Krajem šezdesetih su postojali ozbiljni planovi za slanje satelita, lendera i aviona na mars. Misija bi bila jako kratka, avion sa motorom na unutrašnje sagorevanje bi mogao da preleti nekih 3000 km i da ostane u vazduhu (mislim atmosferi) nešto malo preko 30 sati. Odustali su jer su zaključili da je to premalo.
Sa avionom na solarni pogon koji bi imao baterije, par digitalnih kamera, ssd diskova i link ka orbiteru i lenderu, imali bi non stop u atmosferi marsa letelicu koja bi polako sa visine od kilometar - dva mapirala celu površinu.
I na zemlji bi mogao da ima sličnu primenu. Dosta satelita se i bavi posmatranjem raznih aspekata zemlje (deforestacija, šumski požari, migracije životinja, zagađenost reka itd...). Imati flotu aviona na nekih 20-30km, tj. iznad komercijalnih letova je svakako jeftinije od jednog jedinog satelita. Bilo bi interesantno proučiti da li bi veća flota solarnih aviona mogla zameniti manji broj komunikacionih satelita - dakle nešto što se može graditi na kilo i koštati kao automobil više srednje klase.
Ako jedan iridijum satelit ima masu od 680kg, nalazi se na visini od 781km i može da opsluži 1100 poziva (ne kažu kolika je cena jednog satelita, ali se zna da su dali 2,9 milijarde dolara za nove satelite, plus još 492 miliona za lansiranje svega toga), onda je moguće da istu stvar može da uradi veći broj aviona na manjoj visini (i za manje pare). Plus što je mnogo lakše zameniti avion nego satelit.
Što se tiče putnika, nikada neće zameniti komercijalne putničke avione ali je sasvim realno da se pojavi neki električni ultralaki avion ili motorna jedrilica.
Sa avionom na solarni pogon koji bi imao baterije, par digitalnih kamera, ssd diskova i link ka orbiteru i lenderu, imali bi non stop u atmosferi marsa letelicu koja bi polako sa visine od kilometar - dva mapirala celu površinu.
I na zemlji bi mogao da ima sličnu primenu. Dosta satelita se i bavi posmatranjem raznih aspekata zemlje (deforestacija, šumski požari, migracije životinja, zagađenost reka itd...). Imati flotu aviona na nekih 20-30km, tj. iznad komercijalnih letova je svakako jeftinije od jednog jedinog satelita. Bilo bi interesantno proučiti da li bi veća flota solarnih aviona mogla zameniti manji broj komunikacionih satelita - dakle nešto što se može graditi na kilo i koštati kao automobil više srednje klase.
Ako jedan iridijum satelit ima masu od 680kg, nalazi se na visini od 781km i može da opsluži 1100 poziva (ne kažu kolika je cena jednog satelita, ali se zna da su dali 2,9 milijarde dolara za nove satelite, plus još 492 miliona za lansiranje svega toga), onda je moguće da istu stvar može da uradi veći broj aviona na manjoj visini (i za manje pare). Plus što je mnogo lakše zameniti avion nego satelit.
Što se tiče putnika, nikada neće zameniti komercijalne putničke avione ali je sasvim realno da se pojavi neki električni ultralaki avion ili motorna jedrilica.




