U svojoj knjizi putovanje na mesec iz 1865 Žil Vern predviđa pravljenje topa, i hitac na Mesec. Kako bi se bilo koja varijanta izlivenog topa raspukla odlučuje se za kopanje bunara prečnika 2,75 metara i dubine 275 metara, ojačanih zidova pri dnu da se ne bi raspukao, i cev od livenog gvožđa radi smanjenja troškova poduhvata.
Punjenje barutom bi za potrebe takvog hica bi popunilo cev prvih 200 metara pa se umesto toga odlučuje za eksploziv koji se tek bio pojavio a to je piroksil, barut na jednu zapreminsku jedinicu pri eksploziji pravi 4000 puta više zapreminskih jedinica barutnih gasova, a piroksil koji se pravio tako što se neka kiselina sipala na celulozu zatim ova prala vodom i sušila na suncu zauzimao je manje mesta, a tanetu davao četri puta veću početnu brzinu od one koju bi dobilo da je korišćen barut, tako da .. hitac bi putovao početnom brzinom 14 kilometara u sekundi, piroksila bi bilo 200 tona, to bi zauzelo prvih 60 metara cevi, a putanja taneta kroz cev preostalih 213 metara.
Cev je neolučena jer se ne zahteva preciznost već samo hitac u vis, a neolučenom cevi se dobija još 15% veći domet nego olučenom. Sve ovo bi trebalo da izbaci tane, u stvari metak, jer je šuplje iznutra da bi bilo lakše, teško 10 tona pravo na Mesec. Nije neophodno doseći Mesec, dovoljno je dobaciti blizu da ga dohvati gravitacija Meseca i obori na tlo ..
U jednom trenutku piše da bi putovanje trajalo 11 dana, ali to je dok razmatra barut, posle sa piroksilom možda 3 dana?
Zanimalo bi me za koliko je Žil Vern pogrešio, dokle bi uopšte stigao takav hitac, da li bi se vratio na Zemlju, ili izašao iz atmosfere, ili stvarno stigao do Meseca? Hvala.