Amerika (ni)je (vise) Amerika ?

- nastavak -

Svako moze da zamisli sta bi bilo za njega ako bi u smislu licnog blagostanja, imao pravo da odredjuje cijenu zlata za citav svijet. i, da li bi mu bilo potrebno da se bavi nekim drugim biznisom, ako je upravo ovaj biznis onaj koji vrijedi kao svi ostali biznis?
Sada treba reci sta se dogadja u svijetu i sta ce biti dalje!
Sada je u toku “kontrolisano urusavanje”. Treba znati da za tvorce virtuelnog fondovskog trzista nista strasno se ne dogadja. Sve tece po planu. Ova faza “kontrolisanog urusavanja” takodje treba da donese ogromne profite i pojaca pozicije vlasnika FRS u citavom svijetu. Faza urusavanja je neminovna, jer zakon fizike niko nije promijenio i svaka finansijska piramida se obavezno mora srusiti. Samo egipatske piramide mogu stojati stotinama godina, a finansijske piramide se obavezno ruse.One bi se srusile malo kasnije, kroz nekih 2-3 godine same od sebe, ali bi proces bio van kontrole i mogao bi nanijeti stetu interesima njenih tvoraca. Za kontrolno rusenje vodila se aktivna priprema tokom mnogih godina. Stvar je u tome da je u toku tih etapa trebalo pokupovati za male pare najvaznije i najprofitabilnije firme, a za to je moralo da se vrsi rigozno kontrolisanje finansijskih tokova i imati mogucnost da se sprijece oni koji bi mogli da ugroze interese u kupovini preduzeca (recimo onih koje bi mogli da pomognu da se odrze do zavrsetka krize, a koja bi bila zanimljiva za kupce preduzeca).
Da li je postojala takva priprema? Mozemo li mi da vidimo njene tragove? Bila je!
Sredinom i polovinom 90-ih godina prakticno je nestala bankarska tajna! Zvanican povod za ukidanje bankarske tajne bila je borba sa neplacanjem poreza. Pod prijetnjom da ce za banke Svajcarske i drugih zemalja, u kojima se deklarisala bankarska tajna, biti zatvorena bankarska trzista SAD, Kanade i drugih zemalja, sve drzave su ukinule institute bankarske tajne.
Jednostavno, nije bilo dovoljno da se samo zna kuda i u kom obimu se krecu finansijska sredstva. Trebalo je dobiti pravo da se, u slucaju potrebe, aktivno utice na situaciju. Sledeci korak je bio – 11 septembar 2001. godine. Dogadjaji koji su tada nastali, rjesavali su citav niz zadataka, ali mi sada vidimo samo jedan koji nas zanima u svjetlu naseg clanka. Na osnovu svega doneseni su zakoni o borbi protiv finansiranja terorizma. Ustvari, nije se tesko dosjetiti da se terrorist skoro nikada i ne finansiraju preko banaka, jer za organizaciju teroristickih akata se koriste smijesni iznosi, obicno se radi o nekoliko desetina hiljada dolara.
Ustvari, glavni cilj donosenja tih zakona bilo je da se stvore mehanizmi za blokiranje, bez sudskih rjesenja, na bilo koji rok (cak i na 20 godina) bilo koje sume, ako postoje sumnje da se one namjenjuju za teroriste. Sudske procedure u ovim situacija nijesu bile podesne, teku dugo, treba dostaviti dokaze da su to stvarno sredstva koja ce se koristiti za teroristicke aktivnosti, a nije ni lako konrtolisati ogroman broj sudova u citavom svijetu. Na taj nacin se doslo do realnog instrumenta za uticaj, u slucaju potrebe, na situaciju tokom ocekivanog “kontrolisanog urusavanja”.
Navescu i druge pripremne elemente (na primjeru Rusije):
-za ovo je potrebno da se shvati sledece: da li ste zapazili gdje je Rusija, svih ovih godina, drzala 90% svojih sredstava dobijenih od prodaje nafte po veoma visokim cijenama? Gdje su se cuvala sredstva stabilizacionog (rezervnog) fonda Rusije? Pa naravno-u SAD. Ta sredstva su nastala u Rusiji na osnovu akcija SAD u licu FRS, i, radi istine, t.j. po “rezonima”, Rusija uopste i nije imala pravo da se koristi tim sredstvima. Ocigledno da ovdje nije najvaznije bilo to, a sto su svi znali kako postupati “ispravno”, vec

ono drugo-da je rukovodstvo Rusije imalo i ima samo jednu mogucnost da bez pogovora uradi ono sto treba vlasnicima FRS.
Zbog cega je to tako-zasebna je tema za razmatranje!
Sjecate se kako ruski politicari I “eksperti nekoliko godina uzastopce objasnjavali da ne treba trecinu naftnih dolara trositi za potrebe Rusije, jer bi izazvalo “strasnu” inflaciju. Treba nekoliko godina razmisljati kako ih trositi, odrediti predsjednicke programe, razne prioritete i tek nakon toga veoma oprezno mogu se pare povlaciti iz SAD i poceti sa njihovom realizacijom.
Zbog cega su SAD mogle desetinama godina da trose trilione nepokrivenih dolara za svoje potrebe i to nikada nije dovelo do nastanka “katastrofalne” inflacije- “eksperti” nam nikada nijesu objasnili.
Kako to da “ekspertima” nikada nije u glavu dosla ideja da se te pare ne daju na cistu potrosnju, vec da se izgrade fabrike koje bi proizvodile robu, t.j. da se trziste zatrpa sa robama, onda nikakve dodatne inflacije u Rusiji ne bi bilo. Izgleda da je za “eksperte” bio jako tezak zadatak da to shvate. Jednostavnije je govoriti ono sto je nalozeno: govoriti o “stravicnoj” inflaciji koja bi se pojavila zbog “upumpavanja” u privredu Rusije velikih kolicina novca. Trebalo je obaviti zadatak realnog smisla koji “eksperti” nijesu znali da objasne zbog cega Rusija drzi u SAD sva sredstva zaradjena od nafte.
Kada je prosle godine Rusija pocela da trosi pare na predsjednicke programe rekao sam svojim prijateljima:”- kraj, necemo vise mnogo cekati: Rusiji su dozvolili da trosi pare”. A kada su u avgustu ove godine pocele da padaju cijene nafte postalo je jasno da je zadatak drzanja njihove visoke cijene vec rijesen i sad ce poceti glavni dogadjaji na virtuelnom trzistu akcija.
Nastavimo o tome kako je tekla priprema za kontrolisano rusenje Rusije
Za predstojece obavljanje uspjesne kupovine vaznih aktiva bilo je bitno da velike i privlacne kompanije ne akumuliraju u momentu rusenja trzista velike novcane mase, koje bi im pomogle da se odrze na povrsini u tom vremenskom intervalu kojem je trebalo da se okonca “kontrolisano urusavanje”.
Moguci mehanizam formiranja takvih tajnih rezervi za preduzeca bio je u neplacanju poreza, kroz pretvaranje svojih aktiva u novac.
Zapazili ste da je od 2000., narocito od 2003. godine u Rusiji otvorena “bespostedna” borba sa oligarsima koji nijesu placali poreze. Uplasili su ih toliko da je, naprimjer, V.Alikperov dao direktivu svojim finansijskim strucnjacima da plate sve poreze, da plate cak i u onim slucajevima kada je knjigovodstvena evidencija mogla zakone da tumaci dvojako, odnosno kada je imala osnova da razmisli o tome da li platiti, ili ne U zatvor su strpali M.Hadarkovskog. To je bio pokazni primjer. Malo je onih koji citaju ovaj clanak a da znaju da je Hadarkovski bio finansijski oficir Rotsilda u Rusiji. Svi oligarsi su znali da Rotsild takve poteze ne oprasta i ocekivali da ce tokom te godine da odleti glava Putinu. Nije odletjela. Ja mislim da je osnovni razlog bio sto su Rotsildi namjerno izdali Hadarkovskog. Nakon toga svi su shvatili da poreze moraju da plate. Upravo na njihovom nivou se donijelo rjesenje o njegovoj predaji, a sve u interesu rjesenja veoma vaznog zadatka.
Taj ekstraprofit, koji se obrazovao kod naftnih kompanija od visokih cijena za naftu, uzimao se putem akciza i drugih poreza. Kompanijama se ostavljalo oko 20% od prodaje da bi imali od cega da vade naftu i malo da se poboljsa njihova finansijska situacija. Zbog toga obezbjedjenje rigorozne kontrole vezano za placanje poreza je bio veoma vazan zadatak. Odnosno, poreza je trebalo sakupiti sto je moguce vise. I, kuda su isli sakupljeni porezi (osim finansiranja troskova budzeta)? Ispravno-u SAD, u vidu raznih rezervnih I drugih fondova. Tamo je usmjeravan u raznim oblicima i nevjerovatan proficit budzeta.
Za poslednje tri godine u Rusiji je tekla zestoka borba sa pretvaranjem aktive u kes. Na taj nacin su se ubijala dva zeca. Prvi-niko nije mogao da stvori prevelike rezerve gotovine koje bi im omogucile da njihov biznis “ne umre” u eri krize. Drugi- tih 11-12% sredstava, koliko je kostala operacija pretvaranja novca u gotovinu, su opet pripali onima koji su imali pravo da ih steknu.
S jedne strane moglo se tvrditi da je borba za placanje poreza ono sto radi svako civilizovano drustvo i to nije elemenat pripreme za “kontrolisano urusavanje”. Da, to jeste tako. Ali, treba obratiti paznju da u uslovima Rusije, kada je pocetkom ove dekade po prvi put od 1991. godine poceo da se puni budzet, ta borba je pocela istovremeno sa pocetkom rasta cijena nafte. Treba obratiti paznju i na formu te borbe: izabranu pokaznu zrtvu (Hadarkovskog), njenu vezu sa mocnicima svijeta i glavni objekat borbe-kompanije oligarha. Takodje treba vidjeti kuda su se upucivala sredstva dobijena na osnovu te borbe (trziste fondova SAD, hipotekarni papiri banaka SAD itd.). Sve to omogucava da se izvuce zakljucak koji je napravljen.
Zatim je u svijetu nastao dugo ocekivani dan-pocela je kriza!

SCENARIO KRIZE /part 2
Zatim je u svijetu nastao dugoocekivani dan-nastala je kriza.
Kako je napravljena rupa u likvidnosti zapadnih I ruskih banaka nema smisla da se govori, to svi i onako znaju.
Potezom carobnog stapica (sami znate u cijim rukama se nalazi taj stapic) prestala je kupovina netala, opale su cijene nafte, nekoliko **** je opala kapitalizacija kompanija, banke su pocele da povlace kredite, prestalo je hipotekarno I bilo koje drugo kreditiranje. Oligarski su poceli da shvataju da oni uopste nijesu oligarsi.
Sada malo o tome kako korespondira patriotska retorika i patriotski procesi u Rusiji sa nacinima bespijekornog upravljanjima sa rukovodstvom Rusije po pitanjima izvrsavanja naloga iz “centra moci”. Ovdje mora da se prizna sledece: nazalost, nema nikakve posebne zasluge naroda i rukovodstva Rusije u razvoju patriotskih procesa poslednjih godina. Meni, kao covjeku, je veoma drago sto je do toga doslo, ali ovdje vidimo ovo samo kao realizaciju jednog od elemenata plana za pripremu nastanka nove konfiguracije svijeta u krizi, kao i plana za stvaranje jednog od novih polova visepolarnog svijeta.
U toku je zbijanje redova naroda Rusije, a na bazi istorijskih i nacionalnih karakteristika naroda Rusije, i, najbolje ga je motivisati na bazi patriotizma. Druge varijante u Rusiji ne prolaze. Zbog toga se poslednjih godina sve vise pokazuje dvostruka uloga Zapada i njegovi dvojni standardi. O ovome i ne treba mnogo da se prica, jer svi jako dobro znaju kako se efikasno plasira realna informacija o tome sta u moralnom smislu znaci Zapad.
Zbijanje redova drugog dijela naroda-cinovnika i oligarha u Rusiji tece po drugom scenariju. Amerika, odjedanput, bez ikakvog razloga, pocinje da vuce glupe i strateski stetne po nju poteze: hapsi P. Borodina, radi na organizaciji hapsenja covjeka koji je radio za njih E.Adamova (uzmimo samo njegovu prodaju ruskog vojnog plutonijuma za 12 milijadi dolara radi njegove prerade u SAD, odakle se, koliko se


