Citat:
Dakle za neku malu kladionicu od 30 uplatnih mesta ti treba realno 300-500 hiljada evra investicije (samo za kladionicu bez aparata).
A i to je optimistična procena. Treba uračunati i one sitnije troškove, tipa kirija za uplatna mesta (svako uplatno mesto zahteva lokal, osim ako ne misliš da štampaš tikete na pijačnoj tezgi, koja btw takođe košta), pa onda troškovi struje, vode, klimatizacije, telefona, KATV, interneta za svako uplatno mesto, pa zatim troškovi potrošnog materijala kao što su trake za štampače, listići za štampanje tiketa, liste sa kvotama, itd. O nepredviđenim troškovima kao što je servisiranje računara, štampača, televizora, neki veći dobitak koji treba isplatiti i da ne pričamo. Sve to diže cifru za još jedno 100.000 evra.
Citat:
A vi koji radite na zapadu i koji komentariste da je u redu da popiju otkaz od poslodavca jer se zale na uslove rada, treba da se pokrijite i cutite, jer ste vi na svojim poslovima zasticeni i imate savrsene uslove rada. Pitam se sta bi vi radili da ste zaposleni kod nasih lokalnih biznismena poslodavaca, pevali bi drugu pesmu, ne bi ste navodili ta sranja ovde o obavezi lojalnosti firmi, zabrani kritike o firmi, jer ona vazi za vas koji ste stvarno zahvalni svojim firmama koja vam daje sluzbene automobile, stanove, mobilne, laptopove plus raznorazne bonuse za bozice i praznike.
Jeste, opšte je poznato da na zapadu svaka kasirka ima obezbeđen službeni Porše ili Ferari po izboru, službeni mobilni sa sve plaćenim računima, službeni laptop i naravno plaćen stan, a svakog meseca dobije i pečenog vola pride. Kako vam ne dosadi da pričate tolike gluposti. Onaj gore izjavljuje da je za kladionicu dovoljno imati uplatno mesto sa računarom i printerom, uopšte se ne potrudivši da makar ovlaš pogleda zakon po kome da bi uopšte razmišljao o kladionici moraš prvo da obezbediš preko 250.000 evra, pa tek onda da planiraš druge troškove. A ti sad ovde ispredaš bajke o zapadu. Na kom to zapadu low skilled radnici imaju nekakve specijalne benefite u vidu službenih automobila, laptopova, mobilnih telefona, i ni manje ni više nego stanova ? Ako neko to ima, to su isključivo top level menadžeri, kakvih imaš i u Srbiji.
Citat:
E bracijo, ovde kod nas bonus za bozic ti je kada ti novembarsku platu isplati do kraja decembra. Druga stvar, pezorativna konotacija, o tome kakvo je to radno mesto i kakvi se zaposljavaju na tim radnim mestima nije u redu, jer bez obzira na sve, stepen strucne spreme, obrazovanja i same potrebe radnog procesa na navedenim radnim mestima, zaposleni na tim poslovima trebaju da budu tretirani kao i sistem administratori recimo na poslovima u drzavnim organima, odnosno da imaju sva prava iz radnog odnosa.
Pa zakonski jesu tretirani isto. Ali ne možeš očekivati od firme da isto tretira nekoga ko je teško zamenjiv i od koga zavisi poslovanje firme i nekoga na čije mesto može da konkuriše 1000 ljudi sa sličnim kvalifikacijama. naravno da će ovom prvom za neke stvari progledati kroz prste, a ovom drugom neće, jer vrlo lako može da ga zameni. Šta je tu sporno ?
Citat:
Znaš kako, na zapadu su zaštićeni otprilike kao u SFRJ radnici u vreme bravara možda i bolje.
Čisto ozbiljnosti diksusije radi, zamolio bih te da nam navedeš u kojim si zapadnim zemljama radio i pod kojim uslovima. Ne moraš da pominješ imena firmi. Hvala.
Citat:
A za ovaj slučaj davanja otkaza mogu da pomenem nešto što sam gledao na CBS pre neki dan. Država surovog kapitalizma, Amerika (zna se šta je Amerika, nije ni Severna ni Južna nego baš Amerika i Amerikanci). U jednoj (privatnoj) firmi žena je dobila otkaz jer se neki klijent žalio na njen rad. I žena ne bi lenja napiše tužbu. Dobila je spor i morali su da je vrate na posao i nadoknade plate. Dkle ni u najsurovijoj kpitalističkoj državi nije to tako "izvoli radnu knjižicu i zbogom jer ja sam ovde gazda". To ima samo u zemlji čuda.
Da, dešava se da firma u nekom slučaju ne ispoštuje zakonsku proceduru i da radnik dobije spor protiv te firme, pa i da mora da vrati tu osobu na posao. Ali time je ta osoba učinila sebi medveđu uslugu, jer će ta firma gledati da joj zagorča život svim mogućim zakonski legalnim sredstvima (umanjenje plate zbog krize i smanjenog obima posla, neizlaženje u susret za razne potrebe, pogoršanje radnih uslova do nekog zakonskog minimuma, itd.) , sve dok sama ne da otkaz.
Kako vi ljudi ne shvatate da je radni odnos uzajamno korisna kategorija i da bi radni odnos bio normalan i stabilan, mora da postoji uzajamno poštovanje i korist obe strane. Ukoliko toga nema, onda prestaje i smisao tog radnog odnosa i samo se čeka povoljna prilika da se isti prekine na ovaj ili onaj način. Šta misliš, koliko dugo će ta osoba koja je tužila sopstvenu firmu opstati u toj firmi ?
Ako si već tužio neku firmu za neku nepravilbnost po tebe i dobio spor, super, uradio si dobru stvar. Međutim, onda je najpametnije po tebe da uzmeš odštetu i odeš u neku drugu firmu, a ne da tražiš da te vrate na posao. To je najgore što možeš sebi da uradiš.
Što se tiče konkretnog slučaja o kome je tema, smatram da je sasvim opravdano dati otkaz osobi koja priča loše o firmi, pogotovo ako se to predstavlja kao objektivno mišljenje. Mislim, ako imaš neki problem sa svojim poslom, trebaš da ga rešiš unutar firme i sa svojim šefom, HR odeljenjem, direktorom ili ko je već u firmi zadužen za rešavanje problema radnika, a ne da uzmeš i javno olajavaš firmu na osnovu nekih svojih LIČNIH impresija o istom. Zašto su to lične impresije ? Pa zato što svako od nas ima različita očekivanja od svog posla, kao što svako od nas ima neke svoje afinitete koji se tiču plate, radnih uslova, tretmana i slično. Recimo, kada šef nekome uputi kritiku, ta osoba to može da prihvati pozitivno i da se popravi, a neko drugi će to da shvati kao uvredu. Ako nekoj osobi ponude platu 25.000, ta osoba može da peva od sreće, a neka druga će da kuka kako je to premalo. Ako nekoj osobi na poslu obezbediš klimatizaciju, ona to može smatrati inzvanrednim uslovima, a neko drugi će to smatrati sasvim uobičajenim. I tako dalje. Upravo iz tih razloga je jako loše po firmu kada neko krene da javno pljuje po toj firmi i žali se na uslove, a recimo ti uslovi odgovaraju većini ostalih zaposlenih. Naravno da firma ima prava da se zaštiti od takvih stvari.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti