Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(

[es] :: Ekonomija :: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(

Strane: < .. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 ... Dalje > >>

[ Pregleda: 58113 | Odgovora: 330 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

ventura

Član broj: 32
Poruke: 7781
94.250.145.*



+6455 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(17.07.2013. u 08:06 - pre 130 meseci
U redu je to sve, moral, poštenje, etika, ali mora i mozak da se koristi.

Svaka osoba koja je makar malo uključila mozak od samog početka bi znala da tu nešto ne štima. Pogotovo što je u pitanju državna firma, a oni papirologiju vole više nego leba da jedu.

Svakako da nije u redu da neko u Srbija Gasu na ovaj način izrabljuje mlade, glupe i naivne, i da za to treba da odgovara. Ali molim vas, pa nećemo sistem da baziramo na idiotima, valjda su roditelji ti koji svoju decu treba da nauče kako funkcioniše svet, mada vidim da po načinu rešavanja problema, ni roditelji nisu nešto mnogo odmakli na evolutivnoj lestvici.
 
Odgovor na temu

dule_ns
Novi Sad

Član broj: 123863
Poruke: 257
195.78.86.*



+690 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(17.07.2013. u 08:06 - pre 130 meseci
Citat:
Čak sam prosledila broj telefona i roditeljima, koji su me od početka molili da porazgovaraju s dotičnom osobom "kako dolikuje", dok sam ja mislila da za to nema potrebe, da sve može da se reši "na fin način" i da ću uspeti da se izborim sama (ovo je verovatno sramota s obzirom na moje godine i dosadašnji rad s ljudima, ali sam na kraju shvatila koliko zapravo imam sreće što imam pored sebe sve njih takve kakvi jesu, jer ipak puno znači više od 20 godina radnog iskustva sa sličnim osobama, ako se uopšte mogu nazvati tako!).

Izradili su je, samo ne bi rekao da je baš tako mlada (il' ja baš i nisam dobro razumeo šta je napisala u ovoj rečenici, a pravo da vam kažem malo mi je konfuzna). Meni se, na primer, baš i ne sviđa jezik i reči koje koristi ventura al u principu je u pravu - izradili su je, ima iskustvo više, nak gleda da joj se to više ne dogodi.
 
Odgovor na temu

adzo_
Ivan Adžić

Član broj: 150302
Poruke: 464



+256 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(17.07.2013. u 08:53 - pre 130 meseci
Sve je to u redu, izradili je, treba joj staratelj, bla bla...
Sve ste u pravu tako joj i treba kad je naivna...
Ali samo propustate jednu bitnu stvar - epilog price koji bi u normalnoj drzavi se zavrsio sudski, samim tim jedan pametnjakovic(prevarant) manje
Kroz dovoljan broj iteracija(i sagradjenih novih zatvora) i ovo bi mesto bilo dobro za zivot
 
Odgovor na temu

Vasastajić

Član broj: 291378
Poruke: 738
*.dynamic.isp.telekom.rs.



+2385 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(17.07.2013. u 09:00 - pre 130 meseci
Citat:
ventura:  mada vidim da po načinu rešavanja problema, ni roditelji nisu nešto mnogo odmakli na evolutivnoj lestvici.

Vidiš, ali iz svoje, slobodno ću reći, malko izvitoperene vizure, jer imaj na umu da je procenat psihopata i patokrata, iz onog citata gore, na nivou statističke greške, ali u kojoj je koncentrisana sva moć sveta.
Dakle, ako si stava da je na vrhu evolutivne lestvice ZLO , kao krajnji domet razvoja ljudske svesti, onda, hipotetički i možeš biti u pravu po pitanju njenih roditelja(samo ne smetni s uma da si i TI, ili ćeš biti, roditelj).
Samo da pojasnim pojam, NE partokratije, već upravo PATOKRATIJE:
Citat:
Prema rečniku:

Patokratija (i) - Sistem vladavine stvoren od strane male patološke manjine koja preuzima kontrolu nad zajednicom normalnih ljudi.

***

Jedan poseban nasledni poremećaj određen kao “suštinska psihopatija” je katalitički i uzročno neophodan za razvoj i očuvanje patokratije.



Nakon nekoliko godina trajanja jednog takvog sistema, sto posto svih slučajeva suštinske psihopatije postaju uključeni u patokratske aktivnosti.
[iz knjige: Politička ponerologija, A. Lobačevski (pdf 1.2 mb)]
 
Odgovor na temu

hobbista
Beograd

Član broj: 149118
Poruke: 277



+180 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(17.07.2013. u 09:17 - pre 130 meseci
Lepo kaze ventura "Ali molim vas, pa nećemo sistem da baziramo na idiotima, valjda su roditelji ti koji svoju decu treba da nauče kako funkcioniše svet..."

Kao roditelj, priznajem da nisam ucio svoju decu svim pravilima. Ucio sam ih da se cuvaju prevaranata-pilicara na ulici, na pijaci, ali moram da uvrstim ovde i javne-drzavne sluzbe. Ocigledno da su neki sa ulice lepo napredovali.
 
Odgovor na temu

vladd

Član broj: 37217
Poruke: 12059
*.ipb.ac.rs.



+5251 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(17.07.2013. u 13:56 - pre 130 meseci
Samo si zakocio dete u karijeri

Poz
 
Odgovor na temu

jedandragan

Član broj: 316285
*.mbb.telenor.rs.



+47 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(17.07.2013. u 15:17 - pre 130 meseci
Citajuci “Dnevnik drzavnog zluzbenika” zeleo sam da napisem i svoju pricu koji ni malo ne zaostaje za vec ispricanom ali misljenja sam da ce dopuniti i potvrditi sve sto je moj “kolega” vec napisao.

U drzavnoj administraciji poceo sam sa radom davne 2000-te, iako je doslo do promene vlasti kljucni ljudi koji su vodili Sluzbu u koju sam se zaposlio nisu bili promenjeni jer su na vreme promenili svoj partijski “dres” kao i mnogo puta posle tako da su a i danas na istim mestima. Primljen sam po cuvenoj rodjackoj liniji i prvi ugovor o radu bio je ugovor o radu na odredjeno vreme zbog povecanog obima posla. Ova forma inace uvek je primenjivana dok se nesprovede obavezni konkurs pre kojeg je potrebno izmeniti sistematizaciju radnih mesta i povecati broj izvrsilaca na odredjenim poslovima. Aneks ugovora kojim je rad na odredjeno promenjem u rad na neodredjeno stigao je dva meseca kasnije i tada sam postao punopravni clan kancelarijske vlastele.

Odnosi u Sluzbi bili su kombinacija poltronstava, servilnosti i medjusobne zavisti medju zaposlenima. Iako niko nije imao previse posla svi su se konstantno zalili kako su prebukirani dokumentima, strankama, telefonskim pozivima. Direktor je bio covek koga osim titule posao nije mnogo zanimao vec se trudio da ga formalno ispostuje i tako zadovolji zelje direkcije u Beogradu.

Nekada je ta formalnost prevazilazila granice razumnog kao npr. u slucaju kada je trazeno da se dostave potrebe za zaposljavanjem visokoskolaca pa su iz kompjuterskog sistema izvucena pravna lica i njima slati upitnici koji su trebali biti popunjeni I vreceni, uopste se nije vodilo racuna koja preduzeca ulaze u izbor pa su upitnici slati samostalnim trgovackim radnjama, automehanicarskim radionicama, frizerskim salonima,… Posto je po ustaljenoj praksi sve radnjeno u 5 do 12 tako je i ovaj poduhvat uradjen skoro zadnji dan do isteka roka za slanje naznacenog u dopisu Direkcije. Angazovani su daktilografi, vozaci, radnici na telefonskoj centrali i drugo uglavnom najvise besposleno osoblje. Kampanjski rad toliko je dobio na snazi da su ga neki od pomenutih shvatili kao takmicenje. Potroseno je na hiljade koverti, fotokopir masine na kojima su umnozavani upitnici poceli su se pregrevati, od mirisa “OHO” lepka ljudi koji su ulazili u prostoriju gde se ovaj zadatak obavljao izlazili su gotovo osamuceni a nalepnice sa vec pomenutim cudnim izborom poslodavaca zamenjene su kompjuterski izvucenim adresama koje su se isecale i lepile. Sekretarica koja je bila zaduzena da ekspeduje postu toliko je plakala jer je u knjigu otpreme morala uvesti svaku adresu pojedinacno da je knjiga poste bila natopljena njenim suzama, ali i taj problem je prevazidjen tako sto je pomenuta dama vec sutradan otisla na bolovanje. Izvestaj koji je Direktor poslao direkciji sadrzao je statisticke podatke o broju poslatih upitnika i teritoriju 15 opstina koje je filijala pokrivala, nigde nije bilo sustinskog pomena nestrucnog odabira ciljne grupe, bilo je bitno da je forma ispunjena. Nekoliko nedelja kasnije zbog slabog odziva poslodavaca sa povracajem upitnika sve je obustavljeno, nije to bio ni prvi ni poslednji put da se kampanjski posao obustavi. Kada se uzme u obzir utrosak materijala i na to doda cena postarine za svaku poslatu kovertu pojedinacno dolazi se do prilicno velike cifre,