sjecam, taj elemenat nije ni vratio u Rusiju). Oligarsima O.Deripaski, M.Prohorovu zabranjuje se ulazak u SAD, Francusku itd. Vrlo ruzno se pretresa u Londonu rukovodilac kompanije “ROSNJEFT” Bogdancikov. Na osnovu toga dolazi do radikalne promjene stavova ruskih cinovnika. Do tada su oni smatrali da ce casno sluzenje interesima SAD, pljacka svoje zemlje, rasturanje privrede, biti na pravi nacin ocijenjeni iza okeana i da ce za njih (za cinovnike) SAD postati prava domovina, i da ce po zavrsetku svoje misije u Rusiji moci da otputuju na Zapad gdje bi mirno mogli da koriste napljackano. Tim prije sto je vecina svoje porodice vec poslala da zive u Americi. I, odjedanput, sve se preokrenulo na njihovoj slici svijeta. Ispostavlja se da ih Amerika odbacuje kao iskoriscena gumena sredstva namijenjena za sprecavanje trudnoce.
Amerikanci jednostavno nijesu imali pravo da tako rade sa ruskim cinovnicima, cak i da su oni pokrali dio zlatnih rezervi SAD koje se cuvaju u Fort-Noksu. Niko bolje i efikasnije od te generacije cinovnika nije radio na rusenju Rusije. Ni jedan rat se ne moze uporediti sa rezultatima njihove aktivnosti. I, odjednom, bez ikakvog razloga, SAD su udarile po svojoj petoj koloni u Rusiji.
Kako u tom svjetlu izgleda ponasanje rukovodstva Rusije? Idealno, sa aspekta uplasenih i iznenadjenih cinovnika i oligarha. Rusija nikoga i nikome nece predate. Djeluje kozacka krilatica: “ Donske kozake niko ne predaje”. Iz Ukrajine bjezi bivsi minister unutrasnjih poslova Belokonj i bivsi rukovodilac aparata predsjednika Ukrajine Bakaj. Juscenko se zesti, trazi od Rusije da ih predaju, ali Rusija ih nikome ne predaje, cak ni Amerika nista ne moze da uradi. Takvih primjera ima na desetine.
Sve su to veoma zanimljivi detalji. Amerika svoje predaje, Rusija svoje ne daje. Svima je postalo jasno da je najvaznije raditi po pravilima igre: krasti manje nego ranije i nesto uraditi za drzavu-i, tu je kraj, a ti si bezbijedan, svoj. Kada li ce drzava zapoceti bespostednu borbu sa oligarsima za neplacanje poreza, ali, istovremeno sasvim mirno pocinje da imenuje na funkcije gubernatora svoje ljude, koji su uvijek krali i nastavljaju da kradu nakon imenovanja-to, vec, nije slucajnost. Ovo je elemenat povezivanja cinovnicko-oligarhijskog zajednistva. Cinovnici pocinju da se osjecaju zasticenim i bezbijednim upravo u toj drzavi, i u vecini slucajeva, prestaju da rade za druge drzave. Isto to cine i oligarsi. Drzava, sa svoje strane, pocinje da lobira interese svojih biznismena na svjetskim trzistima i pomaze im da obave ekspanziju ruskog biznisa u Evropi, SAD i drugim regionima.
Ovdje se moze mnogo govoriti i navesti masa primjera kako Rusiju zele da ucine jednim dovoljno snaznim polom u svijetu sa novom konfiguracijom, a koja ce se razvijati tokom sledecih godinu-dvije dana.
Ali, do tada ce nastati jos niz raznih dogadjaj, koji ce ozbiljno dotaci sve nas.
Trenutno, kako smo vec kazali, punom parom tece proces koji se uslovno moze nazvati “kontrolisano urusavanje”.
Sruseno je trziste fondova, nastali su ogromni problem oko realizacije metala, plasmana proizvoda automobilske industrije, gradjevinskih, hemijskih I drugih kompanija. Nema smisla nabrajati sve nastale problem, o tome vrlo iscrpno saopstavaju sva sredstva informisanja.
Ali, imamo veoma specificne momente: trziste fondova propalo je momentalno (u roku od 1-2 dana) i to sa takvim drasticnim pokazateljima pada da je nemoguce zapusiti ozbiljne, t.j. smrtonosne rupe likvidnosti preduzeca i banaka. Prve na meti su bile banke. Naprimjer, ruske banke, olaksavajuci sebi zivot i rad, nijesu voljele da kreditiraju realni proizvodni sektor, njima je daleko bilo zanimljivije da bez svake glavobolje igraju na trzistima fondova sa privremeno slobodnim sredstvima klijenata. U Rusiji virtuelno trziste fondova poslednjih godina je raslo “sigurno” i brzo. I, odjedanput, neocekivano za jedan dan je opalo za trecinu. Prevedeno na obican jezik, banke su izgubile trecinu sredstava klijenata sa kojima su se igrale na trzistu. Prodati akcije po novim, nizim cijenama, oznacavalo je da treba pokazati ogromne gubitke i lisiti sebe nade da je to samo slucajan pad i da ce za nedjelju cijene porasti i sve se vratiti na staro. Svi su cekali kada ce se cijene vratiti. A one su, zbog necega, kroz nedjelju dana opale za jos jednu trecinu. Gubici su postal katastrofalni (na danasnji dan cijene na virtuelnom trzistu fondova u Rusiji opale su skoro 5 ****).
Na toj osnovi kod banaka je doslo do velikih rupa u bilansima. Banke nikome ne mogu da daju kredite, jer para-nema. Zapadne banke zbog problema u svojim zemljama pocinju da opozivaju kreditne linije koje su otvorile ruskim bankama i kompanijama, sto situaciju jos vise komplikuje.
Najvecim ruskim kompanijama rapidno opada kapitalizacija koja se obracunavala na bazi njihovih pokazatelja cijena akcija na virtuelnom trzistu fondova. To je jos jedan od razloga na osnovu kojeg su zapadne banke pocele automatski da storniraju djelove kreditnih linija, a agencije za ocjene vrijednosti su pocele da smanjuju rejtinge tih kompanija. Od rejtinga i iznosa kapitalizacije zavisi i iznos kredita. Kod smanjenja tih pokazatelja automastki se stornira iznos kreditne linije i prestaje mogucnost da kompanija uzme negdje drugo kredit kako bi se odrzala u teskom vremenu.
U sustini, za banke i krupne kompanije, koje se hrane kreditima, doslo je vrijeme apokalipse.
Da napomeno i to da se u ekonomskom modelu svijeta, koji je bio gradjen tokom poslednjih nekoliko desetina godina, bez kredita nije moglo da radi ni jedno veliko preduzece, ni jedna banka. Tim prije sto je dostupnost kreditnih resursa Zapada bila prosto fantasticna, a njihove kamate veoma slatke za vodjenje biznisa. Ali ta prelijepa nadanja su momentalno propadala cim su od preduzeca ili banaka trazili da kredite vrate prije roka. Razlozi za to su bili veoma “objektivni”, a bili su upisani u kreditnom ugovoru- “pad kapitalizacije kompanije od 10%”. Kao sto znamo, kapitalizacija je opala kod svih. U Rusiji pet i vise ****, na Zapadu za 30-50% i vise.
Uzgred receno, ne podsjeca li Vas ovo na to kako je pocinjala kriza 1929.godine – “Velika depresija”. Tamo je takodje u kreditnim uslovima za kupovinu akcija, davalac kredita imao pravo da od primaoca kredita trazi da kredit vrati u roku od 24 casa (tako zvani marginalni zajam). Takvi uslovi su istovremeno i neocekivano bili prezentirani, i zajmotrazilac je bio prinudjen da odmah prodaje akcije, sto je automatski dovelo do rusenja trzista akcija.
Ako je ta sema dobro odradila 30-ih godina, onda zasto je, sa nekim modifikacijama, ne primijeniti i danas? Sto se i dogadja.
Sada nastaje potreba da se rijesi pitanje i kupe po veoma niskim cijenama najprivlacnija i najprofitabilnija preduzeca. Kako to uraditi? Jednostavno poci kod vlasnika i ponuditi mu nekakvu smijesnu sumu za njegov biznis? Najvjerovatnije da ce on posjetioca poslati na jedno mjesto, cak da je njemu i njegovom biznisu situacija veoma kriticna. Trudice se da nekako prezivi teska vremena, branice se od sudskih zahtjeva povjerilaca, otezace sudske sporove (oni se realno mogu otezati 2-3 godine).
To nije metod koji moze da organizuje CUP (“centar pracenja letova”) u licu FRS.
Bez obzira na svu moc (i intelektualnu, i finansijsku) on ne posjeduje dovoljno resursa da vodi na hiljade slozenih sudskih procesa sa ljudima koji ce na sve nacine raditi da zastite svoj biznis. Faktor vremena


ovdje igra veoma vaznu ulogu. Sva operacija treba da bude zavrsena tokom odredjenog i ne jako dugog vremena, jer poslije zavrsetka kupovine nastaje druga, jos vaznija etapa. Ali o tome malo kasnije.
Pa, onda, kako da se kupe preduzeca i cijele grane biznisa a da bi i cijena bila prihvatljiva, i rokovi za kupovinu kratki?
Vrlo jednostavno: drzava treba da pocne da spasava “tonuce” oligarhe, njihove banke i kompanije. Drzava ce ponuditi kredite za “spasavanje” strateski vaznih za drzavu kompanija. Naprimjer, u Rusiji je to 4,5 milijardi dolara po kompaniji.
Oligarh ce se naci pred teskim izborom: - ili ce bankrotstvo poceti odmah, kada niko ne daje kredite, kada nema realizacije proizvoda a tekuci troskovi za kompaniju (fabrike, domene peci itd.) cak i u uslovima prestanka njihovog rada su toliko veliki da ce je za nekih 2-3 mjeseca “pojesti” ,– ili uzeti kredit od drzave i pokusati da se odrzi, tim prije sto svi “analiticari” i “eksperti” govore da ce na proljece nastupiti poboljsanje i sve ce se normalizovati, i oligarh, koji je poceo da se nosi sa sumnjom, ce ponovo postati pravi oligarh, kao sto je bio jos u julu 2008.godine.
Istina, uslovi dobijanja kredita su malo ostri i u principu lice na potpisivanje otkazivanja od biznisa u korist trece strane. Ali, mi se nadamo na poboljsanje. Sve ce proci kao ruzan san i ponovo ce biti kao ranije: jeftine pare (krediti), rastuce virtuelno trziste fondova, svijet se puni dolarima, realizacija robe ide po uzlaznoj dinamici. Pa i krediti se dobija od rodjene drzave, od svojih prijateljski raspolozenih i dobro znanih cinovnika koje mozete kupiti. U slucaju nekih situacija, oni za odredjenu “nadoknadu” mogu izvrsiti prolongaciju vracanja kredita za onoliko vremena koliko treba da se sve u svijetu vrati u uobicajenu normu. Ako bi kredite nudili nemilosrdni biznismeni, onda bi to bilo veoma opasno. Prakticno uzimanje kredita na njihovim uslovima bio bi znak da se biznis prepusti onima koji daju kredite.
Kumst je u tome da kada svi kojima trebaju uzmu kredite, i potpisu sve rigorozne garancije, onda ce sa finansijama stvarno da nastane problem. Kada nastane moment da se krediti vracaju, nece imati od cega da se vrate. Cijene akcija ce pasti jos, cijene nafte ce takodje opasti do 20 dolara za barel, trziste realizacije roba ce biti na nuli. Tako ce nastati globalna vlasnicka preraspodjela, koja ce biti jedna od glavnih ciljeva faze pod uslovnim nazivom “kontrolno urusavanje”. Finale ce biti da ce biznis u pocetku preci u ruke drzave (cinovnici ce neocekivano zauzeti ostar stav prema oligarsima – kako ces se boriti protiv naredjenja onih cije naredjenje ako ne ispunis je zamjena za smrt), a zatim ce biznis od drzave preci u ruke onih kojima treba i da pripadne.
A sada o “jakom” dolaru.
Dolar ce biti “jak” sve vrijeme dok oligarsi i druge kompanije moraju da vracaju kredite nominirane u dolarima. “Jak” dolar je daleko teze vracati i njega ce biti teze kupiti u potrebnim kolicinama za vracanje obaveza sa “mlako devalviranom” rubljom i za “jako devalvirajucom” grivnom. Situacija za Rusiju i Ukrajinu je u tom smislu ista kao i za bilo koju drugu drzavu (naprimjer, u avgustu-oktobru meksikanski peso je opao u odnosu prema dolaru preko 30%, evro je opao prema dolaru za 25%, itd.) To je veoma mnogo, cak “ubistven” pad u uslovima kada je rentabilnost vecine preduzeca oko 10-15%, I nema mogucnosti dokreditacije, kako bi se prezivjela teska vremena. Na taj nacin se dodatno garantuje da kredite koje oligarsi uzimaju od drzave nece moci da vrate. Osim toga dolar ce biti “jak” sve do onog momenta, dok sa tako “jakim” dolarom drzava ne samo uzme bisnis, vec se obracuna i sa onima od kojih ga ono kupi. Bice i takvih primjera. To se odnosi i na one ciji biznis nije krupan, ali je veoma zanimljiv i rentabilan. Kada biznismenima nastanu veoma losa vremena, i oni dodju na granicu gubitka svog biznisa, onda ce im ponuditi neku prihvatljivu sumu, i jos u “jakim” dolarima, sto ce oni objerucke prihvatiti i sa zadovoljstvom prodati svoj biznis.
I, kada se ostvare te dvije faze, ond nastaje nainteresantnija i najopasnija etapa.
Jos jedanput zelim da skrenem paznju da se sve ovo pise za obicne ljude koji imaju nevelike ustedjevine, male i srednje biznismene koji su sakupili od 100 hiljada do 2 miliona dolara casnim ili relativno casnim, i van svake sumnje, postenim radom. Globalni procesi, koji su sada nastali, mogu imati rusilacko dejstvo na rezultate njihovog rada. Da do toga ne bi doslo, treba shvatiti sta se stvarno dogadja u svijetu i sta ce dalje biti. Imajuci realnu sliku, Vama ce biti lakse da na vrijeme donesete ispravnu odluku i sacuvate rezultate svog dugogodisnjeg rada.
U toku je proces vlasnicke preraspodjele, nastaje nova konfiguracija svijeta s novim centrima moci. Mada je glavni cilj preraspodjela najvecih kompanija, banaka, preduzeca, a ne malog I srednjeg biznisa, ali ce udar pasti na sve i treba se od toga skloniti, t.j. skloniti se od udara, ili ga makar ozbiljno amortizovati.
Kako se postaviti prema krizi? Nije jednostavno dati idealnu formula. Mislim da ne treba zlurado likovati sto ce mnogi oligarsi nestati iz Forbsovih spiskova za uvijek. To je normalno. Jednostavno, jaci i pametniji grabljivci ce “progutati” slabije i manje pametne.
Da, o snazi pameti svjedoci makar jedan od indirektnih primjera. U Forbsovom spisku ima mnogo milijardera iz Rusije:
-Deripaska – 28 milijardi dolara,
-Mardasov – 24 milijarde dolara,
-Abramovic – 24 milijarde dolara, itd.
Ali u svjetskom spisku Forbsa nema bankara kao sto su Rokfeler I Rotsild. Prvi ima svega oko 800 miliona, drugi oko 750 miliona dolara. Ne dosezu cak ni do milijarde. Mada, po mojim procjenama, svaki “tezi” po 9-10 triliona dolara. Tako pametno sebe pozicionirati je najbolji pokazatelj njihovog intelekta. Oni, toboze, ne dosezu do milijardera. Onda uporedite intelekte Rotsilda i Rokfelera, sa jedne strane, i ruskih iligarha, sa druge. Pri tom sto nasi oligarsi imaju intelekt daleko veci od mnogih drugih ljudi. Ali, izgleda da postoje ljudi koji su nekoliko **** pametniji od njih, sto se vidi i po sadasnjoj svjetskoj krizi.
Natavljamo pricu o tome sta ce biti nakon zavrsetka procesa vlasnicke preraspodjele.
Dalje ce doci do neizbjeznog, do defolta dolara. To je nesumnjivo, u bilo kojoj varijanti zbivanja, jer hiperprodukcija dolara inicirana od strane Federalne rezervne sisteme, i jeste jako pametna i ogromna po svojim parametrima, ali, ipak-piramida! Ta piramida je odradila svoje, donijevsi svojim tvorcima i organizatorima basnoslovne profite, i odrzavati je i dalje, s jedne strane, je nemoguce, a sa druge-vise u tome nema nikakvog smisla. Treba krenuti na prelazak formiranaja novog sistema zaradjivanja novca, novim Breton-Vudskim sporazumima.
Prelazak na novi svjetski sistem bez ukidanja prethodne svjetske valute-dolara, je nemoguc!


U svijetu nema toliko roba i realnih aktiva, koliko je ostampano dolara. Sumarna masa pustenih u obrt dolara je deset **** veca od sumarne mase vrijednosti realnih aktiva.
Nema ni jedne varijante razvoja situacije u kojoj bi se Amerika lisila defolta dolara.
Zbog toga ce dolarski defolt i iskljucenje dolara nastati sledecih mjeseci, ma sta o tome pricali razni “eksperti” I “analiticari”.
Pitanje je samo, kako ce to biti uradjeno, jer je to veoma ozbiljan i jako opasan dogadjaj za sve, ukljucujuci i organizatore dolarske piramide. Mnogi, koji su izgubili sve, ce poceti da razmisljaju, sta je sve i kako nastalo, gdje su otisle ustedjevine, ko je za to kriv? Najjaci potez za rjesenje ovog problema i nalazenje najbezbolnije za sebe varijante je da se defolt organizuje preko “velike krvi”.
Mislim da ce to biti organizovano putem ogromne “katastrofe” u svjetskim razmjerama sa stotinama hiljada poginulih. Udarac ce biti nanesen SAD, ili Izraelu. Manje je vjerovatno da ce to biti usmjereno na Zapadnu Evropu. Mozda zbog prijateljstva SAD sa Izraelom, ali ne ponaosob, vec frontalno. Nanosenjem udarca po Zapadnoj Evropi daleko je teze da se srusi dolar. Udarac ce biti izvrsen koriscenjem nuklearnog oruzja, ili “prljavih” bombi, jer su potrebne stotine hiljada zrtava i radioaktivno zagadjenje velikih teritorija (analogija od 11 septembra 2001.godine sa njegovih 3 hiljade zrtava ne odgovara, proporcije su male za defolt).
Meni se cini da Rusija i Ukrajina ne odgovaraju kao ciljevi za nanosenje udarca, cak kad bi Rusija i Ukrajina, i jos neko, bili u potpunosti unisteni sa svim svojim stanovnistvom, to ne bi dovelo do rusenja dolara. Amerikanci i evropljani od takve novosti (unistenja Rusije i/ili Ukrajine) ce streknuti i reci-“kakva katastrofa”, i…normalno nastaviti da piju svoje pivo.
Ko i kako ce izvrsiti udar?
Mislim da ce za to biti iskorisceno nuklearno naoruzanje Pakistana, kao jedine muslimanske drzave koja posjeduje ovo naoruzanje. Upravo zbog toga je smijenjen u avgustu 2008.godine jaki predsjednik Musaraf (smijenjen je uz aktivno ucesce SAD), a prije nekoliko mjeseci bila je ubijena Benazir Buto (ona je takodje bila jak lider koja ne bi dozvolila koriscenje nuklearnog oruzja). Na vlast je doveden Zardari, muz pokojne B.Buto. To je pak veliki strucnjak. Prije godinu dana lijecio se od ozbiljne psihicke bolesti. Licnost veoma specificna, uspio je da dva ****, dok je B.Buto bila premijer, uleti u korupcione skandale od kojih ga cak ni njegova supruga-premijer nije mogla spasiti pa je jedanput odlezao i u zatvoru. Idelan rukovodilac zemlje da bi nuklearno oruzje moglo doci do terorista, ili kako bi ga, toboze, mogli tajno kupiti Iranci i iskoristiti za napad na SAD i Izrael.
Podsjecam da su Zardarija na celo Pakistana dovele prije vise od dva mjeseca upravo SAD. Upravo sada SAD cine sve kako bi u Pakistanu izazvale antiamericko raspolozenje. Sta znace svakonedjeljni napadi avijacije SAD po pakistanskim selima na granici sa Avganistanom, toboze napadajuci kretanja talibana. Svaki put ima po 20-40 zrtava, mahom zena i djece. Ili, ako uzmemo u obzir nedavno publikovano tajno naredjenje Busa od jula 2008.godine da se oruzanim snagama SAD dozvoljava da prelaze granicu Pakistana i dejstvuju na teritoriji Pakistana po polozajima terorista-talibana, ne trazeci odobrenje od pakistanskih vlasti.
Sve to specijalno podize protiv SAD sve u Pakistanu. I, svakako, prije svega, oruzane snage Pakistana kod kojih se i nalazi nuklearno oruzje. Svakako, nakon udara na SAD (ili Izrael), pocece rat sa dodatnim milionskim zrtvama. Morace da se “kazne” napadaci na Ameriku.

A ko ce konretno napasti – ili Iran, koji ce na neki nacin ovladati nuklearnim oruzjem Pakistana, ili sam Pakistan, ili obje drzave zajedno, ili Ben Laden, koji ce slucajno ukrasti bombu – nije toliko bitno. Vazno je da ce nastati takvi dogadjaji, poslije kojih nece biti na mjestu pitanje: da li je bilo moguce “spasiti dolar”. Odgovorice nam, da je bilo moguce da nije bilo tih “prokletih terorista” ili “prokletih drzava”. I tome slicno.
Reci ce: zar nijeste vidjeli da smo mi sve radili u tom pravcu: izdvojili smo 700 milijardi dolara za spas trzista fondova, i trziste je cak “reagovalo” na nase akcije (vec skoro mjesec dana indeks Dou-Dzonsa seta gore-dolje, od 8100 do 9600 poena). Odrzali smo samit 20 drzava i odlucili da reformisemo MVF i Svjetsku banku, bolje je kontrolisati glavne krivce krize-suvise “gladne” bankare, i uradili smo jos mnogo toga da bi ponovo prekrecili i ofarbali fasadu svjetskog finasijskog sistema (zgrade kojoj su, ustvari, potpuno sruseni temelji i pukli svi noseci zidovi). Jer, upravo krecenje i farbanje su dva glavna nacina za spasavanje kod nastanka takvih problema.
Ovdje treba shvatiti jednu stvar – covjecanstvo ima posla sa genijalnom i veoma jakom grupom ljudi koja je izgradila tu strukturu svijeta u kojem mi zivimo. Ali, radi jasnog shvatanja njihovih poteza, moramo imati u vidu njihove profesije. Samo to moze da omoguci shvatanje njihovih akcija iprognoze razvoja dogadjaja.
Oni su knjigovodje po obrazovanju, po shvatanju svijeta, po rodjenju. Ponekad smatraju da je rijec bankar plemenitija od rijeci knjigovodja. To nije tako! Pravi knjigovodja je profesionalac, a gro bankara je vodio svoje banke tako da ih je bacio u blato. Zbog toga je knjihogovodja jace opredjeljenje od bankara.
U rezonskom centru knjigovodje dosta lose su zastupljena shvatanja koja knjigovostvo ne akceptira, kao sto su “humanizam”, “korektnost”, “razumijevanje” itd.
Najvaznije su brojke, najvaznije je profit, najvaznija je aritmetika posla!
U situacija kada ljude treba zrtvovati, ali od toga dobiti visok profit, kod njih nema nikakvih dilemma kakav stav da zauzmu. Jedini, pravi i vazan zadatak moze biti samo profit.
U tome je ogromna snaga tih ljudi, ali u tome je i njihova strateska slabost, slabo mjesto. Jednostavno, situacija je sledeca, vec nekoliko stotina godina takvi principi njihove djelatnosti, donose im velike profite i rade kao njihova snaga. Ali, nekada ce ti principi odraditi kao njihova slabost, pa ili ce ih unistiti, ili ce nanijeti neopopravljivu stetu stvari kojoj su oni posvetili svoj zivot.
Prateci “troskovi” u procesu njihovih kombinacija, ponekad broje na desetine miliona zrtava. Prvi svjetski rat – 20 miliona, Drugi – 60 miliona.
Vjerovatno cete se pitati kakve su se operacije vrsile tokom prvog i drugog svjetskog rata? Da bi se ispravno odgovorilo na to pitanje, treba iskoristiti univerzalni princip: t.j. odgovoriti na svoje pitanje – kome je sve to odgovaralo i koje je od toga izvukao korist? Naprimjer, u drugom svjetskom ratu pobijedio je Sovjetski Savez, ali korist od rata sa ogromnom razlikom u odnosu na sve ucesnike, dobile su SAD. U prvom svjetskom ratu – takodje oni. Sve je teklo normalno – “mozak” je izvrsio operaciju za odlucno povecanje svojih potencijala i porast snage svoga “tijela” (SAD). A cijena koja se izrazavala u milionima ljudskih zivota nije imala poseban znacaj, naprotiv – bila je potrebna, jer to su bili zivoti gradjana drugih drzava, koje su trebale da budu oslabljene.
Veoma se nadam da ce se za rusenje dolara odabrati neki drugi put, t.j. ne preko krvi nevinih ljudi i ratova.


