Ne postoje loša rešenja. Sve zavisi šta knjigovođa želi da postigne. Ako vam knjigovodstvo rade obični operateri, onda je bolja potpuna automatizacija radi sigurnosti od njihovog neznanja. Ako imate iskusnog knjigovođu on će tražiti poluatomatizovan program, odnosno nikad se neće odreći mogućnosti da on donese odluku šta ide na koji konto, taman se to vama činilo kao otvorena Pandorina kutija.
Ja imam ovaj drugi slučaj. Robno i finansijsko knjigovodstvo su mi dva razdvojena programa koja komuniciraju taman toliko koliko knjigovođa zahteva. Koriste istu tabelu partnera, mogu da se prebacuju podaci iz prvog (nakon knjiženja) u drugi i ponude adekvatna konta, što knjigovođa ne mora apriori da prihvati. Programi se na početku godine nezavisno i otvaraju. Za Robno je važno stanje u magacinu (inventar), a Finansijsko može da se otvori naknadno kad sva stanja po kontima budu sravnjena i sva knjižna pisma realizovana. Obično to biva oko završnog računa 28. februara. Inspektori ne kontrolišu finansijsko knjigovodstvo između 1. januara i 28. februara za tekuću godinu. Eventualno ih zanima prošla godina, mada i to retko rade u tom periodu. Znaju ljudi da su završni u toku.
Kod Robnog imam tabelu Promet, a kod Finansijskog tabelu Promene u koje "trpam" sve što je proknjiženo. Tabele dokumenata ne postoje. Postoje forme prilagođene za unos, koje su zasnovane na privremenim tabelama. Dokument ili više nih se prekucaju u privremenu i potom knjiže, ukoliko ste zadovoljni i ako su zadovoljeni svi kriterijumi (Finansijsko). Nakon toga se privremena prazni. I da ne mislite da je sve tako jednostavno i bez redudanci. Kod Robnog imam tabelu KoličinaCena i tabelu Magacin, koje zajedno sa pomenutom tabelom Promet čine okosnicu modela. Ponekad i mala redudanca može biti korisna.