Ja se u svom poslu formalnom poslu nisam preterano trudio jer u njemu nisam pronalazio sebe, bio sam jedan od retkih koji je strankama sa problemima zeleo izaci u susret i pokusavao sam preskociti birokratske barijere ali kada sam to cinio bio sam predmet kritike jer sam cesto krsio neprikosnoveni Zakon koji je svako tumacio na svoj nacin. Sve sam to cinio iz jednog razloga koji se moze nazvati ljudskost. Nisu mi bili jasni sluzbenici koji su bili u stanju da coveka koji nije doneo dokument iz recimo Zrenjanina posalju nazad u Zrenjanin po njega iako isti na sluzbeni zahtev mogu dobiti putem faxa ali to zahteva cekanje faxa i njima dodatnu obavezu do koje im nije stalo. Takve stranke setajuci hodnicima ja sam sakupljao i odvodio u svoju kancelariju, gde sam resavao probleme. Moram biti potpuno iskren od cinjenja ovakvih usluga gotovo uvek bio sam nagradjivan a nagrada se najcesce oslikavala u nekom alkoholnom picu ili kolicini novca dovoljnoj da se isto kupi. Posle godinu dana vec sam stekao dovoljno znanja i iskustva da znam kako se pronalaze rupe u Zakonu, kako se mogu zloupotrebiti nejasno definisane interne procedure, kako izmeniti podatke AOP-a u korist stranke koja recimo konkurise za podsticajna sredstva. Ovo je pored plate bio moj dodatni izvor prihoda. Ulazio sam u sistem,menjao podatke, dodavao sifre posebnih znanja i vestina , retroaktivno sprovodio prijave i odjave lica koje su bile neophodne za prikazivanje u odeljenju gde su vodjeni projekti ove vrste, sve ovo cinio sam neprimetno. Kolege iz grupe za podsticajne projekte koje su odobravale podsticajna sredstva cesto su zvala sa molbom da se za “njihove prijatelje” nesto odradi retroaktivno i kako ih nikada nisam odbijao vec sa potpisivao i sprovodio sve sto su trazili a znajuci da su finansijski za to nagradjeni izgradio sam takav odnos da u slucaju da primete neku moju “intervenciju” i prepravku to jednostavno precute. Na ovaj nacin svi smo bili zadovoljni i precutno se podzavali.

Postojalo je vise kruzoka za ispijanje kafe i obavezno tracarenje koje nekada nije imalo granice, tacno se znalo ko sa kim i kada ispija jutarnju, podnevnu i medju kafu. Spram toga svakodnevno se menjalo vreme pauze koje je bilo ispisano na vratima. U ponedeljak pauza je bila od 10.30-11h da bi npr. u sredu bila promenjena i glasila 9.00-9.30h. Ova praksa trajala je godinama dok jednim cirkularnim dopisom nije propisano pravilo kada ko ima pravo na pauzu. Novouvedena disciplina trajala je manje od nedelju dana iz prostog razloga sto Direktor a ni njegov zamenik nisu izlazili iz svojih kancelarija osim kada sluzbeno izadju a nisu se ni kretali zgradom da vide sta se desava pa je jednostavno ovo pravilo prevazidjeno natpisima na vratima tipa “javite se u sobu 34”, na ovaj nacin pauze su umele trajati i po 2 sata jer je kolega koji nas je menjao primao i nase stranke a za vreme njegove visesatne pauye mi njegove. Ovo je samo mali detalj koji opisuje atmosferu nerada koja je vladala, cesto sam za vreme neke od duzih pauza sretao kolege koji su takodje na svojim pauzama kako setaju SPENS-om, obavljaju kupovine na obliznjoj pijaci, sede u okolnim lokalima, neki su cak odlazili i kuci da pristave rucak. Kada sam spomenu rucak sokantno ce zvucati cinjenica da je dvoje kolega u kancelarijama imalo resoe sa velikim ringlama i da su mirisi spremane hrane ispunjavali hodnike. Pored resoa, kuvala za kafe i ostale sitne kancelarijske galanterije u kancelarijama su se mogli naci i TV prijemnici, razlicite vrste muzickih uredjaja pa cak i troseda koji su bili idealni za popodnevni odmor nakon prestanka rada sa strankama u 13h. vecina je pored vrata svoje kancelarije imala tzv. “predmet za poneti” koji se ogledao u omotu spisa sa nekoliko dokumenata koji se obavezno uzima u ruke kada se napusta kancelarija da kolege koje te vide kako lutas hodnicima steknu misljenje da ti zaista nesto radis, cudno je izgledalo kada se na spratu mimoidju dva “revnosna” slubenika sa svojim “predmetima za poneti” u rukama.
Mali broj nas uspeo je dodatno naplatiti svoje angazovanje oni koji nisu imali uspeha u tome bili su zadovoljni sitnim kradjama. Najvise se kao toilet papir, papir za fotokopiranje i stampace, postedjene nisu bile ni hemijske olovke, gumice, markeri, flomasteri i sveske raznih formata, kradje ovog tipa bile su najprimetnije prilikom pocekta nove skolske godine. U vise navrata iz beogradske direkcije stigle su ogromne posiljke A4 papira koje ne da nisu imale opravdanje vec su bile tolike da zadovolje potrebe za papirom u naredne 3 godine ali su “planule” posle svega dva meseca, tajna je lezala u tome da su odredjeni ljudi koji su imali pristup ostavi sa papirom papir iznosi i prodavali radnjama za fotokopiranje, istu sudbinu dozivljavale su i spajalice, heftalice I slicna namenska galanterija.

