Idemo redom:
-dimenzije hleba za sendvic je oko 120 x 120mm, debljina 12-13mm. Posle se sece dijagonalno da se dobiju dva triangla. Znaci da je debljina jednog triangla negde 30-tak mm, u zavisnosti od tipa, tj. kolicine i vrste sastojaka. Onda se ta dva triangla stave u jedno pakovenja, tezine oko 130grama. Znaci da je jedan triangl minimum 65 grama. To vazi za uobicajen tip vazdusastog (flaficastog

) belog hleba koji se uglavnom koristi. Meni se on licno ne dopada zato sto je kao guma, bez ukusa i bez nekog nutritivnog kvaliteta. Ja preferiram hleb sto je moguce vise integralni, on je tezi i fizicki, a i u pogledu kvaliteta. Odnos hleba i sastojaka u tezini je otprilike 50:50.
Ako bi se odlucili za venecijanski tip (sa videa), on se pakuje po jedan komad i mnogo je bogatiji sastojcima. Na istoj liniji mogu da se prave i jedni i drugi, tako da sve zavisi kako bi trziste prihvatilo.
Citat:
valjan: Ono što ne volim kod kupovnih sendviča je što često nemaju ravnomerno raspoređene sastojke - viri spreda lepo parče salame, a kad otvoriš, ono unutra nema ništa, ta salama što viri spreda je i jedina, i tu je još samo kapljica kečapa u drugom ćošku i tragovi salate. Trouglaste sam letos uzeo kad smo se vraćali s mora pa stali na pumpi, jer su klinci poklopali ono što smo spremili pre puta, a bili smo i suspruga i ja gladni, nisu bili loši, ali se sećam da su bili skupi, a nije bilo ništa drugo "normalno" za klopu (nismo baš bili za čips/smoki varijantu). Sa mojih 195cm i skoro 130kg nisam baš za sendviče veličine krekera, što se mene tiče slobodno može biti dimenzija šatorskog krila

E da, ko razume malo češkog, može ovde videti šta (ne) valja kod tih sendviča sa benzinske pumpe na ćošku:
http://www.stream.cz/peklonataliri/762426-peklo-na-taliri-bagety
Ovde je problem shvatanja sta je to sendvic. To sigurno nije kompletan obrok i ne treba ocekivati da ga zameni. To je varijanta brze hrane sa coska, ne mislim samo na triangl, vec i ne sve tipove koje se mogu naci po pumpama i marketima. Mnogo hleba, nesto malo sastojaka i to je to. Sluzi da ti utoli glad, malo podigne secer u krvi i da ti nesto energije do postenog obroka. Treba da kosta upravo toliko koliko vredi. Nema smisla otvarati sendvice i meriti kolicinu sastojaka posto su ukusi razliciti i ono sto je za nekog optimalna kolicina kacapa, za nekog drugog ce biti premalo itd. Sve te brze hrane se prave prema nekom proseku, s tim da se moze naci nekoliko vrsta, pa kome je sta najpribliznije to ce da kupi.
Pogresno je misliti da kolicina sastojaka utice mnogo na cenu. Isto vazi i za pakovanje. Na cenu vise utice sve ono sto se ne vidi - sva ona sila propisa koje treba postovati, radna snaga, u zadnje vreme sve vise i vise transport, trgovacke marze, kamate...Da li je u sendvicu 20 grama prvoklasnog kulena ili 20 grama samlevenih kuhinjskih krpa u obliku neke kobaje, ne utice drasticno na cenu, ali utice drasticno na prodaju. Ono sto je na nasim geografskim prostorima obicno kljucno - kolicina, kvantitet, tezina, mislim da je moguce uspesno kompenzovati kvalitetom - pa nekako to na kraju dodje na svoje mesto. Ako ne - pa sta da se radi, posao ce da propadne, a mozda ce ljudi koji o tome odlucuju (a to nisam ja) reci: ne vredi, necemo ni da pocinjemo.
Malo oko navika u vezi hrane:
Citat:
Braksi: prodavati tramezzino u Srbiji je kao i prodavati sanke u Saudijskoj Arabiji.
Samo jedna recenica:
Benvenuto su McDonald's Italia
Da se ne rasplinjavamo previse, sta Mek trazi u Italiji - sigurno je da su u zemlji cuvenoj po dobroj hrani cak i oni nasli svoju poziciju na trzistu. Meni je to neverovatno, ali to su cinjenice.
Citat:
Homer J. Simpson: Mislim da su sendvici vecini na zadnjem mestu. Ili je tu rostilj ili pizza (parce) ili burek ili oni topli sendvici ("index" i ostali) i palacinke. Ostali jedu peciva, kifle, perece, salate (uglavnom ribe) i to je to.
S obzirom da je morihei ueshiba u Italiji, bolje bi bilo da ovde plasira pizza-e (parce >= 1 €), cannoli-e i tako to, garant bi vise zaradio.
Objasnjenje: ne trazim ja neki nacin da nesto plasiram da bi zaradio, vec je rec o nekoj vrsti istrazivanja u vezi konkretnog produkta i njegove moguce pozicije, tj o isplativosti investicije u nesto sto ne postoji na konkretnom trzistu, pa je veoma tesko predvideti uspeh. Ja tu dodjem vise kao neki konsultant na amaterskom nivou, koji je delom zainteresovan i licno - ali nisam nosilac projekta i ideje o zasnivanju proizvodnje. Ta ideja postoji vec nekoliko godina, sad se odmaklo malo napred pa je potrebno konkretizovati neke stvari za sta su potrebni podaci sa terena.
Pizza (kao i linije za proizvodnju) postoje, mozda je to dobra ideja, ali u uslovima poslovanja koje sada postoje u Srbiji mislim da je neisplativa. To bi bila neka druga tema, hajde da se drzimo ove.
Inace, kako to rade u komsiluku (njihove sendvice mozete naci u marketima i pumpama):
http://www.montana.hr/sendvic/bez_konzervansa.html
Receptura za Srbiju bi bila slicna.
A evo kako to izgleda na Tajlandu, obratiti paznju na kolicinu sastojaka...ne vise od 15% na ukupnu tezinu:
[Ovu poruku je menjao morihei ueshiba dana 28.12.2012. u 13:31 GMT+1]
Mio papa' dice che ogni uomo ha tre misure:
altezza, larghezza e lunghezza