Hm, vidi. Da pokušam još jednom. Po prirodi stvari, politika obuhvata sve ono što su javni poslovi, ono što se tiče svih nas. Mnogi ovo ne shvataju, pa onda dolazi do nerazumevanja. Naravno, svako ili većina nas će gledati da u tome otkine što više za sebe, to nam je u prirodi. Da li ćeš ti hoblovati parket u stanu je tvoja privatna stvar, nema veze sa politikom. Kakva je politika nabavke opreme u tvojoj firmi je opet stvar tvoje kompanije, nije nešto što se tiče javnosti. Međutim, kada se govori o putu, deponiji, snabdevanju vodom ili strujom, o plaćanju poreza, to je onda javna stvar. To što si ti vlasnik firme i plaćaš porez na dobit, a ja nisam vlasnik firme, nego radim za drugog, znaš kako... to ne znači da mene ne zanima da li tvoja firma plaća porez na dobit ili ne. Naprotiv, baš me zanima i hoću da budem pitan.
Šta mislim o politici koja se sprovodi u Srbiji u poslednjih desetak godina, pa i više, već sam pisao na forumu. Na žalost, mnogi ne umeju da čitaju, pa mi učitavaju ni manje ni više da sam bot, sendvičar. Na njihovu ili moju žalost, nisam. Nije ni bitno.
Citat:
Upravo si opisao Srbiju in a nutshell :)
Ne, nisam. Ubacio sam malo (opšteprihvaćenih) stereotipa i malo činjenica, pa je nastalo to što vidiš. Ako pogrešno vidiš, a rekao bih da je tako, onda je to samo tvoj problem.
Citat:
E sad samo postoje tu dva pitanja..
Da čujem.
Citat:
Da li treba nešto da uradimo, da promenimo nešto, da budemo "promena koju želimo da vidimo u svetu" ili da uživamo ukoliko imamo para, a ukoliko nemamo - više sreće u narednom izvlačenju..
Evo, već smo u problemu. Dvostrukom. Prvi, koji smo to "mi"? Drugi, šta to nije dobro, pa bi ga trebalo menjati? Kao što verovatno (ne) znaš, svako društvo je manje ili više heterogeno. U svakom je mnoštvo suprotstavljenih pojedinaca i društvenih grupa. Zato prvo pitanje.
Da li smo "mi" fensi šmensi vlasnici firmi ili zaposleni sa čudnim nazivima zvanja, koji živimo u BGH2O, vozimo električna kolica i jedemo vegansku hranu? Da li smo "mi", ljudi izgubljeni u vremenu i prostoru na marginama srpskog društva, negde u provinciji koji radimo kod nekog izrabljivača za crkavicu od koje ni hranu ne možeš da priuštiš? Vidi, perspektiva iz koje gledaju na Srbiju jedan i drugi je potpuno različita. Dva različita sveta. Međutim, problem je u tome što i jedan i drugi polažu puno pravo da odlučuju o stvarima koje ih se tiču. Znaš ono što sam već rekao, javna stvar, politika. Tu se njihovi interesi nekad poklapaju, a nekad su suprotstavljeni. Iz ugla onog prvog, najveći problemi Srbije su broj punjača za električna kolica, dostupnost pahuljica u lokalnoj prodavnici zdrave rane ili broj letova za Španiju. Iz ugla ovog drugog, blatnjava ulica, male plate, nizak standard, eksploatatorski uslovi rada.
Da li nešto da menjamo? Pa ono, ne znam. Problem je u tome što mi u određenoj meri živimo socijalni darvinizam. Mnogi to na forumu jasno i kažu, odnosno zalažu se za isti, uopšte im ne smeta. Pa gospodo, ako vam ne smeta, trebalo bi da znate da socijalni darvinizam ukida svaku moguću kritiku. Odnosa u društvu ili politike, svejedno. Ako niste dovoljno jaki da izdržite trku, padate i bivate zgaženi.
Citat:
Mislim ja radim u privatnoj firmi, jako sam cenjen u njoj, mogu da se lečim kod privatnika i mogu da kupim nekretninu gde mi duša ište.. El to znači da nemamo pravo da se makar malo bunimo i da nam bar neke stvari koje nam se ne čine moralne, fer, smetaju..
Ne, naravno da imaš pravo da se buniš, samo tu postoji mali problem. Ako se već pozivaš na moral, trebalo bi da znaš neke stvari. Nemoralno je najblaže rečeno kukati nad sudbinom kletom i malim brojem punjača za električna kolica, pored sugrađana ili zemljaka koji rade za siću i ne mogu da prehrane porodice ili da decu pošalju na studije. "Kritičari" Vučića rade upravo to. Viši slojevi traže solidarnost sirotinje za svoje probleme. Sirotinje po kojoj povremeno pišaju. Tugo jesenja.
Ucena biznismena, sloboda medija? Aha, to su stvarni problemi u Srbiji.