Vidim da mnogima nije baš najjasnije šta predstavlja razgovor iliti intervju za posao. Da bi bilo jasnije, napravićemo malu analogiju. Zamislimo za trenutak da je poslodavac nekakav kupac koji traži dobar audio sistem za svoju dnevnu sobu (firmu), a kandidati su upravo ti uređaji. Niti svakom uređaju odgovara dnevna soba koju poseduje kupac, niti kupcu odgovara svaki uređaj. E, tu dolazi do procesa selekcije, gde će kupac prvo napraviti uži izbor, a onda i odabrati uređaj koji mu najviše odgovara, a možda će se odmah zalepiti za uređaj koji savršeno odgovara njegovoj dnevnoj sobi. Međutim, da bi napravio taj izbor, kupac mora da zna sve karakteristike uređaja... a koje će od tih karakteristika najviše zanimati kupca, zavisi upravo od kupca. Znači, negome je bitna snaga audio sistema, nekome čistoća zvuka, nekome boja, nekome veličina, nekome cena, nekome broj audio ulaza/izlaza, nekome displej, nekome da li uređaj ima gumene ili plastične nožice, nekome veličina "volume" regulatora, itd., a većini kupaca kombinacija nekih od tih karakteristika. Pa sad, neko može reći da su neke od tih karakteristika nebitne, ali to nije na njemu da odlučuje, nego na kupcu. I nije na kupcu da određuje cenu tih uređaja, nego na prodavcu, a kupac može ako hoće da se cenka ili da izvadi i plati koliko treba.
E tako je i prilikom odabira kandidata, a razlika je u nekim nijansama. Recimo, kandidati za posao su istovremeno i "uređaji" i prodavci i za razliku od pravih uređaja mogu da izaberu da ne budu prodati nekom kupcu jer im ne odgovara "dnevna soba", ali princip je isti. Znači, ako poslodavac pita "gde sebe vidiš za 5 godina", nije na tebi da procenjuješ da li to treba da zanima poslodavca ili ne. Na tebi je ili da odgovoriš na to pitanje, da odbiješ da odgovoriš ili da se zahvališ na pozivu i odeš sa razgovora. Svaki od tih postupaka je sasvim validna opcija. U sličnu grupu spadaju i pitanja tipa "kako reagujete kada ste nervozni", "kako funkcionišete pod pritiskom", "kako reagujete kada ste krivo optuženi za nešto" i slična. Nekome ta pitanja mogu zvučati čudno ili ih uplašiti, ali su to sasvim validna pitanja i odgovor ili izbegavanje odgovora na njih vraća neku informaciju o kandidatu, a poslodavac možda baš takva pitanja traži.
Što se tiče plate, svaka normalna firma naravno ima neki okvir koliko može da odvoji za određeno radno mesto, ali nije na njoj da ponudi taj okvir, mada nije ni zabranjeno da to uradi ako želi. No, sasvim je logično da kandidat prvi kaže koliko traži, jer je upravo on taj koji nešto prodaje, u ovom slučaju, svoj budući rad. Barem meni to deluje logično, jer mi se još nije desilo da odem da kupim nešto u bilo kojoj prodavnici ili da tražim bilo kakvu uslugu, a da me pitaju "i koliko vi možete da platite za to", nego mi uvek kaži "to vam košta toliko i toliko".
U svakom slučaju, izbor uvek postoji. Niko nije obavezan da se zaposli u nekoj firmi ako mu ta firma deluje neozbiljno ili ako mu se ne sviđaju uslovi u toj firmi ili mu pitanja koja poslodavac postavlja deluju čudno ili iz bilo kog drugog razloga. Uvek će se naći neko kome postojeći uslovi odgovaraju. Ako se i ne nađe, opet ne vidim zašto bi neko brinuo o tome, osim te firme i na njoj je da promeni politiku ako želi da nađe radnika.
U svakom slučaju, ljudi su različiti, kako kandidati, tako i poslodavci. Pa će tako nekom poslodavcu biti bitnije kako se kandidat ponaša, nego kakvo je njegovo znanje, a nekom drugom obratno, neko će nuditi veću platu za određeno radno mesto, a neko manju za isto radno mesto, neko će na intervjuu postaviti par pitanja o znanju i iskustvu kandidata i na osnovu toga doneti odluku, a neko će da obavi 5 razgovora sa svakim kandidatom, uradi psiho testove, tražiti da složiš rubikovu kocku, uraditi opsežan test znanja, itd. Na sve to poslodavac ima prava, a kome se ne sviđa, jednostavno odustane od konkurisanja za to radno mesto... nije obavezno.
Isto tako i kandidati imaju neke svoje preferencije. Neko traži opuštenu atmosferu, a nekome više odgovara ozbiljnije, da ne kažem sterilnije, okruženje bez mnogo druženja i privatnih razgovora, nekome odgovara veća plata, a nekome je plata nebitna, već mu je cilj sticanje iskustva, nekome je merilo da mu posao bude što bliže mestu stanovanja, a nekome je to nebitno, nekome više odgovaraju veće firme sa dosta zaposlenih, nekome manje sa maksimalno 4-5 zaposlenih, nekome odgovara fiksno radno vreme, nekome klizno, itd.
Pa sad, ništa nije uklesano u zidu. Svaki kandidat ima prava da traži firmu koja mu najviše odgovara, kao što svaka firma ima prava da traži odgovarajućeg kandidata, a ako neko ne može da nađe ono što traži, promeniće malo kriterijume. To važi i za jedne i za druge, što je sasvim normalno.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti