Citat:
Sanjač:
@stojanovicmiki
Kada potrošiš pare to obično znači da ih više nema. Šalu na stranu. Postoji jedna istina a to je da ko je ovde, u Srbiji, imao problem sa parama imaće ih bilo gde da živi. Da se razumemo, u CH će čovek daleko kvalitetnije živeti ali onaj ko je ovde, u Srbiji, dizao kredite, išao u minus i sl. isto će raditi u CH. Kada čovek ne zna sa parama on ne zna gde god da se nalazi. Razlika je što su se ljudi ovde zaduživali za polovan auto, kompjuter, mobilni, možda neko letovanje... i nakraju kada se sve sabere nema čovek para za struju pa kaze kako oni misle sa ovom platom da platim račune. Nema veze što na cigarete ode od 70 do 100e mesečno. E sad, u CH će se zaduživati za skupe automobile, iznajmljivati stanove u centru, izlaziti po klubovima i restoranima... i kada se sve sabere često neće imati ni za tu kiriju za stan. Znam lično jedan sličan slučaj a i na forumu je bilo ovakvih primera. Stari kažu - pruži se koliko ti je ćebe dugačko ili će ti se noge smrznuti. Tako nekako. Naravno ovo se ne odnsi na one koji racionalno žive u SRB a nemaju ni za osnovne stvari.
Na kraju... sa porastom standarda rastu i troškovi života.
Ovo se generalno slažem sve što si reko.
Ali ipak si stavio zadnju rečenicu gde si obnjasnio sve.
Jeste to sve istina, kako gde ko raspolaže novac tako će bilo gde. Ali kad ti sa 200 eura plate hoćeš nešto da uštediš, ili normalno da živiš je nenormalno. Zato kapiram ljude u Srbiji.
Najgore je meni kad čujem neke ovde koji rade i imaju maltene sve, a nemogu sa kraj skrajem da sklope. Razvode se, prave dugove, troše pare na gluposti...
Ili kako neki, sasvim kontra slučaj, što su završili škole ovde imaju dobar poso pa se foliraju, i kažu da bi se bilo gde snašli. A u Srbiji neko nema ni za školu, a ko završi zna da ta diploma ne vredi mu ništa bez veze i državnog zaposljenja.
To je taj princip koji neki meni obnjašnjuju kako oni žive ko švajcarci... da to možeš ovde u CH, ali probaj u Srbiji.
ili neke devojke u Srbiji koje maštaju svoj život ko švajcarkinje u Srbiji. Da primaju alimentaciju, stalan poso, putovanja... itd. Toga nema.
Trebaš da prihvatiš i adaptizuješ u sredini u kojoj živiš, a ne da se samo fantazira. Posle mladima se rađaju samo frustracije, i na kraju kad nema ništa od toga, nastaje depresija. To svi primete kad dođu u Srbiji na odmor, ili kad stranci dođu u Srbiji, odma vide da ljudi nisu kako terba.
Ovo mi nekako od cele priče emigracije (gde sam i ja lični slučaj), najviše pogađa.
Želeo bi da čujem i druga razmišljanja, nadajući se da ste me svi razumeli šta sam želeo da kažem.