Rukovodeci kadar osim dobrog marketinga iza kojeg su stajale stranke kojime su pripadali bio je oskudan sa znanjem, izraz oskudan je cak kompliment jer u nekoliko slucajeva gde sam bio akter i gde zam nakon svadja za zamenikom Direktora trebao biti otpusten kao tehnoloski visak jer su “ledja” koja sam imao penzionisana a na moje radno mesto je neko “bacio oko”. Strucnost rukovodeceg kadra dovela je do toga da posle neuspesnog donosenja resenja o prestanku radnog odnosa a zarad smanjivanja tenzija koje su se stvorile izmedju nas ja po “kazni” budem proglasen nerasporedjenim radnikom bez obaveza dolaska na posao osim ukoliko se za to ne ukase potreba. Ovaj status trajao je nesto vise od pet godina, tako da sam pet godina primao platu i sve pripadajuce dodatke kao sto su novogodisnje nagrade, solidarne pomoci i sl. a da na posao nisam uopste dolazio. Da bih razjasnio sve vezano za ovu temu moram vratiti tocak vremena 20 godina ranije kada je moj rodjak ustolicio sadasnjeg Direktora i primio na posao sadasnjeg zamenika koji je citav radni vek proveo kao pravnik bez poznavanja prava i bio potrcko dok nije postavljen po politickoj liniji na mesto na kome se nalazi. Moja najveca greska bila je sto sam prepricavao price iz tog vremena za vreme pauza sedeci u kantini i nasmejavajuci kolege, znao sam gotovo sve tajne sadasnjeg rukovodstva od privatnih pa do poslovnih i nisam se ustezao da ih javno iznosim sto je bila jedna od mojih gresaka. Znao sam i tajne vecitih poltrona koji su jos kada sam bio dete dolazili kod mene u stan i popravljali instalacije, dolazili na vikendicu i radili fizicke poslove, sve sto su radili tada kao bi se sto vise pripili uz mog rodjaka nastavili su da rade i danas kako bi ostali bliski aktuelnoj garniture. Njihove privilegije bile su skromne ali su ipak bile privilegije, nisu morali dolaziti na posao u propisano vreme, mada to ni mi bez privilegija nismo cinili, mogli su birati vreme godisnjeg odmora i nikada nisu prozivani zbog nekih gresaka u poslu, sve prozivke koje smo mi ostali dozivljavali bile su vise formale jer niko nikada nije kaznjen zbog propusta.

Sve sto smo radili bila je jedna velika forma, sve sto smo prezentovali direkciji bila je cista frizirana statistika koja je predstavljala tacan zbir netacnih podataka. Porazavajuci rezultati rada govorili su sami za sebe, broj zaposlenih sluzbenika nikada nije bio veci a broj .posredovanja u zaposljavanju sto nam je osnovna delatnost nikada nije bio manji, da bi se nekako opravdao broj novoprimljenih radnika izmisljana su ne samo fiktivna radna mesta vec citava fiktivna odeljenja i grupe koje osim sto su imala veoma prijatno sredjene kancelarije nisu imala nikakvu prakticnu svrhu osim da se u te kancelarije odlazi na ispijanje kafa,sokova, kao i dobijenog mita u vidu alkohola. Na sve ovo treba dodati da je postojala i stimulacija na zaradu koje je dodeljivana svakog meseca drugim ljudima kako ne bi dolazilo do unutrasnjeg komesanja i tihih buna. Tacno se znalo koja grupa koji mesec dobija stimulaciju i taj ciklus se periodicno ponavljao.

