Moram da vam nesto iskreno kazem.
Iako vas sve volim kao muzicare, i svi ce da dobiju pivo koji su narucili, imam kao ne-gitarista
jedan principijelni problem.
Gitaristi su verovatno od sve muzicarske raje ekipa koja najvise paznje posvecuje tonskom koloru
(timbre) a proporcionalno malo izboru tonova, frazi, smislenosti muzickog sadrzaja koji emituju.
Od svih umetnika, pandan mogu da im budu samo moderni slikari, koji iz dana u dan iskoracuju u
nove stepene ludila u umetnickom izrazu, odkrivajuci tek po koji put neku novu umetnicku rec koju
vredi dodati recniku muzicke izrazajnosti.
Da ne pominjem koliko cesto imati (normalnog, obicnog) gitaristu u bendu znaci imati problema da
se stvori bilo kakvo saglasje ostalih instrumenata, samo zato sto je manijak smislio svoju farbu pored
koje se ne cuje vise nicija finesa u band-u.
Da li se meni mozda cini (ili neko vec rece) da ima milion svima dostupnih nacina da se postigne
bilo koja od video-citiranih nijansi tona ? Da li je bas toliko bitno imati to neko specijalno pojacalo
umesto bilo koje kvalitetno linearno pojacalo i dobar sound modul ?
Da vam dalje ne kvarim temu (zapravo, hteo bih samo da vam dodam jednu popodnevnu senku
kriticnosti), moram da kazem da me daleko vise impresioniraju likovi kao Metheny, Gambale, Jeff Beck,
Lee Ritenour, Scofield,...koji svoje muzicke linije izvlace ili tankom cetkicom ili flomasterom, nego
oni koji nemogu bez airbrush-a, spreja, ili bez kante farbe pljusnute publici u lice.
Iako vas sve volim kao muzicare, i svi ce da dobiju pivo koji su narucili, imam kao ne-gitarista
jedan principijelni problem.
Gitaristi su verovatno od sve muzicarske raje ekipa koja najvise paznje posvecuje tonskom koloru
(timbre) a proporcionalno malo izboru tonova, frazi, smislenosti muzickog sadrzaja koji emituju.
Od svih umetnika, pandan mogu da im budu samo moderni slikari, koji iz dana u dan iskoracuju u
nove stepene ludila u umetnickom izrazu, odkrivajuci tek po koji put neku novu umetnicku rec koju
vredi dodati recniku muzicke izrazajnosti.
Da ne pominjem koliko cesto imati (normalnog, obicnog) gitaristu u bendu znaci imati problema da
se stvori bilo kakvo saglasje ostalih instrumenata, samo zato sto je manijak smislio svoju farbu pored
koje se ne cuje vise nicija finesa u band-u.
Da li se meni mozda cini (ili neko vec rece) da ima milion svima dostupnih nacina da se postigne
bilo koja od video-citiranih nijansi tona ? Da li je bas toliko bitno imati to neko specijalno pojacalo
umesto bilo koje kvalitetno linearno pojacalo i dobar sound modul ?
Da vam dalje ne kvarim temu (zapravo, hteo bih samo da vam dodam jednu popodnevnu senku
kriticnosti), moram da kazem da me daleko vise impresioniraju likovi kao Metheny, Gambale, Jeff Beck,
Lee Ritenour, Scofield,...koji svoje muzicke linije izvlace ili tankom cetkicom ili flomasterom, nego
oni koji nemogu bez airbrush-a, spreja, ili bez kante farbe pljusnute publici u lice.




!