Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
Tema je dobra, ali se ovde meša sve i svašta, babe i žabe što bi se reklo.
Osim svesti, nas karakteriše volja, tj. nagoni, kao i intelekt. Prva dva imaju i životinje, svest i nagon za preživljavanjem i tu se ne razlikujemo od životinja ni malo, a kod svesti je razlika u stepenu: imamo je i mi i životinje, ali smo mi neuporedivo svesniji. Nisam siguran da životinje imaju intelekt, tj. verovatno ga imaju na nekom rudimentarnom nivou koji teško da se može nazvati pravim intelektom.
U skladu sa prethodnim, jedemo, seksamo se i ostavljamo potomstvo, ne zato što smo svesni ili volimo sebe, nego zato što je program koji je usađen u nas, a zove se volja, jači od svesti ili intelekta. Ko ne veruje, neka napuni lonac vode, zagnjuri i pokuša da zadrži glavu pod vodom pet minuta. Može i jednostavnije, neka svesno i voljno zadrži dah pet minuta. Neće da može. Slažem se sa piscem u generalnoj oceni da je ljudski rod prilično nesvestan, ali se ne slažem da nema svesnih, probuđenih, tj. onih kod kojih je ta razlika u odnosu ne svest prosečnog pojedinca zanemarljiva. Da, takvih je malo i oni se po pravilu ne reklamiraju u javnosti ili hvale svojom uvidima, više su u zavetrini, jer ih svetina ne voli previše.
U kontekstu prethodno rečenog, naš intelekt služi volji, tj. on je njen alat. Šopenhauer bi rekao da se on neprirodno razvio do neslućenih razmera, jer mi danas na primer posmatramo zvezde iako nam ta delatnost nije ni od kakvog značaja za neposredno preživljavanje. To je ono što je upotrebljeno kako bismo lakše ulovili životinju za hranu, a nije neposredno dato u programu kao što je volja. Dakle, ako napravim sekire i noževe, pomoću kojih isečem komade drveta ili iskopam rupu u zemlji, to je već intelekt. Onda se polako javlja i imaginacija i uobrazilja, religijska svest, pa počinjem da crtam na zidovima pećina motive iz sopstvenog života. Šta će mi to, ako ne pomaže u nabavci hrane?
Miroslav Jeftić
Životinja ne može biti subjektivna, jer nije subjekat tj. ličnost, mada mi se više dopada da kažem osobnost. Kroz životinju nas posmatra vrsta, iza ljudskih očiju se osim toga krije i subjekat. Upravo zato životinja ne može da se samozavarava, jer ona radi po jedinom i osnovnom programu koji joj je dostupan, a to je volja, a taj program je vrhovni, glavni. Kada ste videli da smo izveli životinju na sud zato što je iskočila na put i prouzrokovala saobraćajku sa materijanom štetom? Niste nikad.
Evergeak
Trik pitanje, kada mi kažeš šta je smisao, reći ću ti koji je smisao postojanja. Dalje, svest i emocije nisu u direktnoj vezi. Emocije izviru iz volje, iz onoga što je duboko usađeno u nas, a svest je nešto drugo. Šef obaveštajne službe je svestan mnogo više od prosečnih ljudi o dešavanjima u svetu, šef multinacionalne korporacije mnogo više o dešavanjima u biznisu, a naučnik u svetu nauke. Ni jedan od njih zbog toga ne može da više voli svoje dete, nego neki bušman u prašumi amazona koji nije svestan doganja pedesetak kilometara niz reku, iako prva trojica imaju takorekuć globalan pregled situacije na čitavoj planeti.
Pisac, da li si siguran da postojiš? Ne bih se kladio u to. Postojim samo ja, vrhovni, moćni, sveprisutni, omnipotentni Bradzorf. Svi vi ste samo likovi u mojoj glavi koje sam kreirao da mi ne bude dosadno. Zato pazite šta pričate, budite maštoviti i inventivni inače ću samo da pucnem prstima i ima da vas nema.
U vezi onoga da on zna da misli, jesi li siguran u to? Ko je taj koji misli? Da krenemo od onog Dekartovog, mislim, dakle postojim, dakle jesam. Ko je taj koji misli? Ja? Ko je ja? U tom smislu, možda bi bilo bolje reći ja misli. Postoji misao, to je neposredna datost očiglednija od one da postojim ja, dakle postoji onaj koji misli. Ko je taj? Evo dokaza da ovo nije najobičnije intelektualno izdrkavanje, sami ste navodili primere svesnosti dece tj. ljudi u različitim fazama razvoja i uzrasta. Poznato je da malo dete, beba do ne znam kog uzrasta nije u stanju da posmatra sebe odvojeno od majke, ne pravi razliku između sebe i majke. Tek kasnije, u određenoj fazi razvoja dolazi do spoznaje da ono i mama i nisu isto. Zaista, ako postojim ja, pa tek onda misao u meni, zašto ne bih svet posmatrao kao produžetak mene, tj. kao deo sebe?
U vezi ostalog se slažem, kada govoriš o proširenju ili suženju svesti. Međutim, sada ću da zađem u religiju i ezoteriju. Ako je evidentno da je naša svest neuporedivo šira u odnosu na životinjsku(možda se nećeš složiti, ali bih rekao da je tako), sasvim je opravdano pitanje: postoji li neko ili nešto čija svest prevazilazi našu, ljudsku? Ako da, a ja verujem da postoji, da li se to može nazvati bogom?
Pokrenuo si još jednu dobru temu. Mnoštvo i jedno, ali o tom potom, ako se razvije diskusija.
|