Da sve ovo nije istinito mozda bi bilo i smesno, Gogoljev "Revizor" je neprevazidjena satira ali ovo sto se desava je satira uzivo koja prevazilazi i napred imenovano delo. Ovo je problem Srbije koji kontinuirano traje i koji se poput venericne bolesti siri I truje vec uveliko kontaminirano drustvo.
 
Odgovor na temu

mr. ako

Član broj: 65959
Poruke: 2367



+2294 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 00:42 - pre 130 meseci
^ Priceless! :)
Napisi roman jbt, bio bi prodavaniji nego "Predatorka" Simonide Kako-se-vec-zove, na svim trafikama. :D
- Il n'est pas important qui, importe c'est quoi!
 
Odgovor na temu

Vasastajić

Član broj: 291378
Poruke: 738
*.dynamic.isp.telekom.rs.



+2385 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 06:49 - pre 130 meseci
jedandragan,...
...dvadragana...tridragana....
Pročitah...ovo...
...i ne shvatih da li još primaš platu u toj državnoj firmi?
Mis'im, ono, Radno mesto: nezaposlen, Firma: kuca, shvatio sam da može da funkcioniše i uz petogodišnje primanje plate iz te državne vukojebine, tako da mi to ipak ne govori ništa o tvom trenutnom statusu.
Znaš zašto te to pitam?
Pa jednostavno u dilemi sam da li ti je za ovu tiradu osnovna motivacija bila pranje sopstvene savesti prljavom vodom.
 
Odgovor na temu

jedandragan

Član broj: 316285
*.mbb.telenor.rs.



+47 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 08:16 - pre 130 meseci
Nema kod mene pranja savesti, meni je savest potpuno cista i mirna. Trenutni status nezaposlen trajace koliko ce trajati i naknada za vreme privremene nezaposlenosti pa onda sledi ukljucivanje u jedan projekat koji sam planirao vec duze vreme ali u kome za sada samo nezvanicno ucestvujem.

Planiram da nastavim svoje beleske jer sve sto sam obuhvatio u ovom kratkom tekstu ne moze u potpunosti da docara ni 5% atmosfere koja vlada unutar zidina organa drzavne uprave.

