macolakg Dragoljub Aleksijevic Kragujevac
Član broj: 301424 Poruke: 3238 *.adsl.eunet.rs.
|
Nesto oko transformatora za rezonantne LLC pretvarace:
Rezonantni LLC pretvaraci su SMPS pretvaraci kod kojih (obicno, mada ne mora biti tako) primarna
strana transformatora formira sa serijskim kondenzatorom oscilatorno kolo (titrajni krug).
Dele se na dve vrste: Naponske (LLC) i strujne (CCL).
U ovom postu cemo razmotriti naponske tj. LLC.
Sastoje se od naponskog izvora, simetricnog (duty-cycle=50%) pravougaonog signala, cija je unutrasnja
impendansa sto manja (klasican polumost ili H most, cije je napajanje prikljuceno na NISKOIMPENDANSNI
bulk kondenzator), gde je na izlaz polumosta ili mosta prikljuceno serijsko rezonantno kolo.
Teoretsko serijsko oscilatorno kolo ima takve osobine da mu se kod serijske rezonanse reaktivni otpori
induktivnosti i kondenzatora potpuno ponistavaju zbog suprotnih faznih stavova napona u odnosu na struju
u pojedinacnim L i C komponentama.
Prakticno, rezonantna ucestanost je ona na kojoj L i C imaju JEDNAKE reaktivne otpore (xL=xC).
Na toj ucestanosti idealno oscilatorno kolo je KRATAK SPOJ, tj. impendansa mu je jednaka nuli.
Zbog toga sto istu rezonantnu ucestanost mozemo dobiti sa bezbroj razlicitih kombinacija L i C ,
bez obzira sto su u tacki rezonanse xC i Xl medjusobno jednaki, mozemo videti da ce pri razlicitim
kombinacijama L i C, pojedinacne reaktanse imati odredjene vrednosti koje zavise od izbora velicine L i C.
Preporucujem da procitate lepo i jednostavno objasnjenje relacija u oscilatornom kolu u knjizi "Radio
prirucnik za amatere i tehnicare" ciji je autor pocivsi Dr. Bozo Metzger (YU2BR). Knjigu preporucujem
srdacno uz duboko postovanje autora. Mozete je besplatno "skinuti" sa neta. Ako se sami ne pozabavite tim
bojim se da ce ovo pisanje postati preobimno za forum.
Realno serijsko rezonantno kolo nema idealne osobine, ali pri rezonantnoj ucestanosti ce mu impendansa
opasti na vrednost serijske otpornosti koja je na neki nacin umetnuta u kolo. Serijska otpornost koja
postoji u realnom oscilatornom kolu je ekvivalentna otpornost svih gubitaka u kolu. Prakticno, jedan deo
serijske otpornosti potice od termogene otpornosti zice u L, jedan deo od skin efekta u istoj zici, jedan
deo od dielektricnih gubitaka u kondenzatoru, od gubitaka emitovanjem elektromagnetnih talasa u prostor,
ili od kolicine energije koju oduzme neka dodatna zavojnica koja deli magnetno polje sa L kola.
Ovo poslednje je nama najvaznije jer ta zavojnica koja deli magnetno polje sa L od oscilatornog kola je u
stvari sekundarni namotaj naseg transformatora.
Struja koja moze poteci kroz rezonantno kolo (nas primar transformatora) u slucaju rezonanse, zavisi samo
od otpora opterecenja (serijske preslikane otpornosti, ubuduce Rs), i sposobnosti generatora pravougaonih
impulsa.
Sto je opterecenje sekundara vece, preslikani Rs u primaru je veci, a struja primara je manja.
Zvuci nelogicno! valjda nam treba obrnuto od toga? Tacno. Izgleda jako nelogicno. No zamislimo da nam je
pretvarac na rezonantnoj ucestanosti, i da nemamo opterecenja na sekundaru: preslikani Rs ce da bude
veoma mali, odnosno da tezi nuli, a on se jedini (u rezonansi) suprostavlja protoku struje kroz oscilatorno
kolo (ciji L je nas primar), sto znaci da ce struja naseg primara da tezi beskonacnoj, a naponi na pojedinacnim
L i C takodje beskonacno velikim naponima, samo sto su im faze suprotne pa na krajevima oscilatornog kola
napon tezi nuli.
