. Jako mali broj komentara uzima u obzir npr. status nemuslimana u sunitsko - vahabitskoj S.Arabiji ili siitskom Iranu, koje su po svojoj definiciji teokratske drzave.
Demokratija i islam u sadasnjim oblicima ne mogu mirno koegzistirati na istom tlu, jer je islamski zakon (engl. "sharia") neodvojiv od vjere. Ovdje ne treba mijenjati teze, jer ne rade svi muslimani onako kako islam propisuje (ili barem glavna cetiri sunitska mezheba propisuju). Ako neki muslimani jedu svinjetinu, slusaju muziku, puse cigare i piju alkohol, to nece promijeniti cinjenicu da je to po islamu zabranjeno. Da bi se stekla potpuna slika o tome potrebno je procitati Kuran, njegove razlicite interpretacije, te gomilu hadisa, npr. od Bukharija - tek tada se vidi o kakvom sistemu vrijednosti je rijec. Moje licno zapazanje je da je to ogroman skup nekakvih "tvrdnji" koje vecinom nisu iskazi (ili nemaju smisla, ili se ne moze utvrditi da li je tacan ili ne).
Primjer1: tvrdi se da hriscanin ili jevrej nikada nece biti zadovoljan muslimanom dok ovaj potonji ne prijedje na njegovu vjeru. Sa druge strane, tvrdi se da muslimani nece naci ljude slicnije sebi od hriscanskih isposnika u hramovima, te su im oni, poslije muslimana samih, najpriblizniji, te ih ne treba dirati.
Primjer2:Takodje se kaze da musliman i nemusliman ne mogu biti prijatelji. Sa druge strane, duznost muslimana je da promovise islam i da (prije svega mirnim putem) preobraca nevjernike u islam. Postavlja se pitanje, kako je ovo moguce, ukoliko se ne rezmjenjuju misljenja, odnosno "ne druguje".
Ovakvi iskazi se cesto interpretiraju na zanimljive nacine. Npr. na osnovu iskaza iz tradicije - "Protjerajte ih odakle su vas protjerali" - veliki broj muslimana i dan danas svojata Spaniju i Italiju kao islamsko tlo. Ovo smo vidjeli na primjeru "gradjanske Bosne" gdje su oruzane snage BiH bile od strane Alije uvijek pozdravljane sa "selam alejkum", poginuli su postajali "sehidi", prezivjeli su "gazije". U rat se islo protiv "nevjernika". Zapravo su se oni borili za sve narode na tlu BiH, samo to ovi ostali nisu znali. Tu smo imali demokratiju u islamskom ruhu, ili islam u demokratskom ruhu, kako ko vise preferira.
Zakljucak: U interakciji sa islamom, direktna borba, borba zabranama i ogranicenjima i slicno dovodi do zestokog revolta, uz insistiranje to prerasta u pozitivnu povratnu spregu i ne mirise na dobro. To su mnogi ucesnici ove diskusije primijetili. Medjutim, isto tako je u pravu struja koja ispravno vidi i drugu stranu medalje: mirno sjedenje, insistiranje na punim demokratskim nacelima, liberalno ponasanje vode ka tome da jedna kultura svjesno uzmice pred drugom, jer pripadnici druge kulture, uvidjajuci mnoge prednosti prve,
pristaju da budu njen dio, ali vise u mehanicko - materijalistickom smislu, nego u kulturnom.
Moja prognoza nije svijetla po pitanju eventualnog sukoba izmedju ova dva sistema vrijednosti. Znam da ce mnogi od vas da iskritikuju ovu prognozu (a mozda i citav post) kao paranoican i preuvelican, samo mogu da dodam da bih prvi volio da nisam u pravu...
Zanimljiva literatura:
http://www.serendipity.li/eden/why_i_am_not.htm
http://www.sanu.ac.rs/Izdanja/Kosovo/24MiroljubJevtic.pdf
http://en.wikipedia.org/wiki/Why_I_Am_Not_a_Christian