Konkretan primer:
Aksiome veze
(A1) Svaka prava sadrzi najmanje 2 tacke.
(A2) Za svake dve razlicite tacke postoji jedna i samo jedna prava koja ih sadrzi.
(A3) Svaka ravan sadrzi najmanje tri nekolinearne tacke.
(A4) Za svake 3 nekolinearne tacke odredjuju jednu i samo jednu ravan.
(A5) Ako dve tacke neke prave pripadaju jednoj ravni, tada i ta prava pripada toj ravni.
(A6) Ako dve ravni imaju jednu zajednicku tacku tada one imaju najmanje jos jednu zajednicku pravu.
(A7) Postoje 4 nekomplanarne tacke.
To su aksiome kako stoje u knjizi.
Tvrdjenje kod kojeg je problem glasi ovako.
Ako dve razlicite ravni imaju jednu zajednicku tacku, tada te ravni imaju jednu i samo jednu zajednicku pravu.
Ja bih to ovako dokazao.
Zajednicka tackau obelezimo sa

a ravni sa

Po aksiomi (A6) te dve ravni imaju jos jednu zajednicku tacku


Vazi po tvrdjenu zadatka


I tu bi ja stao i smatrao da je zadatak zavrsen(tvrdjenje dokazano).
Dokaz po knjizi:
Neka je A zajednicka tacka ravni










Tvrdjenje (T) Ako tacka A ne pripada pravoj p, postoji jedna i smao jedna ravan koja sadrzi tacku A i pravu p.
Ono sto je meni ovde problem je sto se nikad ne bi dosetio da se pozovem ovde na drugo tvrdjenje i dokazem kontradikcijom. Uopste to ne bih registrovao kao mogucnost. Kad procitam ceo dokaz meni deluje ok i da tako treba, ali ja uvek zaboravim nesta.
Moje pitanje je kako znati da je posao dovrsen do kraja?
Kad prelistavam i citam npr geometriju meni to deluje opako tesko(u smislu kolicine aksiome + teoreme + definicje). Kako se geometrija radi na fakultetu? Ne bih voleo da se pretvori u bubanje 1000+ neidentifikovanih letecih pojmova. A onda sporo shvatanje dokaza iz analize,algebre.... Da li je to sve uslovljeno nedostatkom vezbe i predavanja koja su usmerena na taj vid rada ili je to problem nedostatka sive mase :D .(Mi smo u gimnaziji samo cepali zadatke)