Kod prakticnog LLC konvertora, ako se nadje u rezonansi, a pri tom je sekundar neopterecen, struja i napon
primara mogu dostici tako velike vrednosti da ce se jezgro transformatora raspasti u komadice, a i izlazni
tranzistori.
Da ne pomislite da je to mana LLC konvertora, reci cu vam da bilo koja vrsta SMPS, pa caki oni neregulisani
no-feedback, mogu u odredjenim situacijama "sruciti" enormnu kolicinu energije u primar, tako da se prica
oko pouzdanosti svodi na slicnu... Da budem precizan, pouzdanost raste sa smanjenjem broja komponenti i
smanjenjem temperature sklopa, tako da ipak LLC sa iskoriscenjem >92% ima prednosti.
Potrosnja u sekundaru je najveci deo serijske otpornosti koja se preslika na L naseg kola tj. primar
transformatora, ostali gubici su relativno mali reda nekoliko % zavisno od KKD pretvaraca i kvaliteta
komponenata.
Princip regulacije je takav, da kada je opterecenje malo, kontrolni IC poveca frekvenciju daleko IZNAD
rezonantne frekvencije primar-kondenzator. pri tako visokim frekvencijama xC je malo a xL je veliko, tj.
dominantno je induktivno opterecenje generatora. Zbog toga tece relativno mala struja primara (U~/xL),
posledicno i mala struja sekundara.
Sa povecanjem opterecenja, opada nam induktivnost primara ka rasipnoj induktivnosti trafoa Ls
(ili eksternoj Ls), takodje i kontrolni IC "povlaci" ucestanost ka nizoj. Oba efekta povecavaju struju
primara, posledicno i struju sekundara, odrzavajuci na taj nacin napon na izlazu stabilnim. Kriva regulacije
se krece u zavisnosti od opterecenja po DESNOM boku rezonantne krive, ni u kom slucaju ne stizuci
do same rezonantne ucestanosti, vec samo blizu nje. Sama rezonantna ucestanost se izbegava zbog
toga sto oscilatorno kolo moze da nadsinhronizuje ostatak sklopa i onemoguci regulaciju, u slucajevima
veceg Q faktora kola. Zasto desni bok krive? Zato sto je u tom regionu dominantno induktivno opterecenje,
koje je pogodno za naponske izvore (struja narasta sporo u vremenu). Na levom boku rezonanse je
takodje moguca regulacija, ali dominantno opterecenje je kapacitativno, sto u izlaznim tranzistorima
izaziva velike udarne struje. Na levom boku rezonanse se upravljaju strujni CCL pretvaraci , kojima
odgovara takvo opterecenje.
Na zalost obe krive regulacije su veoma nelinearne, i to sto su blize rezonansi imaju sve strmiji nagib.
Zato se za takve tipove konvertora koriste specijalizovani IC, kod kojih je to u neku ruku kompenzovano.
Polazne osnove za racunanje trafoa su ocekivani raspon napona napajanja i ocekivani raspon opterecenja.
Za mali raspon promene napajanja mozemo dobiti veci raspon opterecenja i obrnuto.
Sve u sustini savisi od prenosnog odnosa i sprege primar sekundar, cim se odredjuje Q faktor i kriva regulacije.
Pri kratkom spoju sekundara, na primarnoj strani nam preostaje induktivnost Ls (eksterna ili integrisana u
trafo integrated-magnetic tipa). Tranzistori rade sa nesto vecom strujom nego pri maksimalnom
opterecenju (zavisno od Ls).
Zato su jedino kod ovakvih pretvaraca dopustivi totalni kratki spojevi, po sekundu ili vise bez razaranja
izlaznih tranzistora.
O tome cemo u narednom postu, vec sam se umorio.... :-)
|