Veoma interesantna tema... Citao sam dosta knjiga bas na tu temu... Takodje sam citao i nekoliko knjiga od Hawking-a koga ne smatram da je doprineo nesto posebno na polju astro, kvante i obicne fizike... Jer on ipak voli da odluta malo sa svojim suludim idejama i cesto ne daje dokaze za svoje tvrdnje..
Ivane: Citao sam bas tu knjigu gde Hawking prica o toj teoriji da 'cestica' moze da pobegne iz crne rupe... Neznam dali si upoznat kako je dokazano postojanje crne rupe, ali je u pitanju curving zracenja oko crne rupe zbog njenog magnetnog polja... ALI, pokazalo se isto da odredjene vrste zracenja MOGU DA PRODJU kroz crnu rupu... Ali to je vec druga sasvim nebitna stvar za ovu diskuciju jer energija nije isto sto i materija... a zracenja su pre energija nego materija... Pogledacu tacno podatke i imena, sad samo pisem ovako iz glave...
Koliko sam ja uspeo da ukapiram u literaturi pretezno vlada ajnstajnov pojav vremena:
Nista ne putuje vecom od brzine svetlosti. Teoretski foton u strogom vakumu, bez uticaja ikakvih sila teretski nista ne sprecava da ide brzinom vecom od brzine svetlosti, ALI recimo da je brzina svetlosti 300,000kmh. Kada foton dostigne brzinu od 300,001kmh, on prestigne 'jedinicu vremena' ili kako ja to prostije nazivam - REFRESH RATE materije, i on se ponovo vrati u tacku sa koje je krenuo (300,000kmh), i opet ce da ubrza na 300,001, i refresh rate ce da ga vrati u prethodnu tacku..
Ovo je svojevrstan dokaz da je vreme linearno. Trenutno se rade istrazivanja u tom smeru sa strasno malim cesticama, koje je teoretski moguce ubrzati DO brzine svetlostoti u akceleratorima, ali je problem sto one nisu stabilne i cesto prelaze u energiju i nisu pogodne za 'upotrebu'.
Evo jedne skice da pojasni o cemu pricam:
Znaci, da predpostavimo da vreme ne postoji. I da ja recimo stojim, i da mi je ruka uz telo. I ja dignem tu ruku. Ali kako vreme ne postoji, moja ruka ce u isto vreme biti i uz telo, i dignuta, i bicu u svakoj tacki kroz koju je prosla, jer vreme kao pojam ne postoji.
Tu na scenu stupa ovaj 'refresh rate'. da kazemo da vreme tog refresh rate-a iznosi 1sec.
Zamislimo zemljinu kuglu koja se krece kroz prostor... Ona u periodu od 1sec, prelazi sa layera na layer, ostavljajuci za sobom istovetnu kopiju sebe u prethodnom trenutku... Znaci ako ja podignem ruku, nakon 10sec moja ruka ce biti podignuta, a spustena ruka ce biti 10 layera nize...
Recimo da mi pri tom refresh rate-u naglo cimnemo ruku, i recimo za 1sec uspemo da je dignemo 20cm, tup, refresh rate ruka u tom polozaju ostaje iza nas, u sledecem intervalu, (i dalje smo mi cimnuli ruku istom brzinom) precicemo isto 20cm... znaci mi fizicki nemozemo da predjemo vise od 20cm jer je taj interval relativno kratak i sasece nas u pola posla...
Isto to je i sa brzinom svetlosti... Ona putuje recimo 300,000kmh, sta to znaci, da ona u odredjenom periodu, predje odredjenu distancu... ona ne moze da prekoraci tu brzinu jer je taj vremenski refresh rate sasece pri brzini od 300000kmh... Znaci mi bilo sta da lansiramo tom brzinom, njega ce refresh rate da sasece i da ogranici na tu brzinu...
Teoreticari mogu da predpostavljaju da neka cestica moze da putuje recimo 500,000kmh, ali to je samo u slucaju ne postojanja vremena, ili u slucaju da povezu vreme i brzinu svetlosti, pa da kazu, ova cestica moze biti brza od fotona, te moze da se krece brzinom vecom od brzine svetlosti... Ali ne, vreme ima neki svoj nezavistan refresh rate, i eto desilo se da je svetlost dovoljno brza da moze da testira limitaciju te brzine...
---------- Jebiga, vise ni ja ne znam sta sam sve pisao..
Uglavnom, kako sam rekao, vreme je linearno.. ali se isto tako ono ponavlja, to je glavni faktor moguceg putovanja 'napred-nazad' kroz vreme, zasto se vreem ponavlja....
Krecemo sa Big-Bang-om... Ne postoji nista, odjednom se desi explozija, i stvori se ovaj univerzum sa svim planetama, zvezdama.. etc.. Vremenom, zvezde istrose (raspu) svoje gorivo, i pocnu da se urusavaju stvarajuci crne rupe... Koje uisavaju okolnu materiju cineci ih jos vecim crnim rupama... I dolazimo do stadijuma kada u celoj vasioni postoje samo crne rupe i tu pokoja cestica materije... jedna crna rupa privuce drugu postajuci jos snaznija, i pocinje da privlaci okolne... i tako one usisavaju jedna drugu, dok na kraju ceo univerzum ne postane jedna ogromna crna rupa... znaci nista drugo osim te crne rupe... ona ce pod dejstvom sopstvene graviracije i rotacije, poceti jos vise da se rotira stvarajuci jos jace gravitaciono polje, i jos vise se sabijajuci... to ce da se desava sve dok njena masa ne postane beskonacno velika a velicina beskonacno mala...
Tu se desava vremenski paradox... Da u jednoj tacci, beskonacno male velicine, se sadrzi beskonacno mala masa...
Tu sada ima raznih teoretisanja, sta i kako onda... Do te tacke mozemo naucno da dokazemo, ali sta posle...
Ali recimo predpostavka, dosli smo do te tacne, dostigla je beskonacne vrednosti, i neku beskonacku energiju, i ta tacka je sama, nepostoji nista drugo, nigde. Dolazi do eksplozije... Kako ne postoji nista drugo, ta eksplozija ce da se ponasa istovetno kao i prethodna eksplozija.. kao i prethodnih milion eksplozija.. kao i prethodnih milijardu eksplozija... Taj prasak ce da rasporedi materiju u istoverne poozaje, i sa istovernom energijom sveki put....
Vi recimo napisete program na kompjuteru... i pustite ga jednom, izvrsi se jedna stavr... 2,3,4,5 put ista stvar se izvrsi.. milioniti pit ista stvar ce biti, jer su osnovna pravila ista za izvrsavanje..
tako je i sa ovim.. osnovna pravila fizike su uvek ista...
Tako da ce nakon odredjenog vremena, na zemlji ponovo biti istovetan zivot, ja cu se ponovo roditi, isti ovakav ko sto sam bio, ES ce ponovo biti kreiran, bas ovakav kakav je bio... i tako cemo ici u krug, ko zna koliko...