Nadam se da će ti korisno poslužiti sledeći citat iz jednog mog članka (Napomena SUPB označava sistem za upravljanje bazama podataka):
Pre pojave SUBP podaci su smeštani u datoteke operativnog sistema. Takav način je bio relativno dobar za mali obim podataka, ali je bio nepodesan kada je obim podataka postajao velik kako po raznovrsnosti, tako i po količini.
Na osnovu vrste objekata koji se koriste u bazi podataka (kojima upravlja SUBP) napravljena je podela na sledeće modele baza podataka:
- hijerarhijski model;
- mrežni model;
- relacioni model;
- objektno-relacioni model;
- objektno-orijentisani model;
Gledano hronološki, prvi komercijalni softver za upravljanje bazama podataka napravljen je 1964. godine. Bio je zasnovan na mrežnom modelu podataka, koje je teorijski razradio C. W. Bachman. U ovom modelu podaci su organizovani u vidu orijentisanih grafova. Osnovni jezik za programiranje u ovom modelu je Cobol, proširen funkcijama definisanim od grupe za baze podataka konzorcijuma proizvođača računara CODASYL DTBG (Conference on Data System Languages, Data Base Task Group). Softveri za upravljanje ovakvim modelima baza podataka više se ne usavršavaju.
Krajem šezdesetih godina 20. veka, pojavio se prvi komercijalni softver za upravljanje hijerarhijskim bazama podataka. U ovom modelu su podaci organizovani u vidu kolekcije hijerarhijskih struktura – stabala. Zbog ovakve prirode modela, u hijerarhijskim bazama je teško bilo ostvariti mrežne strukture podataka. Najpoznatiji sistem za upravljanje bazom podataka ovog tipa je IBM-ov IMS (Information Menagement System) sa jezikom DL/1 (Data Language 1). Kao kod mrežnog modela, i softveri za upravljanje hijerarhijskim bazama više se ne usavršavaju.
U periodu od 1970. do 1972. godine E. F. Codd je postavio teorijske temelje relacionom modelu podataka. U ovom modelu podataka podaci su organizovani u vidu dvodimenzionalnih tabela – relacija. Značajne novine koje je doneo relacioni model su odvajanje fizičke i logičke prezentacije podataka i pojava neproceduralnog jezika višeg nivoa poznatog pod nazivom SQL (“Structured Query Language” – jezik za postavljanje struktuiranih upita). Softveri za upravljanje ovim tipom baze doživeli su najveći komercijalni uspeh. Proizvode se i usavršavaju i danas. Usavršavaju se uglavnom tako što im se dodaju elementi funkcionalnosti objektnih baza.
Objektno-relacione baze podataka imaju svoje teorijske postavke u radovima M.Stonebraker-a (1990.g.) koji je definisao 13 pravila za proširenje relacionih baza u objektno-relacione. U bazama ovog tipa objekti sa kojima operiše softver za upravljanje bazom i dalje su relacije, dok korisnik operiše objektima koje je sam definisao. Softver za upravljanje bazom se sam stara o dekompoziciji složenih objekata prilikom smeštaja u bazu. Poznati proizvođači softvera za upravljanje relacionim bazama podataka dodaju svojim novijim verzijama funkcionalnosti objektno-relacionog modela. Postoje i nezavisni proizvođači softvera koji proizvode objektno-relacionu nadgradnju za poznate komercijalne relacione baze. Ipak, još uvek postoji određeni broj problema koje treba rešiti da bi objektno-relacione baze dostigle komercijalni uspeh relacionih baza.
Objektno-orijentisane baze podataka se zasnivaju na radovima M.Atkinsona (1989.g.) i standardu ODMG-93 koji je donela Object Database Menagement Group. U bazama ovog tipa korisnik operiše tipovima podataka koje je sam definisao, a softver za upravljanje bazom se sam stara o načinu smeštanja objekata u bazu. Iako je ovo najperspektivniji način organizovanja podataka, iako se već pojavilo nekoliko komercijalno raspoloživih objektno-orijentisanih baza, još uvek postoji nekoliko teorijskih i praktičnih problema koje treba rešiti da bi se došlo do sasvim zrelog proizvoda.
DuleM