Osmisliti drugi nacin je daleko teze, ali to je samo pitanje intelekta onih ko to rade. Sve je moguce i sve je realno!
Varijante mogu biti veoma razlicite, od najgluplje da se SAD odreknu dolara, objave defolt pozivajuci se na razloge da se zbog svjetske finansijske krize, zbog recesije svjetske privrede dolar vise ne moze koristiti kao svjetska valuta. Tu ce odmah skociti “eksperti” I “analiticari” uz nesebicnu pomoc sredstava informisanja koja kontrolisu valasnici FRS, da brzo objasne i usade svijetu da je to istorijska tekovina i da je dolar 90% bio svjetska valuta, a samo 10% unutrasnja americka. I, posto dolar (zbog objektivnih razloga, ozbiljne svjetske krize za koju niko nije kriv) ne moze visi biti u ulozi svjetske valute, on ne moze dalje biti unutrasnjom valutom SAD. Radi plemenitih ciljeva, ocuvanja od rusenja najvaznije svjetske privrede SAD (kako potoci iz citavog svijeta dolara ne bi zbrisali sa lica zemlje SAD, bez kojih bi svi bili tuzni i prazni), - i radi tog visokog i humanitarnog cilja Sjedinjene Americke Drzave su prisiljene da se odreknu na svojoj teritoriji dolara i uvedu “novi dolar”.
I, ako jedno tri mjeseca od najave takve odluke, preko sredstava informisanja, bude se vrsila ogromna presija i “peglanje” mozgova, onda ce 99% ljudi poceti da smatraju, da je to stvarno i bio “najplemenitiji” od mogucih izlaza iz objektivno nastale najslozenije situacije za svu istoriju postojanja covjecanstva.
Malo sam posjedio, razmislio i osmislio jos jedno 2-3 ne tako glupe varijante izlaza iz situacije. Necu ih iznositi, jer sam se umorio pisuci, i ne volim da pisem, a i vrijeme je da okoncam ovaj tekst.
U svakom slucaju, postoje daleko humaniji nacini da se dodje do zeljenog cilja (bez krvi nevinih ljudi Izraela, SAD, Irana…). Cak u troskovnoj strain, bolje je platiti sredstvima informisanja, jeftiniji su nego ratovanja.
Ali sve to je prihvatljivo onima koji donose odluke, samo u slucaju da se nakon ukidanja jednopolarnog svjetskog centra, oni sada u izgradnji visepolarnog, ubace u njega neku drugaciju semu sticanja profita i uticaja u svijetu, i, normalno, principe izgradnje svjetskog finansijskog sistema.
Kako se meni sada cini oni se pripremaju da sve izgrade kao i ranije: virtualna trzista fondova, izgrade finansijske piramide (sada ne sa jednom nego sa vise valuta), i dalje kako obicno slijedi.
Mada postoje i drugi modeli svijeta u kojima oni mogu sacuvati svoj uticaj. Ali, oni ih ne vide, ili ne zele da ih vide.
Ako je to tako, onda je prakticno jedina varijanta daljeg razvoja situacije u krvi. Samo preko krvi je moguce da se kaze da je sve ispravno bilo organizovano ali su prokleti “teroristi”, “neprijatelji”… sve pokvarili i onemogucili da se sve ispravi. U drugim kombinacija morace stvari da se nazovu svojim imenom, a poslije toga daleko ce komplikovanije biti objasniti zasto i kome su potrebne piramide kao one ranije.
Rusenje dolara, njegovo pretvaranje u prah i pepeo od strane SAD je neizbjezno. Neizbjeznost je odredjena i cinjenicom da je sadasnji finansijski sistem svijeta izgradjen po principu finansijske piramide.
Ma sta da Vam govore angazovani od strane tvoraca piramide “eksperti”, ona ne moze da se ne srusi, to vrijeme je nastalo. U pitanju je samo nekoliko mjeseci.
Budite sigurni da ce to nastupiti 100% neocekivano za sve, osim za rukovodioce tog procesa. Do zadnjeg casa dolar ce biti jak, sve ce teci normalno.

Koliko vidim sada FED stampa $ bez pokrica kako bi kupovao drzavne obveznice!!!!!
Budzetski deficit 2 triliona, tj 15% BDP-a!!!

Ovi stvarno nisu normalni, resili su da dokrajce globalni finansijski sistem!

Na delu je dvostruka pljacka stanovnistva, sto upumpavanjem novca poreskih obveznika propalim bankama, sto predstojecom inflacijom koja ce obezvrediti imovinu postenih gradjana.

Kad ce vise Kinezi da razbiju ovu anglosaksonsku bandu (mislim na USA i njihove pajtase GB), oni su nam jedini spas?

Soroš je izjavio da je ovo vrh njegove karijere. Članak iznad daje dobru sliku o trenutnim dešavanjima, mada ne verujem samo u jednu stvar. Ne verujem da će jevrejsko/hazardsko/masonska elita izazvati nuklerani rat, više verujem u opciju da će ponovo krenuti sa istim sistemom kapitalističke ekonomije. Jednostavno, onaj ko jednom zaradi novac od trejdinga, zna koliko je to slatka lova i kako taj sistm rezonovanja, mišljenja, života, lako uđe u krv. Svi su pohlepni, svi žele više i većina sanja o udobnom životu, skupim automobilima i sisatim plavušama. Većina u svoj zatamnjeni džip ulazi tako što prvo nabaci tamne naočate na glavudćžu, ivadi mobilni i vodi neke strašno važne biznise. Kladionice i berza nikada neće propasti. Jednostavno, to je pohlepa - to je sistem i on nikada neće nestati. Neće se niko toga odreći. Jedino što mislim da će pooštriti berzansku regulativu, što će određene fondove kontrolisati, itd. To je sve. Idemo sve ispočetka. Baloni će se uvek duvati a suština je samo balansirati između robne berze i berze hartija od vrednosti. Vremena su idealna za bogaćenje za one sa kapitalom i moodima. Samo posmatraš ajkule i copy/paste.

CNBC -- TARP je jedna velika pljacka, vredna 3.000 milijardi dolara

http://www.dailymotion.com/vid...arp-a-criminal-enterprise_news

Malo da ozivim temu...

Barak Obama priznao na nacionalnoj televiziji da je SAD bankrotirala:



http://www.nakedcapitalism.com...adies-and-gentlemen-us-is.html






EDIT:

Poslanik u EU parlamentu proziva UK da je bankrotirala i da njeni politicari lazu da je sve u redu sa finansijama:

Nastavak, ....

Vrlo interesantne stvari je ovde napisao zutokljunac.Interesuje me kakava je tvoja vizija evra i kako ce on reagovati u bliskoj buducnosti?
Tridesetih godina je doslo do masovnih devaluacija moneta pa samim tim i do obezvredjivanja stednih uloga.
Da li tako nesto ocekujes i u ovoj krizi ili mislis da ce se to desiti samo sa dolarom?
I da li je alternativa papirnom novcu zlato?
Ili ce mozda doci do dugogodisnje deflacije usled kontrakcije novca?
Ova pitanja postavljam iz prakticnih razloga jer imam nesto novaca u evrima i duboko se razmisljam da bar cetvrtinu kupim zlato u fizickom obliku

Hvala u napred

Pozdrav,
veruj mi da je jako neodgovorno savetovati nekoga u ovakvim vremenima. Pogotovo, što smo svi ovde većinom amateri. Moj prethodni tekst je samo kopiran sa jednog drugog portala. Šta god da te neko savetuje primi to sa rezervom. Ja sam na berzu ušao relativno skoro, pre neke dve godine. Tada su cene bilo neuporedivi više. Dakle, kupovao sam kada je berza bila na svom vrhuncu, ali sam dokupljivanjem uspeo na snizim cenu svojih hartija. Nisam se uplašio, i nastavio sam da kupujem i kada su svi bežali. Da imam novac, uložio bih u hartije od vrednosti, nikako u zlato. Već smo diskutovali o cenama zlata, pa koristeći pretragu pročitaj malo šta je pisao Ivan Dimković.
Inače, pre godinu dana sam hteo da uletim baš sa velikim novce na berzu. Pitao sam za savet jednog forumaša i on me je odgovorio od te zamisli. Ispostavilo se da me je dobro posavetovao jer bih izgubio mnogo novca. On piše na 4-umu B92, a nick mu je Daytrader. Ako imaš veći novac, šta znam, ja bih njega pitao za savet.