Za vreme mog dvanaestogodisnjeg cirkulisanja sistemom sluzbe u kojoj sam radio cesto sam imao utisak da se nalazim u cudmom matrixu Kafkinog romana. Za nastavak moram pojednostaviti neke pojmove koje smo koristili unutar naseg sistema. Stranka je pojam kojim se naziva svako lice koje se pojavi a nije zaposleno u sluzbi. Stranka najcesce zna sta zeli ali ne zna kako to da ostvari a od zelja do ostvarenja cilja koji moze biti kako ostvarivanje nekog Zakonom propisanog prava tako i dobijanje najosnovnije informacije. Stranka je ukoliko nema srece da na samom hodniku naidje na nekog od zaposlenih ko je u tom trenutku dobre volje da je doslovce dovede do vrata gde treba da se obrati osudjena da cita katastrofalno srocen korisnicki INFO na oglasnoj tabli ili da prekine portira u citanju auto-oglasa. Ukoliko pokusa da telefonom dobije bilo kakvu informaciju u samom startu je osudjena na neuspeh jer ce se poziv prebacivati od jednog do drugog lokala i nazad, ili ce se javiti ljubazan glas daktilografkinje koja sem ljubaznosti nece moci da ponudi apsolutno nista drugo. Stranke najbolje oslikama igra "Lemingsi" s' pocetka devedesetih godina. koliko god pripremile svoje zivce za ono sto sledi gotovo uvek stranke ostaju bez njih. kada nadju konacno odrediste tamo dobe informaciju kako nemaju sva dokumenta ili kako nemaju zakazano. Predmet je najcesci termin koji koristimo za spis,podnesak,molbu,... i najomrazenija je vrsta dokumenta koja postoji. Iako podela posla tacno propisuje ko je zaduzen za resvanje odredjenih vrsta predmeta praksa govori nesto sasvim drugacije. da bi predmet stigao do svog konacnog odredista mora da prodje pisarnicu gde dobija svoj broj i gde biva upucen na razmatranje i resavanje. Ukoliko unapred sa odredjenim sluzbenikom nije dogovoreno resavanje predmeta odmah po prijemu put predmeta je veoma dug. Posle zavodjenja u pisarnici gde nekoliko zena uvek veselo ispija kafe i prepricava dnevne dogodovstine svoje dece i unucadi dolazi kljucni trenutak da se po sadrzaju predmeta isti uputi odredjenom odseku,grupi,centru,... Kako predmet niko ne cita vec samo delimicno kroz poluspustene naocari pogleda par nasumicno odabranih redova predmet se najcesce zaduzi na pogresno mesto. kada stigne na svoje pogresno odrediste sa jos nekoliko kilograma materijala slicne sadrzine prvo sto sluzbenik koji prati prenos fudbalske utakmice uradi je to da odvoji ono sto sigurno ne pripada njenu a za ostatak se pobrine malo podrobnijom analizom. Dovoljno je da negde na pocetku teksta uoci da se spominje neka druga organizaciona jedinica predmet uz naravno psovku upucenu pisarnici biva izbacen iz grupe i odlozen sa strane. Tako odlozen moze stajati neko vreme dok se ne preda onome ko prvi naidje sa molbom da ga odnese tamo gde je doticni procenio da treba ili moze vec u startu biti zagubljen tako sto ce se preko njega staviti druga grupa dokumenata koji su u medjuvremenu pristigli, tako zatrpan predmet ceka dok ponovo ne vidi svetlost dana, ako se u kom slucaju stranka interesuje za sudbinu svog predmeta dobija informaciju da je tu negde a niko ne zna tacno gde. Ovaj proces se nekada ponavlja vise puta i apsolutno se ne vodi nikakva evidencija o kretanju predmeta. Kada konacno stigne na svoje odrediste predmet biva "proucen" tako sto se pogleda sta fali u njemu kako bi se mogao sto pre vratiti posiljaocu kao nepotpun, naravno bez objasnjenja sta fali od pratece dokumentacije. Predmeti u nekim slucajevima bivaju osteceni zbog nepznje sluzbenikove dece koja se sa njima igraju ili njihov sadrzaj pomesan najcesce zbog cestih rusenja sa stola. Njegovo velicanstvo SLUZBENIK postaje se posle odradjenog pripravnickog staza i polozenog ispita za koji niko ne zna cemu sluzi. Za vreme trajanja pripravnickog staza koji moze trajati 6,9 ili 12 meseci zavisno od strucne spreme i najveci entuzijasta koji ima zelju da nesto promeni ili poboljsa biva asimilovan u kolektiv. Starije kolege ga redovno poducavaju da ne treba da zuri u radu sa strankama jer ce mu ovek dolaziti nove i ako stranke cekaju to treba pravdati cinjenicom da cekaju i kada odu kod doktora. Prema strankama nikada ne treba biti suvise prisan jer onda postaju "dosadne" sa pitanjima a za slucaj da zatraze telefonski broj treba im dati boj telefonske centrale na kojoj po pravilu nikada nikog nema a i kada ima ne javlja se na telefon. Novopridosle kolege po pravilu su pola za vezom a pola "bez veze" i mnogo se razlikuju od veterana. Prvih par godina revnosne su u poslu ali to ne ide u prilog strankama jer revnost u poslu znaci i trazenje mnogo vise dokumenata i strogo postovanje procedura koje cak ni veterani ne poznaju najbolje jer se konstantno menjaju a i razlicite su od sluzbenika do sluzbenika. Stranka mnogo bolje prodje ukoliko dospe do iskusnog sluzbenika kome se pri citavoj prici zuri pa posao moze obaviti za svega nekoliko minuta bez komplikacija. Postoji jos jedan fenomen koji sam zaboravio spomenuti a tice se kancelarija drzavnih sluzbenika, svaka kancelarija na neki nacin odaje svog "vlasnika" ali neki modni trendovi su karakteristicni za gotovo sve. Najupecatljiviji je "vesanje dece na zidove" , radi se o uvelicanim fotografijama dece ili unucadi koje su zalepnjene na neki zid tako da se sluzbenik njima moze pohvaliti. Postoje i oni morbidnije kreacije najcesce povezane sa pecarosima u kolektivu koje se ogledaju u kacenju prepariranih ribljih glava na zidove i vrata. Neizostavan deo svake kancelarije je alkohol koji se najcesce dobija kao trofej za brzo pruzenu uslugu, nekoliko soljica ispijene kafe, pepeljara (iako je pusenje zabranjeno). Pepeljara je nesto sto strankama moze biti signal da ce brzo obaviti posao, ukoliko je sluzbenik pusac a ostao je bez cigareta stranki koja udje ponudice da sedne i primaci joj pepeljaru uz sirok osmeh i sugestiju da zapali cigaretu, naravno stranka ce svom domacinu uzvratiti ponudivsi ga i time ce oboje biti srecni, sluzbenik sto je nadoknadio svoju potrebu za nikotinom a stranka sto je u rekordnom roku izmedju dva dima obavila planirani posao.

NASTAVLJA SE...
 
