Zbog velike nezaposlenosti i zato sto NE ZNAJU nista da rade.
Te davne 2003. upisah Poslovnu skolu (ozloglasena Visa Poslovna), 3 godine su trajale studije za Inzenjera informatike. Tada iskreno nisam znao da je skola rupa, polakomio sam se za informatorom koji je obecavao znanje i praksu. I rupa i bese, ja ne nauci nista. Jedan od tezih predmeta je imao 40 strana teorije, ali nije moglo da se prepisuje. Mislim bilo je i obimnijih predmeta, ali svuda si mogao da prodjes na puskice.
2012. upisujem postdiplomske studije, trajanje 1 godina (jer dvogodisnje strukovne master studije kod nas jos ne postoje). Opet drzavni, ali ovaj put "renomirani fax", nekad se zvala Visa PTT, sad se zove Visoka ICT skola.
Uzimam smer, ovaj put za hardver, zvanje: Inzenjer mreznih tehnologija - specijalista. U informatoru opet napisase bajke, te naucicu da instaliram alarme, video nadzor, mreze, administraciju mreza... gomila prakse...
Od obecane prakse, za vecinu predmeta, ako je u rasporedu pisalo 4X nedeljno bilo bi 2X. To je bilo najobicnije upoznavanje za oblastima... daleko od "specijalizacije" za bilo sta. Manjak volje kod profesora da se ozbiljnije posvete studentima i zaista ih necemu nauce. A mogli su, jer nas nije bilo mnogo u grupi i uslovi za rad su dobri.
I eto nakon 16 godina skolovanja u Srbiji, sa prosekom preko 8 (uvek sam ucio, nisam isao na prepisivanje), ja ne znam nista da radim.
Nase skolstvo dobro?
Pravnik zavrsi fax, pa ne zna jebenu tuzbu da napise. Vec to nauci na poslu, kroz praksu, koju je trebalo da ima na univerzitetu.
Te davne 2003. upisah Poslovnu skolu (ozloglasena Visa Poslovna), 3 godine su trajale studije za Inzenjera informatike. Tada iskreno nisam znao da je skola rupa, polakomio sam se za informatorom koji je obecavao znanje i praksu. I rupa i bese, ja ne nauci nista. Jedan od tezih predmeta je imao 40 strana teorije, ali nije moglo da se prepisuje. Mislim bilo je i obimnijih predmeta, ali svuda si mogao da prodjes na puskice.
2012. upisujem postdiplomske studije, trajanje 1 godina (jer dvogodisnje strukovne master studije kod nas jos ne postoje). Opet drzavni, ali ovaj put "renomirani fax", nekad se zvala Visa PTT, sad se zove Visoka ICT skola.
Uzimam smer, ovaj put za hardver, zvanje: Inzenjer mreznih tehnologija - specijalista. U informatoru opet napisase bajke, te naucicu da instaliram alarme, video nadzor, mreze, administraciju mreza... gomila prakse...
Od obecane prakse, za vecinu predmeta, ako je u rasporedu pisalo 4X nedeljno bilo bi 2X. To je bilo najobicnije upoznavanje za oblastima... daleko od "specijalizacije" za bilo sta. Manjak volje kod profesora da se ozbiljnije posvete studentima i zaista ih necemu nauce. A mogli su, jer nas nije bilo mnogo u grupi i uslovi za rad su dobri.
I eto nakon 16 godina skolovanja u Srbiji, sa prosekom preko 8 (uvek sam ucio, nisam isao na prepisivanje), ja ne znam nista da radim.
Nase skolstvo dobro?
Pravnik zavrsi fax, pa ne zna jebenu tuzbu da napise. Vec to nauci na poslu, kroz praksu, koju je trebalo da ima na univerzitetu.