OK, juce smo bili u Makou na zakletvi moje supruge.
Ona nema pravo po poreklu vec se prijavila preko mene (deset godina smo u braku i imamo dvoje dece), predala je pocetkom marta u Makou, u junu je bila na proveri u Beogradu (trebalo je u maju, ali je bila neka zabuna oko poste, nisu poslali papire na vreme, pisao sam ranije o tome) a u avgustu je potpisano drzavljanstvo, u svakom slucaju od prijave 5.5 meseci do odobrenja , 7 meseci do zakletve. Decko koji je bio sa nama se prijavio u februaru i njemu je odobreno krajem jula, tako da su definitivno cekali neko vreme da se skupi dovoljan broj. I da nije bilo zabune sa postom i da je ranije bila na proveri verovatno bi opet sada polagala zakletvu.
Ceremonija je bila veoma slicna onoj koju sam imao ja i drugi ovde na forumu, kog interesuje nek premota. Postupak provere na polaganju zakletve nije bio komplikovan ni dugotrajan jer je bilo oko 50-ak novih drzavljana. Koliko smo primetili svakom su postavili nekoliko pitanja iz statistickih listica, ako vide da ih razumes i odgovaras voze dalje. Same statisticke listice su oni popunili. Ono sto je bilo zanimljivo tokom prozivke je da je od svih tih ljudi bilo samo sacica prijavljenih iz Srbije (mozda 5-10 maksimalno), svi ostali su bili rumunski drzavljani od kojih je vecina bila sa rumunskim prezimenima. Zasto njima sad trebaju madjarski pasosi, to je ostala mala misterija.
Eto, nadam se da ce vas ovo malo ohrabriti da ne odustajete.
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan, sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv… - Z.Đinđić