Sprava se naziva i stohiometar, jer se nauka odgonetanja hemijske formule nepoznatog zove stohiometrija. Dakle, to je prvi stohiometrijski detektor (otkrivač).
Uređaj za 15-20 sekundi saopšti hemijski sastav (skrivene) materije. Može da snima kroz dvadesetak santimetara debeo čelik ili na dubini od metar i 30 santimetra pod zemljom, sa rastojanja nešto većeg od metra (105 santimetara).
Na kojem se načelu on zasniva?
Eksploziv (biološka tvar, lek ili ma šta drugo), skriven iza nekakvog zida, gađa se takozvanim brzim neutronima (500.000 puta energetski nabijenijim od ostalih), koji struje sleva nadesno. U povratku, oni izazovu eksploziv da ispusti gama zrake koji stižu u spravu sdesna nalevo. Kad se podaci elektronski obrade, istovremeno se na ekanu očitava hemijski sastav (formula) i prikazuje trodimenzionalna slika.
Svi sadašnji postupci (iks-zraci, radar, infracrveno zračenje) su 'hemijski slepi' u otkrivanju eksplozivnih materija, oni jedino odrede obrise i gustinu predmeta, što može da navede na lažno otkrivanje materijala koji fizički podsećaju na eksploziv.
Sastavljen, u suštini, od dva ključna dela:
– odašiljača i
- prijemnika.
"Supersenzor" ubrzava atome vodonikovih izotopa do velikih brzina koji, posle sudara sa snimljenim predmetom, oslobađaju neutrone, a ovi gama zrake. Neutroni su veoma prodorni, tako da ostavljaju otisak svake materije koju pogode.
"Supersenzor" koristi neutrone sa energijom od 4 do 14 megaelektronvolti da bi razotkrio glavne sastojke većine eksploziva, a to su ugljenik, vodonik, azot i kiseonik. Čim se jednom izmeri energija gama zraka, nema više nikakve sumlje u sastav materije.
Ovim postupkom može se istovremeno ozračiti primera radi cela teretna kolica kojima se prevozi prtljag i da smesta dobijete `hemijski otisak` svakog kofera ponaosob, za sat vremena tako se pregleda hiljadu torbi ili kofera.
Naravno, tzv. veoma brzi neutroni su veoma korisni na pronalaženju opasnih tovara na aerodromima, na otkrivanju skrivenih pošiljki na granicama, na razotkrivanju biološkog oružja, na uklanjanju mina iz minskih polja i na onesposobljavanju bombi i eksplozivnih naprava. Na tim pogubnim poslovima su uposleni ljudi, a polovina ih se teško ozledi ili pogine u roku od pet godina!
U Sjedinjenim Državama postupka je ispitan u vojne svrhe i za potrebe carinske službe.
p.s.
Bogdan Maglić je 1956. otišao u Masačusetski institut za tehnologiju (SAD) kao stipendista UNESKO-a, na kojem je, posle sticanja magistrature na Univerzitetu u Liverpulu (Engleska), postao doktor fizike. Radeći na Kalifornijskom univerzitetu, otkrio je 1961. atomsku česticu omega mezon. U naučnoj karijeri sarađivao je s mnogim znamenitim istraživačima, pored ostalih s nobelovcima Luisom Alvaresom i Vladimirom Zvorikinom.
Stanko Stojiljković