S obzirom na to da sam dosta informacija o proceduri dobijanja državljanstva dobio zahvaljujući ovom forumu, red je da mu se na neki način odužim prenošenjem sopstvenog iskustva o današnjoj zakletvi u konzulatu u Subotici.
Zakletva mi je zakazana za danas u 9 ujutru (obavestili su me telefonskim pozivom 7-8 dana ranije, o tome sam već pisao pre par stranica). Misleći da je u 9h sam čin polaganja zakletve, a da će se protokolarne radnje obavljati pre toga, došao sam baš dosta ranije (tipa 45 min) i bio prvi tamo. Dakle, prvi savet svima je da dođete u ono vreme koje vam kažu, jer zapravo tada tek počinje prijavljivanje i potpisivanje. Čim uđete u konzulat javite se službeniku na stolu s leve strane, kažete da ste došli zbog zakletve i on će vas pitati kako se zovete i uputiti na jedan od dva stola preko puta njega (zapravo sa desne strane kad uđete). Predstavio sam se službenici, tražila mi je ličnu kartu i pitala za adresu. Nakon toga me je pitala gde sam predao zahtev za državljanstvo, što ja u prvi mah nisam razumeo i malo sam se spetljao, ali sam "isplivao" i objasnio da je to bilo prošle godine u Rumi i naveo datum. Videla je da ne vladam jezikom baš sjajno, pa mi je rekla da sednem sa strane i sačekam razgovor sa konzulom. Posle 10-ak minuta pozvala me je g-đa konzul (crvenokosa žena srednjih godina) na razgovor u prostoriju iza. Njeno ponašanje je bilo krajnje prijatno i korektno, a pitanja sledeća: Odakle ste? Gde živite? Čime se bavite/tj. gde radite? Da li ste oženjeni? Čime Vam se bavi supruga? Imate li dece? Od kada učite Mađarski? Gde učite? Šta imate u tašni? Zašto tražite državljanstvo? U koju državu nameravate da idete po dobijanju državljanstva? Da li imate nekoga tamo?
Dakle, pitanja opšteg tipa uz tolerisanje i u prijatnom tonu ispravljanje mojih sitnih gramatičkih grešaka. Nakon toga mi je rekla da mogu da dobijem državljanstvo i uputila me nazad do službenice, gde sam potpisao neka dva papira. Kad su svi završili, prešli smo u svečanu salu u podrumu, gde je prvo neki mlađi momak (činovnik) rekao par rečenica od čega sam razumeo da isključimo telefone. Kada je ušla pomenuta g-đa konzul, pričala je dobrih 20 minuta, nakon čega je bila himna, pa prozivanje poimence (priđeš, uzmeš uverenje o državljanstvu i kažeš hvala, baš nikakva nauka), i na kraju još neka patriotska pesma. Posle toga smo svi dobili šampanjac, gospođa je nazdravila sa svima pojedinačno, ko je želeo mogao je da se slika i to je to. Bilo je oko 50 ljudi na zakletvi.
Nadam se da će ovo moje iskustvo nekome koristiti. Zaključak: itekako se može desiti dodatna provera jezika i "padanje" na samoj zakletvi, ali u mom konkretnom slučaju ta provera nije bila bauk.
[Ovu poruku je menjao pekavac dana 05.05.2015. u 19:02 GMT+1]