Citat:
Mali_Milojica: Ode tema u lock!
Em ste otišli daleko, padaju uvrede em je ovde promolio nos i...da ga ne imenujem!
Garantujem lock!
Spustite loptu, vratite se civiliziovanom razgovoru i kada se ne slažete jer istina nije svojina bilo kog pojedinca!
Ne mora da znači da će obavezno otići u lock, a tvoja konstatacija i molba u poslednjoj rečenici primerena je osobi kojoj je odavno već po koja seda vlas na glavi zamenila žutokljuno paperje.
Dakle istina je upravno proporcionalna proteku vremena, a u obrnutoj je proporciji sa izmanipulisanom i uzavrelom mladalačkom brljivošću i površnošću.
Međutim ovo naše vreme poseduje izvanredne saznajne mogućnosti za obrtanje efekata poslednje proporcije, ali je to uslovljeno oslobađanjem od vekovnih mitova i legendi i ličnom spremnošću za suočavanje sa izuzetno bolnim, ali katarzičnim istinama.
Reči ovog izuzetno umnog čoveka sam ovde na nekoj temi već citirao, ali
repetitio est mater studiorum
Citat:
ISTORIJSKI I TRANSISTORIJSKI IMPERATIV
“Mirno, objektivno i savesno ispitivanje karakterologije srpskog naroda,odavno nam se postavilo kao imperativ, zapoved i božanska i ljudska, i istorijska i transistorijska, koju uporno, još od 1918. godine ne želimo da čujemo, i pored izvanrednih tema ponuđenih za razgovor od strane velikog Jovana Cvijića i njegovog dostojnog učenika Vladimira Dvornikovića. Poslednja tragična zbivanja sa srpskim narodom,nisu li još jedna i možda poslednja opomena, šansa i izazov da na stoletna pitanja o karakteru srpskog naroda progovorimo otvorenu reč, kao konzilijum lekara nad bolesnikom, jer će od postavljene dijagnoze zavisiti i lečenje.
Ne treba se bojati iznošenja istine! Dugogodišnja laž duboko je iskvarila ovaj narod zadržavajući ga na stupnju deteta koje to više nije. Istina uvek čisti i pomaže sazrevanju i pojedinca i naroda. Moramo
biti spremni da saslušamo istinu o sebi, a posle toga – ne svetiti se, niti dozvoliti u sebi mesta anarhičnoj obesti. Samo u tome slučaju istina će delovati katarzično!” (Beseda prof. dr Vladete Jerotića “O tragičnom optimizmu Srba” u Udruženju književnika Srbije, 30.6.1999.)
Dakle, mnooogo govore i grozomorno zvuče reči, konstatacija čak, iz
pera na ovoj temi prisutnog mladog čoveka,
"Hico je bio djentlemen."
Upravo na najbolji mogući način potvrđuju opravdanost vapaja gospodina prof. dr. Vladete Jerotića.
Mladi čoveče, ovo u citatu su reči čoveka kome ni ime ni prezime ni u tragovima ne potsećaju na neko strano, a još manje je stranac, pa da vidimo tvoju reakciju na to.
Pritom i pre toga bih te zamoilio da sa očiju skineš ružičaste, kalemarske naočare.
A, da, zamalo da zaboravim... pretpostavljam da znaš ko je gospodin prof. dr. Vladeta Jerotić?
U suprotnom nemamo ti ja apsolutno nikakvih tema za razgovor.