kenac, to što tebi neke stvari nisu jasne ne znači da ih "astrofizičari ne razumeju". To o čemu pričaš je rešio čika Ser Isak Njutn.
Svaka masa proizvodi gravitaciono polje ubrzanja. Zamisli da se telo sastoji od velikog broja čestica i svako od njih proizvodi to polje ubrzanja pri čemu je u svakoj tački vektor ubrzanja usmeren ka toj tački i ima intenzitet jednak količniku mase te čestice i kvadrata rastojanja te tačke od nje. E, onda sabereš gravitaciona polja svih čestica i dobiješ ukupno gravitaciono polje ubrzanja.
Kada se neko telo kreće u nekoj tački nekom brzinom, koja je vektor, ono trpi to ubrzanje, koje je ništa drugo do brzina promene brzine kretanja tela. Izdeli vreme na jako male podeoke i onda ako je u trenutku

telo imal brzinu

, onda će u trenutku

imati brzinu od približno

, gde je

vektor gravitacionog ubrzanja u toj tački. Na što manje podeoke izdeliš vreme, dobićeš tačniji rezultat.
Ne kreće se telo u pravcu i smeru ubrzanja nego se vektor brzine postepeno menja u pravcu i smeru ubrzanja.
Dakle, postoji uticaj svih tela u Sunčevom sistemu, a najveći Sunca. Kome to nije dovoljno tačno, neka obavi proračun u okviru opšte teorije relativnosti, koja daje rezultate koji se u granicama merenja u potpunosti slažu sa onim što se opaža u Sunčevom sistemu.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.