Citat:
Milanche covek lepo iskreno odgovorio kako ce da usmerava svoju decu, jasno je zasto
Da bih izbegao da me po ovom pitanju neovlasceno zastupa PR firma "degojs & co", pokusacu da eksplicitno
odgovorim:
Upravo je ulazak tableta u moje domacinstvo omogucio da vise vremena provodim u neposrednoj blizini
svoje dece, gde god da se igraju, umesto da ili sedim zavucen u svom ofisu, ili da eventualno sa udaljenog
vrha trpezarijskog stola tek tu i tamo gvirnem preko ekrana laptopa sta radi parohija u dnevnoj sobi.
Ovako, ako mi se bas nesto neodoljivo cita, jos uvek mogu da budem na korak od dece, i jos uvek obavim
to sto me zanima.
Sto se obrazovnog usmeravanja dece tice, ovako nekako stoje stvari:
Na pocetku i kraju svega, mislim da se svi slazemo u tome da je glavna razlika izmedju tableta i laptop/desktop-a
uglavnom u user interfejsu i/ili raspolozivim periferijama (pokusao sam da ukazem na zahuktali trend odlaska
DVD/BR u istoriju), a znatno manje u procesorskoj snazi i/ili u realnim mogucnostima uredjaja.
Kome uopste ta razlika nesto znaci ?
Po nekoj mojoj proceni, od sveukupne populacije na tehnicke profesije odlazi nekih 10-15% stanovnistva.
Citava skala ne tehnickih profesija, pocevsi od kardiohirurga, preko veterinara, pedijatra, psihologa, biologa,
preko pravnika, ekonomista, berzanskih strucnjaka, sve do izvodjackih umetnosti (glumaca, baletana, sviraca...)
u svom svakodnevnom koriscenju kompjutera nema apsolutno nikakvu distinkciju u pogledu toga da li mu treba
mis/tastatura, i/ili mogucnosti desktopa koje danas tablet nema.
Jednostavno ne vidim da je iko od njih ista manje punokrvan u onom sto radi ako nikad nije pokrenuo VisualStudio
ili kompajlirao Linux kernel. Za potrebe obicnog korisnika, fotografija se odavno moze editovati i sa besplatnim
web aplikacijama, kojekakvi editori zvuka odavno pice i na manjim platformama, a video editovanje, recimo
http://www.talkmarket.com/index.html se uveliko uvlaci i na tablet market.
Mozda ce vas zapanjiti, ali cak ni u okviru cisto tehnickih profesija, stvari nekada ne stoje tako kako se misli.
Znam za elitni tim u jednoj od Nacionalnih Laboratorija u USA, sastavljen nekih 40 fiziko-hemicara/tehnologa,
mahom doktora nauka (u timu je jedno 4-5 Srba, dvoje od njih su sefovi tima, jedan od njih je moj vrlo blizak prijatelj,
izuzetno ugledni u struci vezanoj za baterije i alternativne izvore energije), u kojem sigurno u poslednjih deset godina
ne postoji potreba za apsolutno ni jednom jedinom softverskom pozicijom, dakle: ne Java, ne C++, nego cak
ne ni jadni VisualBasic ! Iako po kvadratnom metru prostora laboratorije imaju milione u skupoj opremi, kompjuterske
vestine koje su im potrebne ne idu dalje od Excel-a, Word-a, PowerPoint-a itd.
U jednom drugom timu koji pravi hard diskove, ovde u Dolini (ime firme nema ko ne zna), od oko 250 zaposlenih u uzoj
struci skoro niko ne zna da programira nista vise osim LabView-a ili tek eventualno Matlab. Prosecni zaposlen ima minimum
magistraturu iz fizike, nanotehnologije, itd.
Dakle, cak i na takvim mestima konvergencija prema svetu kompjutera ide po liniji u kojoj je nejasno zasto individui u
razvoju treba desktop ili laptop, ili mozda nesto drugo priblizno iste procesorske moci (naravno, trebaju im za kojesta drugo,
mreze, itd).
U svetlu nailazece revolucije interakcije coveka i masine (recimo:
http://www.pranavmistry.com/projects/sixthsense/),
stvari za nekoliko godina mogu da dovedu do danas potpuno nepredvidivih rezultata.