inache...u ns ima groblje na futoshkom putu (nastavak futoshke ulice). i desi mi se chesto nocu kada idem peshaka kuci idem prechicom (preko groblja). jednom oko 1-2 ujutro sam ishao i skontao sam neku ribu koja je isto tuda ishla...verovatno je isto planirala da iskoristi prechicu....mada toliko je brzo hodala da sam skontao da joj nije bash svejedno. ochigledno se izgubila poshto nije znala na koju stranu da krene. ja prilazim i pitam da li mogu nekako da pomognem...kaze ona ja bih tamo i tamo...ja pokazem kuda i sve cool... (riba se uplashila extra). i pita ona mene (iz kulture, ili da bi se malo smirila...ne znam ni ja) shta radim ja ovde? ja (kreten) kazem da sam ustao malo da proshetam pre svitanja i pokazem rukom na grob (napominjem, sa sve osmehom sam to rekao....niko normalan ne bi poverovao da pricham istinu...shala obichna da je smirim malo). medjutim, totalni kontraefekat, devojka je PREBLEDELA....pochela da ide...viche "izvini, izvini...moram da idem, hvala ti puno...".
ju :) nisam mogao da verujem :) kakav kreten
i sada...zamisli ta riba ispricha svojim sujevernim drugaricama kako je videla duha na groblju, one potvrde kako su i one chule da se to deshava (a i sholja tako kaze, jel :) )...i eto ti ebenog urbanog mita :)
It's a big mistake to allow computer to realise that you are in a hurry.