Nauka vs. religija:
Između crkvenih učenja i nauke, vere i razuma, u teoriji nema sporenja. Kada se problem posmatra etički, onda nema spora između vere i razuma, pa se može razgraničiti šta spada u teologiju, a šta u nauku. Ovde se izgleda zaboravljaju granice nauke i religije. Dok se nauka bavi tumačenjem prirodnih procesa i odgovara na neposredna pitanja, religija se bavi sistemima vrednosti i smislom postojanja.
Nauka pokušava da razume kako izgleda naš univerzum i kako on funkcioniše, što uključuje i ljude. Religija pokušava da razume svrhu i smisao univerzuma, a samim tim i naše živote - Zašto smo ovde, kuda idemo?
Konflikt između nauke i religije postoji samo na ideološkom nivou. Nisu suprotstavljene religija i nauka, ali njihove ideologizirane komponente – jesu. Međutim, bolju teoriju o poreklu vrsta, od Darvinove, nemamo. I ne možemo da je odbacimo. Možemo samo da tragamo za boljom. Nisu opasne ni loša teorija, ni bilo koja ideologija, opasna je njihova dogmatizacija. Pa čak i dogmatizacija dobre teorije. Zato je uvek bolje raditi sa nizom suprotstavljenih alternativa.
Papa je npr. 1981. godine obnovio proces inkvizicije protiv Galilea Galileja iz 1633. i proglasio da je crkva pogrešila, a Galileo nepromišljeno napadan zbog svoje odbrane heliocentričnog sistema. Tokom svog pontifikata, Jovan Pavle Drugi je isticao da ne preti opasnost od otkrivanja istine, već od njenog zaobilaženja.
Što se tiče zvaničnog stava npr. Katoličke crkve prema evolucionizmu, to je sasvim jasno: papa Jovan Pavle II je otvoreno priznao evolucionizam 1996. godine u svom obraćanju Pontifikalnoj akademiji nauka. I tako se jasno ogradio od kreacionizma, koji je sve češće pod okriljem nekih hrišćanskih sekti. Dakle, pristalica Darvina ne mora biti ateista.
Sam Darvin je bio religiozan čovek. Međutim, manje je poznato da je otac savremene biologije svoj teistički stav – da je Bog stvorio svet i neprekidno se meša u to što je stvorio – promenio oko 1836. godine i postao deista. A to znači da je Darvin pristao na veru u kreatora koji je stvorio prirodu i sve njene zakone i više se s njom ne bakće. Tako da je Darvin mirne duše mogao da objašnjava procese evolucije, bez pozivanja na Boga.
Bilo je, međutim, kroz istoriju, mnogo verujućih naučnika. I danas ih ima. Pol Dejvis, recimo, profesor teorijske fizike na Univerzitetu “Njukasl“ u Engleskoj, uveren je da put nauke sigurnije vodi Bogu nego religija. Možda i zato što je naučno znanje proporcionalno svesti o tome koliko zapravo ne znamo. Ima tu, razume se, i ugledanja na velike prethodnike – Maksa Planka, Alberta Ajnštajna, Nilsa Bora, koji su verovali u fundamentalni elemenat neodređenosti u nauci. Ali ima i kreacionističkog poigravanja s religioznošću tih naučnika.
I na kraju nauka vs. religija… Šta npr. kreacionisti zameraju evolucionistima? Odnosno religiozni naučnicima. Kao prvo, verovatnoću postanka života. Pre trideset godina Fred Hoil, astronom i matematičar, došao je do zaključka da je verovatnoća nastanka žive ćelije iz neorganske materije u tzv. organskoj supi reda 1 kroz 10 na 40 000. Taj broj dakle pokazuje apsolutnu nemogućnost slučajnog nastanka života, bar na način na koji to evolucionizam objašnjava. Kao kad bi neko dobijao glavnu loto-nagradu uzastopce trideset godina svake nedelje, da li biste poverovali da je to slučaj?
Još jedan od kreacionističkih argumenata slabosti Darvinove teorije je i odsustvo fosila prelaznih oblika prirodnih vrsta, a i sam Darvin bio svestan tog problema. Pitanje “isuviše male verovatnoće postanka života”, koju ističu kreacionisti, se objašnjava prrvim eksperimenti koji su imitirali šta se moralo dešavati u tadašnje doba urađeni su pre sto godina. I naš Sima Lozanić je pravio takve eksperimente 1898. godine, koje je posle citirao Oparin. Rus je, imitirajući u laboratoriji sastav i uslove pretpostavljene atmosfere ondašnje Zemlje sa azotom, sa vodom, munjama... dobio između ostalog i amonijak i aminokiseline. Naravno, ne svih 20 aminokiselina od kojih smo mi sazdani, ali jedan broj – da. Ako se to može, dakle, napraviti tokom eksperimenta, za nekoliko dana, gde su onda milijarde godina trajanja onog što se dešavalo na Zemlji uz električno pražnjenje, vulkanske erupcije, katalizatore...? Čoveku koji se bavi naukom uopšte nije teško da zamisli da se to upravo tako desilo, zašto ne? Pri tom su najpre nastali veoma prosti organizmi. Evolucija je nastavila posao i od prvog života napravila brojne vrste.
Jedno je ipak sigurno. Niko dovoljno razuman, ni na jednoj strani, više sigurno ne veruje da se Sunce okreće oko Zemlje.
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 25.12.2005. u 17:46 GMT+1]