Evo napisaću i malo opširnije. :-)
Zakletva je trebala početi u 9h. Pre početka su uvodili jednu po jednu osobu u prostoriju gde su sedele tri žene, a četvrta je kopirala pasoš i kasnije se pridružila. Počeli su sa pitanjem "Honnan jön?". Pitali su lična pitanja (gde ste rođeni, sa kime živite, zašto tražite državljanstvo, koju ste školu završili, da li radite i gde, da li učite mađarski, sa kim pričate i mnoga slična pitanja). Posebno pitaju zašto baš Kištelek, na šta sam ja odgovorio da je blizu, a oni na to "i Segedin je blizu", pa sam se vadio da u Kišteleku nema gužve i sl. Ne pitaju svakoga isto, ali zaista pitaju svašta nešto i nije problem ako pola ne razumeš. Bitno je da se trudiš i da oni to primete, da primete da ih razumeš i da odgovoriš ispravno na pitanje (ukoliko zastaneš par sekundi jer nisi razumeo, odmah druga žena pita sledeće pitanje). Razgovor traje 5-10 minuta maksimalno.
Da se vratim na ono "nije ni malo naivno". Nije, jer, ispituju te četiri žene i ako nisi vežbao sa nekim komunikaciju, lako ćeš se zbuniti. Ja sam vežbao, dve nedelje pre zakletve sam išao na privatne časove gde su me samo ispitivali, razna pitanja, i tako su mi reči ušle u uši i lako sam se snašao sa pitanjima i odgovorima.
Iz mog ugla, bili su korektni i spremni da ti pomognu. Posle tog razgovora sve je prošlo u najboljem redu. Tri osobe nisu prošle taj razgovor, a zašto, ne bih da komentarišem.
Što se tiče mog znanja jezika, recimo da sam imao do 100 časova nastave, što u školi jezika, što privatno (plus učenje kod kuće).
Eto to je nešto ukratko iz Kišteleka. Ako se setim još nečega, napisaću. :-)
Sami određujemo svoju sudbinu!