Berza je pocela solidno da se oporavlja u proteklih mesec dana - doduse, jos je rano za davanje bilo kakvih sigurnijih procena ali fakat jeste da su neki veci makroekonomski parametri po prvi put u proteklih ~2 godine bolji od ocekivanih.

Kao sto zutokljunac rece - teko je davati bilo kakve savete u ovom momentu osim jednog jedinog: trudi se da diverzifikujes sto vise.

Ko ima novca "za bacanje" sada moze da se igra spekulacije i da tipuje na oporavak berze - medjutim obican svet nema takav novac i najpametnije ga je izdeliti u nekretnine : sirovine : money market : berzu u nekoj razmeri koja oslikava vasu zelju za rizikom. Ne treba se zaletati i tipovati "na bilo sta" posebno jer postoji VELIKA sansa da puknete.

Niko na svetu nema pojma sta ce se desiti za godinu dana - tako da ne bih savetovao nikom da izigrava vidovnjaka, bar ne sa njegovim parama :)



Zlato je jedan od najvecih instrumenata za spekulaciju - ukoliko se desi da ekonomija krene da se oporavlja u sledecih 6 meseci (a postoje sanse) zlato ce drasticno pasti kao sto uvek pada u takvoj situaciji. Tako da je zlato srednji rizik u ovom momentu - ako vec imas zelju da ga kupis, savetujem ti da na zlato ne potrosis vise od 1/4 tvoje love (i to je mozda mnogo) - ostalih 3/4 podeli na neke druge stvari kako bi "razbacao" rizik na vise stvari.

Potpis

DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos: http://www.digicortex.net/node/17 Gallery: http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! - https://github.com/psyq321/PowerMonkey

Evo spasen je svetski finansijski sistem...

Berza ide gore, pad ekonomije se usporava, skoro pa idila.

Nego, pitanje je gde je nestao onaj zec iz sesira?

Rekao bi da su dubioze iz finansijkog sektora i sa berze prevaljene u dugove tj dubioze drzava (hint otpisi dugova i posebno spasavanje AIG-a)...
Opet su bankari zavrnuli ostale, i opet dele masne bonuse (posebno Goldman)...

Sledeca stvar na koju treba obratiti paznju su kreditni rejtinzi drzava i valute (hint USA i GB).
Npr, javne finansije Kalifornije, najbogatije drzave...

Kina je novi dzin koji je malo klecnuo usled ove krize, ali je samo stresao prasinu i nezaustavljivo ide dalje...

To i jeste bio cilj ove prevare. Da se taj novac nadoknadi tako što će se kriza pomoću međubankarskog tržišta preliti na ceo svet. Države su da bi očuvale svoje budžete bile primorane da povećaju fiskalne prihode ( poreze, carine, akcize... ), i na kraju plaća običan građanin tako što su porezi viši, kao i rate kredita.

bla bla bla truc truc - "obicnom gradjaninu" nije smetalo kada mu je penzioni fond solidno rastao... nije rekao "heeej stanite malo, nemojte tako brzo" :)

Uzgred, rate kredita su sada nize nego ikad... ima nesto veze sa baznom kamatnom stopom... OK, mozda ne na Balkanu - meni prodali kola sa 2.99% kamate, kriminal :)

Potpis

DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos: http://www.digicortex.net/node/17 Gallery: http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! - https://github.com/psyq321/PowerMonkey

Obican gradjanin i u Srbijii i u svetu nema pojma sta se desava, niti je ikada imao...

Njemu je samo bitno da su kamate male, a ne pita se kakve su posledice toga.

Sto bi rekli: "posle mene potop".

Nije mi jasno zašto mi ovako odgovaraš. Sve ti je jasno, a opet nešto osporavaš.

Zna se zasto berza raste za to su odgovorni onih 300 milijardi $ kvantitativnog olaksavanja (QE) koje gle cuda na kraju zavrsavaju na berzi , nema tu nikakvog realnog izlaska iz krize jos kad krene CRE(Commercial Real Estate) da puca ce da bude zabavno.

Evo jednog jako zanimljivog članka koji se tiče berze. Pošto je problem proizveden na NYSE, preciznije na tržištu nekretnina, postaviću jedan članak koji govori o situaciji na sarajevskoj berzi. Nije off topic jer su ova "tržišta" ( nekretnine, bankarsko tržište, robne berze, berze HOV-a ) povezana i međusobno zavisna. A osim toga, pipke imaju i Milo Đukanović, Mišković, i ostali krem bizMisa na balkanski način. Mislim da će pomoći ljudima koji imaju nameru da se posvete trejdingu na nekoj lokalnoj berzi i da " iskoriste " trenutne niske cene. Koga ne interesuje neka preskoči.

Najprofitnije sarajevske kompanije, u kojima Vlada FBiH ima većinski ili značajan vlasnički udio, najizdašniji su izvori višegodišnjeg milionskog kriminala najmoćnijih sarajevskih biznismena. Premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović nastavlja utabanim stazama svog prethodnika Nedžada Brankovića, legalizirajući kriminal čije sankcioniranje bi ukinulo potrebu ukidanja ili kresanja primanja socijalno najugroženijih kategorija stanovništva Federacije BiH



Prodajom svog udjela Federacija BiH bi praktično izgubila aktivnu legitimaciju u eventualnom zahtjevu za istragu o kriminalu u Bosnalijeku i FDS-u koji se mjeri stotinama miliona maraka
Ko kaže da bh. pravosuđe nije u stanju da se obračuna s lopovima? Nije li Kantonalni sud u Sarajevu nedavno drsku prevaranticu Mihriju Pelak, vlasnicu agencije za promet nekretninama, osudio na 20 godina zatvora? Iako i Haški tribunal počinioce i naredbodavce i najtežih ratnih zločina osuđuje znatno blaže, nesumnjivo je da je Pelakova kaznu zaslužila jer je klijente njene agencije oštetila za više od šest miliona maraka.

Nažalost, spomenuta presuda daje lažnu sliku spremnosti bh. institucija da se obračunaju s lopovima. Naime, i pored javne tajne da su preduzeća u kojima Federacija BiH ima većinski ili značajan vlasnički udio leglo kriminala koji budžetu i građanima Federacije BiH nanosi stostruko veću štetu od one koju su pretrpjeli klijenti Pelakove, niti jedan od direktora Bosnalijeka, Fabrike duhana Sarajevo (FDS) ili BH Telecoma još uvijek nije odgovarao za kriminal. Doduše, višegodišnji "uspješni direktor" Fabrike duhana Sarajevo Šefik Lojo je prije nekoliko godina u prvostepenom postupku osuđen na zatvorsku kaznu zbog kriminala u privatizaciji, ali su se majstori u pravosuđu pobrinuli da se rješavanje po njegovoj žalbi na presudu u prvostepenom postupku godinama efikasno odlaže - taman onoliko koliko je bilo dovoljno da Lojina smrt obesmisli daljnji postupak.

