Odem ti ja juče do prodavnice, da kupim par sijalica. Crkla mi sijalica u hodniku. Uđem u radnju, dobar dan izvolite - dve sijalice od 75W molim. Dolazi prodavačica i donosi mi dve sijalice, čokoladu i litar mleka.
"Izvinite komšinice, rekoh samo dve sijalice" kažem ja njoj dok sam pokušavao da se preslišam da li sam možda tražio i čokoladu i mleko. "A, ne" - na to će ti ona - "juče ste kupili čokoladu i litar mleka, pa morate i danas". Po mom zbunjenom izrazu lica shvati prodavačica da ja tu ništa ne razumem, pa krene da mi objašnjava polako i postupno:
"Ne možete tek tako da prestanete da kupujete nešto. Kad jednom počnete da kupujete određene artikle, morate da ih kupujete uvek - izračunali smo da kad kupite mleko i čokoladu svakog dana, imaćemo dovoljno zarade da kupimo novi frižider. Jako je neozbiljno od vas da minirate našu investiciju prestankom kupovine čokolade i mleka! Zato je i donet zakon da ne možete tek tako da se predomislite!"
Priznajem, nije mi bilo logično. Uz to, od toliko čokolade moglo bi da mi pozli. "Ali meni se ne jede više čokolada, a mleko sam počeo da donosim od babe sa sela. Kako da prestanem da kupujem to kod vas?"
"Morate da dokažete da u važem budžetu nema dovoljno novca za čokoladu i mleko, kao i to da niste u mogućnosti da te artikle upotrebite na neki drugi način. Konačno, kad prestante da kupujete, morate za svaki gram čokolade po godini kupovine da isplatite minulu slast tj. da nam omogućite prelazni period u kom ćemo naći drugu mušteriju. Šta ste vi mislili? Pa kad ne bi bilo takvih zakona nastao bi opšti haos, da ne pominjemo da bi možda morali i da zatvorimo prodavnicu"
I tako sam shvatio da je tržišna ekonomija pogrešna.
"Izvinite komšinice, rekoh samo dve sijalice" kažem ja njoj dok sam pokušavao da se preslišam da li sam možda tražio i čokoladu i mleko. "A, ne" - na to će ti ona - "juče ste kupili čokoladu i litar mleka, pa morate i danas". Po mom zbunjenom izrazu lica shvati prodavačica da ja tu ništa ne razumem, pa krene da mi objašnjava polako i postupno:
"Ne možete tek tako da prestanete da kupujete nešto. Kad jednom počnete da kupujete određene artikle, morate da ih kupujete uvek - izračunali smo da kad kupite mleko i čokoladu svakog dana, imaćemo dovoljno zarade da kupimo novi frižider. Jako je neozbiljno od vas da minirate našu investiciju prestankom kupovine čokolade i mleka! Zato je i donet zakon da ne možete tek tako da se predomislite!"
Priznajem, nije mi bilo logično. Uz to, od toliko čokolade moglo bi da mi pozli. "Ali meni se ne jede više čokolada, a mleko sam počeo da donosim od babe sa sela. Kako da prestanem da kupujem to kod vas?"
"Morate da dokažete da u važem budžetu nema dovoljno novca za čokoladu i mleko, kao i to da niste u mogućnosti da te artikle upotrebite na neki drugi način. Konačno, kad prestante da kupujete, morate za svaki gram čokolade po godini kupovine da isplatite minulu slast tj. da nam omogućite prelazni period u kom ćemo naći drugu mušteriju. Šta ste vi mislili? Pa kad ne bi bilo takvih zakona nastao bi opšti haos, da ne pominjemo da bi možda morali i da zatvorimo prodavnicu"
I tako sam shvatio da je tržišna ekonomija pogrešna.
Potpis
'rani bota pa šalji na forum