Odgovor na temu

ventura

Član broj: 32
Poruke: 7781
37.244.147.*



+6455 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 08:51 - pre 130 meseci
Citat:
jedandragan: Trenutni status nezaposlen trajace koliko ce trajati i naknada za vreme privremene nezaposlenosti pa onda sledi ukljucivanje u jedan projekat koji sam planirao vec duze vreme ali u kome za sada samo nezvanicno ucestvujem.

Jednom parazit, uvek parazit.
 
Odgovor na temu

jedandragan

Član broj: 316285
*.mbb.telenor.rs.



+47 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 09:03 - pre 130 meseci
Zbog cega parazit?, Ako neko uspe da uz posao zavrsi studije, magistrira i trenutno je dobrom putu da udje u screening tim EU zbog poznavanja materije kojom treba da se bavi u buducnosti sta je tu lose? Mnogi govore ruzno o drzavnoj upravi a mogu se zakleti da im je san da zavrse u nekoj takvoj "firmi", gde ce pored redovnog posla koji iziskuje 1/4 radnog vremena voditi i neki svoj posao i za to primati urednu platu od 50.000 - 100.000 din.... Zbog toga ovakve "firme" i jesu steciste politckog kadra a i radna mesta ako se kupuju u njima su najskuplja jer za razliku od javnih komunalnih preduzeca zaposleni nema bas nikakvu odgovornost.
 
Odgovor na temu

ventura

Član broj: 32
Poruke: 7781
37.244.147.*



+6455 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 09:26 - pre 130 meseci
Zbog čega parazit?

Pa recimo da si godinama radio u državnoj firmi/službi, i da si tek nakon što više ne radiš tamo odlučio da obelodaniš taj javašluk (isto kao i onaj kolega odozgo). Zbog čega se protiv tog javašluka nisi borio dok si primao platu tamo? A onda povrh svega toga si se nakačio na biro, da se i tu ogrebeš maksimalno koliko možeš, pa tek onda ćeš da uzmeš da radiš nešto..

Veruj mi da je za takve poput tebe parazit vrlo blaga reč.
 
Odgovor na temu

Vasastajić

Član broj: 291378
Poruke: 738
*.dynamic.isp.telekom.rs.



+2385 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 09:41 - pre 130 meseci
Ma ne reče ti nama RAZLOG što si na naknadi za privremeno nezaposlene, nisi naveo OBRAZLOŽENJE u papiru koji te je smestio na biro.
Ako si, TEK SADA, nakon dvanest godina dembelisanja na poslovima glavnog arhivatora, rešio da internet opterećuješ svojim frustracijama, onda ja tu vidim samo ogromnu dozu hipokrizije i ništa više.
Mislim da bi ti bilo mnooogo isplativije da se sa ovom svojom pričom obratiš Đorđu Čvarkovu.

PS
Preduhitri me ventura u eksplicitaciji suštine.
 
Odgovor na temu

jedandragan

Član broj: 316285
*.mbb.telenor.rs.



+47 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 10:00 - pre 130 meseci
Ovo sto pisem je deo knjige napisane davno, da sam hteo mogao sam i do penzije da sedim kod kuce i primam platu, tekst ima namenu da ljudima docara kako izgleda rad u organima drzavne uprave, naravno da koristim sva svoja zakonska prava, kao sto rekoh cekam prelazak u mnogo ozbiljniji tim, ovo sto sam radio bilo je cisto zbog "mira u kuci" da se u klinackim danima moji mogu pohvaliti kako im dete radi i ima za dzeparac da bi ja posle to zloupotrebio i pozaposljvao pola komsiluka u istu "firmu". Postoji mali pravni trik kojim se i na novcanoj nadoknadi moze ostati beskonacno ali taj "recept" ne zelim da delim, u pitanju je male rupa u Zakonu, mala ali dovoljna.

Ne znam ljudi zbog cega u vama osecam zlobu, to sto neke stvari objavljujem sada objavljujem zbog toga sto me je motivisao tekst koji sam spomenuo. Nekoga je zanimalo sta pise u mom resenju o prestanku radnog odnosa, pise na osnovu licnog zahteva, naravno to nije dovoljno da bi se koristila novcana nadoknada pa sam formalno "odradio" dva meseca na odredjeno u nekoj D.O.O. firmi kako bi usao u pravo koriscenja NN. Naravoucenije : kada se jednom zaposlis u organu drzavne uprave iz njega mozes izaci jedino kada to sam hoces i nikako drugacije.

Zanima me gde vas dvojica radite i gde kradete Bogu dane, posto vidim da vam pravopis ne ide od ruke. Da ste pazljivo citali napisano procitali bi da se svako ko udje u aparat drzavne administracije nuzno asimiluje u kolektiv, nema borbe protiv javasluka, to ko pokusa osudjen je na psihijatriju.
 
