Drugari,
Shunt otpornici se obično greju i veliki je problem termički koeficijent metala.
Kada se pravi od nekog metala i baždari turpijom, može se dobiti vrhunski shunt, ali treba birati metale ili legure sa veoma malim termičkim koeficijentom.
Šampion u tome je legura Manganin koja se inače koristi za etalonske otpornike (veoma teško nabavljiva i skupa, inače od nje je ona tanka srednja žičica u sondi osciloskopa), teško je lemljiva kalajem, ali kada se prethodno krajevi pripreme tvrdim lemljenjem pomoću srebrnog lota posle se na takvoj podlozi lako lemi.
Zatim ide Konstantan legura od koje se prave grejači. Žica od konstantana se često može kupiti na "buvljim" pijacama.
Takođe je to jedna žica kod termopar sode J tipa, ili kompenzacionog kabla za istu sondu. Cena nije visoka i može se nabaviti kod distributera termosondi. Stavljanjem višestrukih tih žica i opet tvrdim lemljenjem na krajevima, možemo dobiti krajeve lemljive kalajem. Baždari se seckanjem pojedinačnih licni i fino se dotera turpijom po ostatku žica.
Potom Kantal DS, legura takođe namenjena za izradu veoma snažnih grejača. Nalazi se u raznim debljinama i oblicima: žica čak do 5mm debljine, od koje se fantastično lako pravi moćan shunt, pa čak i u trakama debljine nekoliko mm i širine par desetina mm, za grejače reda stotina KW. Te deblje tvorevine od kantala DS se mogu upecati u firmama koje imaju peći za kaljenje. Ima malo lošijitermički koeficijent od prethodne dve legure, ali neuporedivo bolji od bilo koje gvozdene legure, bakra ili mesinga.
Uostalom, što se razbijam pišući o tome? Evo linka i jednog pdf:
http://www.allaboutcircuits.com/vol_1/chpt_12/6.html
Pozz