Citat:
mungos: Jao naši ljudi u dijaspori... :)
Konkretno znam za IT domen neke koji su što lično, što virtuelno prosipali silne priče, a u stavrnosti voze viljuškar u Hawlett Packardu u Hamburgu i dolazi ovdje na 5-dnevni odmor sa rent-a-car vozilom.
Pa ako u stvarnosti rade za HP; onda je moguce da bukvalno rade za IT bransu njihove kompanije (sta znam, prebacuju komponente sa jednog mjesta na drugo?) - znaci tehnicki su tacno opisali za koga rade; ako ne rade u poziciji gdje su rekli da rade - eto, bar ti znas 'istinu', i kakva im je stvarnost, da ne dozvolis da se opterecujes takvim glupostima. Big deal i gdje rade i cime dolaze na odmor. Njihova stvar, zar ne? Ne kontam samo kakve ovo veze ima sa temom? Samo sto je necija geografska lokacija - tamo negdje? :)
Ako ces posteno, svi ovi iz dijaspore su kad tad dosli iz matice. Znaci, oni sami su rodjeni tamo, ili koje koljeno ranije. Krug se zatvara, jer saznas da je vecina rodjena u matici, i onda na kraju dana opet se vratis na pitanje - ko je kakav covjek, a na gdje je necija guza na globusu. Da li bi razmatrao da udjes u posao sa nekim samo zato sto su iz matice, ili zive u istom gradu? Jel' bitno da je on tvoje gore list, ili je bitno da li je pouzdan i zna svoj posao? Ako se ove dvije stvari poklope, eto slucajnost; sta znam, fino? jel'?; ako ne, ides dalje i trazis saradnike koji ti odgovaraju.
Citat:
McKracken: Po defaultu su nasi u "dijaspori" oni koji bi da "uloze" u neki biznis u "matici" a na kraju se sve svede na price, pregovore, aktivaciju sredstava i ljudi u "matici" i prangiju kad treba da se uloze pare.
U 99% slucajeva je mnogo price a malo muzike.
Ne slazem se sa ovom izjavom, jer opet mislim da naginje ka nekom tvom losem iskustvu, a u tom slucaju predlazem da nadjes neki nacin da to prevazidjes. Za aktivaciju i prebacivanje sredstava mozes djelimicno da se zahvalis Ministarstvu za dijasporu (sem ako su saradnici bezze u startu). Konkretni primjeri iz AU - ljudi vec godinama pokusavaju da uloze u privredu u matici, i cimaju se sa svom mogucom nebuloznom papirologijom; i onda kada napokon nekog vide uzivo iz doticnog ministarstva (npr. u Sidneju prosle godine), dobiju izjavu - 'uradicemo sve sto mozemo'. Ovi iz Ministarstva dosli da dodijele koju nagradu, uzmu par fotki, da ovi u AU vide da postoje, i da fotke pokazu matici - i ljudi do sada nisu dobili konkretne odgovore. A pisma i materijale urucili direktno. Znaci, na ruke. Citav sistem ne funkcionise, pa zasto bi se cudio da ljudi ne zele da posluju sa ljudima niti da imaju posla Ministarstvom koji su blago receno - nepouzdani, niti imaju obraza da odgovore, BAR pismom.
Kad smo vec kod biznisa i ulaganja, da se vratimo malo matici, jer je dijaspora popljuvana, pa da napravimo bar malo ravnoteze. Svi ovi silni biznismeni koji nicu posljednjih godina u matici - niko se ne pita odakle im priliv novca? Hajde ove primjere koje navodi mungos - bar se bave postenim poslom; ali sta cemo sa onim koji se bave mutnim radnjama?
Pa svojim sam ocima gledala kako hm... uspjesni? (kvazi) biznismen diluje u gradu nekoliko stotina kilometara dalje od mjesta gdje inace zivi. Ima porodicu, djecu, i onda necijoj drugoj djeci servira smece. E onda koji mjesec kasnije, otac maloljetnog djeteta kojem je servirano smece ukapirao sta se desava, fino uzeo stvar u svoje ruke, i rijesio se gamadi. Smece i u matici i u dijaspori je jednostavno SMECE. Sa parazitima nije isplativo poslovati.
Dalje, na forumu imas konkretan primjer gdje je clan foruma pregovarao sa nekim strancem u vezi posla, i ovaj htio da ga zezne. Ne znam da li ga je zeznuo; nek' bude njegova stvar. Pa koja li to geografska mjera uliva sigurnost za saradnju? Nijedna. Znaci, prica ne stoji. Ne saradjujes sa planinama, pijeskom, travom i sl., nego sa ljudima. A sve zavisi kakav rizik zelis da prihvatis u poslu. Ko je gdje rodjen/matica/dijaspora/mama/tata - suplja prica.
