Na severu,trenutno u fazi selidbe u grad isto opet na severu.Bila sam u Karasjoku do sada.
Sto se tice razlike izmedju nas i njih,pa to je jedan potpuno drugaciji sistem funkcionisanja tako da je suvisno porediti.Ne mogu da ti pisem o bolnicama,jer nisam radila u bolnici.Dakle ovde na severu,tj. Finnmark bolnice imaju Kirkenes i Hammerfest.Moram da priznam da mislim da ni Alta nema bolnicu ali nisam sigurna,uglavnom dve vece bolnice su u ta dva grada,Kirkenes i Hammerfest.Karasjok,Tana,Kautokeno,Lakselv,Alta, i dakle sva ostala mesta imaju ili staracke domove ili sykeavdeling ili oboje pri zdravstvenim centrima.Dakle,konkretno staracki dom nema legevakta telefon i akutnu sobu za stabilizaciju dok sykeavdeling ima to i tu se nalaze pacijenti kojima je potrebno lecenje do 16 dana dakle neka akutna stanja.Kazem sve teze i ozbiljnije se salje ili u Hammerfest ili u Kirkenes helikopterima uglavnom.Ja sam u Karasjoku radila na sykeavdelingu tako da samo o tome mogu da pisem,jer za ostalo nisam upoznata iz licnog iskustva.Legevakta telefon-zovu pacijenti objasne problem,zove se lekar,dolaze na odeljenje idu u akutnu sobu rade se analize i u zavisnosti od procene stanja lekara pacijent leze kod nas u jedno od tzv.sykestua mesta ili se salje helikopterom za bolnicu.U toj akutnoj sobi imas sve sto ti je potrebno,kao i u magacinima sve je puno i nista ne fali od materijala.Da se razumemo bolje,to je sektor zdravstva koji je pod ingerencijom opstine.
U okviru zd.centra imas i lekare specijaliste kao i stomatologiju laboratoriju i masu toga.Dakle nije samo akutna soba i te sobe za pacijente sa akutnim problemima.Osoblje...-preplavljeno je asistentima.Naravno ima i hj.pl i spl.ali generalno fali im obrazovani medicinski kadar.Medjutim,ono sto niko ne spominje...Norveska stedi enormno mnogo i to upravo sektor opstina posebno u zdravstvu.Recimo,prosle godine je budzet za opstine (raspodela budzeta se vrsi svakog oktobra u godini) bio visi nego ove godine,i samim tim je stednja veca.To je i kljuc objasnjenja zasto su mali procenti stillinga,opstina ne moze da garantuje da ce moci da isplati svima te visoke procente stillinga,iako se sve na kraju plati,ali to je takva neka politika koja se ne vodi od danas ili juce vec je to tako odavno.Dakle,volela bih da i ostali napisu neku rec o tome koliko se u ovoj zemlji prica o stednji,oni koji rade i zive ovde.Dakle,na vestima mozete i da vidite da prokisnjava krov u nekim bolnicama u Oslu npr.i ne samo u Oslu,i objasnjenje je da nemaju para a plate su dobre i svi ih dobiju i to svakog 12.u mesecu a ako je 12.ti subota ili nedelja dobicete u petak,dakle nista ne kasni ali se o stednji prica veoma mnogo.U zdravstvu se na osoblju veoma stedi.
Ne bih ovde komentarisala i poredila njihovu strucnost sa nasom,pre svega i da me neko pogresno ne shvati a i volela bih da svako od vas napravi licnu procenu kada pocne da radi,pa do toga da cu ja tek od sada biti u jednom gradu i moci vise da uporedim i procenim pa otom potom pricacemo.
Nista u ovoj zemlji nije spektakularno kao sto mozda neki misle,ali sve funkcionise,kreveti bolesnicke sobe cisto je i funkcionise.Imas materijala dovoljno,fali ljudi i te kako na poslu,radis,ne sedis puno,dakle te pare se zarade dobrim radom,ukoliko ti treba bilo sta zakazaces regularno kao i svi ostali pacijenti na recepciji cekati,dobiti istu uslugu kao i svi ostali,dakle tu lezi ta velika razlika izmedju nas i njih,takav je prosto sistem tako se funkcionise.Postovanje vremena dolaska na posao i raporta je na visokom nivou.Sta je mana?Ima mana,mnogo...ali kazem to sto nas muci u Srbiji,nedostatak sredstava u radu,ne postovanje vremena dolaska na posao,neljubaznost itd...to nema ovde,ali kod nas i nema tako puno starackih domova,kao ovde...mozda mi se cini,ali vrlo cesto se molim Bogu da mi nista ne fali inace ne znam kakvu cu terapiju da dobijem.Recimo,barem ovde...opet se ogranicavam na teritorijalnom nivou,vrlo tesko se lekari odlucuju da napisu vecu dozu sedativa bez obzira u kakvom je teskom psihickom stanju pacijent,kakve god bolove da ima paraset je prvo resenje za jace lekove protiv bolova ce da se uradi duboka procena,generalno tezi se tome da se lekovi smanje na najnizi moguci nivo...ili stave taj izbor lekova samo kao eventualni izbor a ne fast medisin dakle stalna terapija.Recimo,obrada rana je kod nas na daleko boljem nivou,ovde su procedure daleko blaze,i samim tim postojanje samih rana je znatno duze.Primoravanje pacijenta na terapiju je zabranjeno jer pacijent ima sva prava,i ne uzima se u obzir i opste stanje pacijenta da li je on ili ona sposobni da procenjuju,ne vec imaju prava...Ima tu i razmazenosti u sistemu,recimo ovde lekar nakon fakulteta ima 18 meseci rada kao turnuslege,varijanta da pokazem da znam nesto...oni su posebna prica i vrlo bojazljivi za sve i svaku procenu.
Raporti se pisu i o sitnicama kakve mi verovatno nikada ne bi ni spomenuli u Srbiji,pacijenti koriste silne kreme za mazanje pa sve to stoji po raportima,neke stvari deluju i smesno jer treba znati jednu stvar.Kod nas med.sestra nije nista,vrlo cesto je ponizavana od strane lekara,dok ovde je med.sestra jedan status polozaj,jer bolnicar je srednja skola,a kroz tu njihovu srednju skolu ne ide cak ni obuka o osnovnim lekovima,vec polazu medisinkurs svake godine,i oni su opet obrazovani u odnosu na asistente,dakle pokusavam da ovim sto pisem shvatite da je zdravstvo sto se strucnog kadra tice na nizem nivou.Naravno,u bolnicama je to na visem nivou,pa se tamo srecu sestre sa tom jednom godinom specijalizacije,ima i bolnicara naravno ali vrlo retko asistenata...dakle bolnicki nivo je visi,naravno.Ali to vam ne moze biti prva stepenica u radu ovde,vec dom ili dom zdravlja...
Medjuljudski odnosi...imate i ovde iste konflikte kao i kod nas.Nemojte da mislite da smo mi najgori.Doduse ja jesam imala ekstremne situacije sa Samijcima ovde ali u kontaktu sam sa vise kolega koji rade i na jugu Norveske i svuda je to u manjoj ili visoj meri isto.
Za godinu cu pisati vise ali tada sa aspekta grada...pa da vidimo,i opet naglasavam imam ja dublja misljenja ali nije sve za forum.
Dosta je i ovo.Mozda i mnogo!
MIRKA (gledam u tuznu jesenju noc,s pokisle grane lisce opada,u daljini cujem muziku
neku i pitam sebe gde li si sada...)