Pozdrav drugari.
Želim samo da vam prenesem iskustvo putovanja preko okeana sa mađarskim pasošem. Let je bio iz Beograda, karta kupljena online, samo čekiranje na šalteru. Generalno, bez nekih većih cimanja na bilo kom letu. Pogledaju pasoš, zahvale se i šibaj dalje na sledeći avion. U Torontu prvo razgovor na izlasku iz tunela od aviona: kod koga, koliko dugo, dobrodošli i pasoš u ruke. Na prijavnici čisto inf. razgovor, popunjen obrazac o stvarima, izvolite dalje u emigraciono. Tamo 20ak min razgovor sa službenikom i viza na 6 meseci. Ja sam imala možda malo duži razgovor jer sam bila odbijena za vizu sa srpskim pasošem pre par godina, i to je izašlo službeniku u programu pa se oko toga jedno vreme vodio razgovor ali bez ikakvih problema ili začkoljica. Što se mene tiče, ja ostajem ovde, proces tek započinjem i ne žurim. Nisam stigla vaditi međ. vozačku, tako da sa srpskom mogu u ovoj provinciji voziti 3 meseca, pa sledi polaganje koje košta čitavih 10 dolara

. Saobraćaj se u maloj meri razlikuje od evropskog ali nije ništa strašno, jedino malo nervira sneg i led. Ali od Kanade se to i očekuje. Kad pomislim koliko je trajalo njakanje oko traženja vize na srpski pasoš i razlozi za odbijanje, i onda samo pokažeš drugi pasoš i svi putevi ti se otvore... Vredeo je svaki minut, svaki sat uloženog truda da se uspe. Budite uporni, ne odustajte i kad vas odbiju jer nisam ni ja iz prve prošla predaju, sad mogu da odahnem i da gradim bolje sutra u normalnoj i uređenoj zemlji. Srećno svima koji su u ovoj priči, naoružajte se strpljenjem, voljom, snagom i biće ok na kraju.
Pozdrav iz trenutno -30c hladne Kanade
Kad je Bog delio pamet mnogi nisu stali u red!