Citat:
bogdan.kecman:
burnout nema NIKAKVE veze sa tim dal volis posao, ima veze sa organizacijom, samo-organizacijom, managementom projekata na kojima radis i vremena koje imas + sa okruzenjem u kom se nalazis...
Ima i toga.. Ako voliš posao, može da ga upropasti loše okruženje, kolege kreteni, nerazumni klijenti kojima sve treba za juče, nesposobni menadžeri i kadrovska služba, prenatrpanost poslom, malo slobodnog vremena (znači ništa viđanje sa devojkom, drugarima, fudbal, basket, more, bazen, koncerti i slično), neadektvatno vrednovanje svog truda i slično..
Zato i rekoh, prvenstveno ako postoji ljubav prema poslu, promena firme i okruženja rešava problem.. Ja sam kroz slično stanje prošao kada sam radeći svoj posao, koji volim, za koji sam se školovao, radio u firmi i okruženju koje ne bih poželeo najgorem neprijatelju.. Radilo se po smenama, menadžment nije znao dva broja da sabere, nije bilo usavršavanja, atmosfera među kolegama je bila blago rečeno katastrofa, bilo je puno tračeva, spletki, podmetanja nogu zarad nekog sitnog napredovanja.. Jednostavno odlazak na posao mi je bio kao odlazak na giljotinu, brojao sam minute do isteka radnog vremena, a van radnog vremena sam bio "mrtvo puvalo" koje je mrzelo da izađe, da se vidi sa društvom, prošeta i slično, trpela je moja veza, nisam imao volje da učim, da se razvijam - mogao bih roman da napišem o tome..
Sada par godina posle, radim isti posao, ali okruženje je "zdravije" i odlazim na posao sa elanom, entuzijazmom, nije mi problem da ostanem prekovremeno kada je potrebno, imam vremena za prijatelje, rekreaciju, vožnju bajsa, prirodu, bavljenje muzikom i slično i sve je drugačije.. I imam entuzijazma da učim, da se razvijam, eksperimentišem u poslu i slično..