Odgovor na temu

FoghornLeghorn

Član broj: 312740
Poruke: 88



+498 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 10:27 - pre 130 meseci
Meni je sve ovo fascinantno i prosto ne mogu da verujem do koje je mere sistem "usavrsen" medjuvremenu Ne parazitira samo jedan Dragan nego ih ima na hiljade. Koliko vidim, ovo je iz NSZ, a ima lepa tema u Svakodnevnici bas o tome: http://www.elitemadzone.org/t464769-Bezobrazluk-radnika-na-birou gde se "jedandragan" vec javio!

Otac jednog prijatelja je otisao u penziju kao referent u opstini kome je citavog zivota posao bio da u 40 koverata spakuje materijale za sednice SO i to posalje sefovima Mesnih Zajednica koji su iste koverte urucivali odbornicima. Ah da, morao je i da proveri da li su koverte urucene! U vreme SFRJ i Slobe to je radio sam. Posle je dobio jednog, pa drugog i treceg pomocnika, tj. druge referente. Pa koliko je to ljudi potrebno da se par 'artija stavi u kovertu i napise ime pozadi. I to nas je kostalo nesto oko 120.000 mesecno neto (1+3)... za ubacivanje 'artija u koverte! Licno poznajem coveka koji radi u necemu sto se zove "Opstinski centar za razvoj sporta" i koji vec 8 godina nije otisao na posao!!!

I odakle novac za sve to? Koja privreda to moze da izdrzi? Leming ima duplo vecu platu od proizvodnog radnika! KAKO? I jos je zasticen kao "ugrozena vrsta", kao da ih "Greenpeace" licno cuva!!! U isto vreme, svakom radniku u privatnoj firmi se u svakom trenutku moze dati pedala!

Uf, al' bi se sad slatko ispsovao! Nego, jel' zna neko gde je "restart" dugme za ovu zemlju - da ga prvi pritisnem

edit: sad videh odgovor "jednogdragana"! Nisu Vasa i Ventura zgubidani, cak ni moja malenkost, samo mnogima je posao vezan bas za internet i tako pravis male pauze i dajes sebi oduska dok radis.





 
Odgovor na temu

jedandragan

Član broj: 316285
*.mbb.telenor.rs.



+47 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 10:42 - pre 130 meseci
Ne vidim sta im smeta to sto pisem, u Srbiji ako pises istinu ne valja, ako je krijes ne valja. Sam si rekao za posao pakovanja i slanja koverti, ovde je sistem bio tako razvijen da je svakim dolaskom nove politicke garniture na vlast dolazio i izvestan broj novih radnika, to se ponavljalo iz ciklusa u ciklus i nastavilo se zakljucno sa poslednjim izborima, sada je SNS kadar na redu jer je SPS vec uposlio svoj, DS-ov naravno ostaje gde je i bio, rukovodeci po obicaju promeni "partijski dres" pa bivsi cankovi ligasi preko noci postaju clanovi SNS-a,... nikad kraja. U gradjevini kazu da je nekada bolje srusiti losu i uzdrmanu konstrukciju i napraviti novu, mislim da je to recept i za organe uprave i javna preduzeca.
 
Odgovor na temu

cika dacha

Član broj: 296868
Poruke: 1013



+2237 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 10:52 - pre 130 meseci
jedandragan@

to sto si napisao odavno se zna!

mene zanima koliko % od plate dajete svojim strankama???
 
Odgovor na temu

jedandragan

Član broj: 316285
*.mbb.telenor.rs.



+47 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 10:58 - pre 130 meseci
Ja nisam bio stranacki kadar, dosao sam u "firmu" davne 2000-te, ljudi koji su dolazili posle mene uglavnom su bili neki stranacki prvoborci pa su im se stranke tako oduzivale za usluge a oni koji su kupovai radno mesto placali su ga oko 3000eur, bilo je nesto novozaposlenih koji su zaista primljeni bez ikakve protekcije i veze.
 
Odgovor na temu

cika dacha

Član broj: 296868
Poruke: 1013



+2237 Profil

icon Re: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(18.07.2013. u 11:09 - pre 130 meseci
jedandragan@ dobro nisam mislio na tebe! nego reci mi za TE sto su primljeni stanacki koliko oni daju stranci? to je javna tajna kod nas u NS!

i kad ti izlazi ta knjiga?

 
Odgovor na temu

[es] :: Ekonomija :: Dnevnik Drzavnog Sluzbenika - Godine koje su pojeli skakavci :(

Strane: < .. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 ... Dalje > >>

[ Pregleda: 58113 | Odgovora: 330 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.