Unatoč verbalnim najavama o spremnosti na obračun s kriminalom, novoizabrani federalni premijer Mustafa Mujezinović nužnost spašavanja Federacije BiH od potpunog bankrota uporno traži u smanjivanju i ukidanju primanja socijalno najugroženijim kategorijama stanovništva. Istovremeno, on žmiri na oba oka pred pljačkom više stotina miliona maraka u kompanijama s federalnim vlasništvom čiji se višegodišnji kontinuitet očito nastavlja i pod njegovim premijerskim mandatom.

No, kako gnjev gladnih građana svakodnevno raste prijeteći da izmakne kontroli, Mujezinović je najavio donošenje odluka o prodaji državnog kapitala upravo u Bosnalijeku i Fabrici duhana Sarajevo. Premijer to čini unatoč općepoznatim činjenicama da je uslijed globalne recesije prodajom udjela u ovim kompanijama nemoguće ostvariti prihod ni približan onome u slučaju da je prodaja obavljena prije recesije, odnosno onom koji bi bio ostvaren ukoliko bi prodaja čekala okončanje recesije. No, prodaja vlasništva Federacije BiH upravo sada ima dva cilja.

Prvi je trajno eliminiranje mogućnosti utvrđivanja stvarne vlasničke strukture, odnosno procenta vlasništva koji pripada državi. Naime, na isti način na koji je Stranka demokratske akcije prihvatila kriminalnu strukturu vlasništva kojim je Federacija BiH drastično oštećena u Aluminiju Mostar i HT-u Mostar, tako bi i prodajom dodijeljenog, a puno manjeg od stvarnog učešća u vlasništvu Bosnalijeka i FDS-a zanavijek nepovratno otklonila mogućnost uspostavljanja stvarne vlasničke strukture.

S druge strane, prodajom svog udjela Federacija BiH bi praktično izgubila aktivnu legitimaciju u eventualnom zahtjevu za istragu o kriminalu u Bosnalijeku i FDS-u koji se mjeri stotinama miliona maraka.

Kako je FDS potrošio 30 miliona KM No, Vlada planira prodati svoj dio i u FDS-u i u Bosnalijeku. Sarajevski Bosnalijek je prošlu godinu završio ostvarivši dobit od 8,2 miliona KM. No, ovaj iznos bi bio barem peterostruko veći da u Vladi Federacije BiH postoji spremnost da se stane ukraj višemilionskom kriminalu u ovoj kompaniji. Najveća pljačka u Bosnalijeku odvija se kroz nabavku sirovina za proizvodnju lijekova koja se godinama vrši preko austrijske firme sumnjive vlasničke strukture. Naime, umjesto direktnih kupovina sirovina od proizvođača, direktor Arslanagić sirovine kupuje preko spomenute firme iz Beča, plaćajući ih po višestruko višim cijenama od onih po kojima bi Bosnalijek mogao kupiti sirovine direktno od proizvođača. Na ovu činjenicu Arslanagića su još prije nekoliko godina upozorili predstavnici jednog od vlasnika u Skupštini dioničara Bosnalijeka IFC-a koji je u sastavu Svjetske banke, ali bez uspjeha. Isto važi i za pokušaj kresanja milionskog fonda za reprezentaciju i marketing kojim raspolaže Arslanagić, a koji, između ostalog, služi za potkupljivanje i novinara i medija i službenika istražnih organa koji se usude interesirati za kriminal u Bosnalijeku. O kakvoj se Arslanagićevoj drskosti u vladanju Bosnalijekom radi svjedoči i sljedeći podatak: godišnji budžet za službena putovanja, dnevnice i troškove Arslanagićevog sina kojeg je otac postavio za predstavnika Bosnalijeka za afričko tržište veći su - pazi sad! - ne samo od dobiti već i od ukupne prodaje Bosnalijekovih proizvoda na afričkom tržištu!? Doduše, to i ne čudi ima li se u vidu nedavna izjava jednim sarajevskim novinama ovog "mladog i perspektivnog menadžera" po kojoj je prošlogodišnji zimski odmor proveo na skijanju u američkom Aspenu i Sent Moritzu. Inače, u Bosnalijeku Vlada Federacije ima vlasnički udio od 19,9 posto. Prema dostupnim podacima Bosnalijek je od ostvarene dobiti samo u ovoj godini podijelio dividendu i to samo 2,2 miliona KM dioničarima, među kojima i državi, dok je ostatak izdvojen u fond rezervi ili reinvestiran. To je praksa koja se godinama održava u ovoj firmi, u suprotnom, da je država dobijala svoj dio, dosad bi već dostigli sumu za koju namjeravaju prodati svoj udio u Bosnalijeku. U Fabrici duhana Sarajevo Vlada ima udio od 39,9 posto, a FDS je u prošloj godini navodno ostvario 12,4 miliona KM neto dobiti. BH Telecom je u 2008. ostvario 143 miliona dobiti.

U jednom internom dopisu koji kruži među malim dioničarima FDS-a stoji: "U posljednjih nekoliko godina svjedoci ste da FDS ostvaruje zavidne poslovne rezultate i visoke godišnje prihode. Ukupna zarada ipak nije tako velika na kraju godine i mnogi se pitaju zašto? Postoje razne špekulacije i glasine o tome gdje završava profit FDS-a, od toga da se finansiraju razne političke stranke do toga da se nenormalno mnogo troši na razne vidove reklamiranja i sponzoriranje raznoraznih udruženja i manifestacija. Ovom prilikom želimo da skrenemo pažnju dioničara FDS-a na neke druge troškove. Poznato je da je FDS, odnosno sadašnje rukovodstvo uz pomoć nekih pojedinaca i organizacija okupljenih oko njih, investirao mnogo u razne dionice na Sarajevskoj berzi. Naime, uvidom u investicione liste Fabrike može se uočiti da je u posljednjih godinu-dvije uloženo preko 30 miliona KM u razne banke, dionička društva i ostale neproizvodne objekte koji nemaju nikakve veze s osnovnim poslovanjem Fabrike."

Prema podacima Dana FDS je suvlasnik u Bonusu (13 posto), MI groupu (7,44), Dufu ŠIB-AR Invest (9,89), Bor banci (3,61), PBS-u Sarajevo (14,75), Prevozu radnika Kreka (2,32), Remontmontaži (13,74), Univerzalprometu (88,27), Vakufskoj banci (19,71), Vranici (1,52) i FDS-ovom Hotelu Babanovac (100 posto).

U spomenutom dopisu dalje se navodi: "U posljednje dvije godine, iako smo svi svjedoci velike, globalne finansijske i ekonomske krize, kada su vrijednosti svih dionica strmoglavo padale, Uprava Fabrike je donijela niz pomalo nerazumnih odluka i investirala u razne vrijednosne papire (dionice) na Sarajevskoj berzi i tako ostvarila višemilionske gubitke. Prvi primjer: FDS je trenutno najveći dioničar u dva Investiciona fonda: Bonus i Mi Group. U Bonusu posjeduje oko 398.000 dionica, a u Mi Groupu oko 366.000 dionica. Prosječno su plaćali ove dionice negdje oko 12 KM pa su tako uspjeli potrošiti više od 9.000.000 KM na kupovinu ovih dionica! Sadašnja cijena ovih dionica je negdje oko 4 KM, pa, prema tome, ukupna vrijednost svih dionica koje FDS posjeduje je oko 3.000.000 KM. Dakle, nespretnim ulaganjem ostvaren je gubitak od 6.000.000 KM samo na ova dva fonda. Drugi primjer: FDS je kupovao dionice sljedećih preduzeća: Remontmontaža ukupno 7.500 dionica za što je plaćeno oko 750.000 KM; Vranica, ukupno oko 3.500 dionica plaćeno je oko 100.000 KM. Ukupno je plaćeno 1.350.000 KM! Nije nam jasno kakve veze imaju firme koje se bave zavarivanjem kotlova, visokogradnjom i prevozom rudara s poslovanjem fabrike! Pogotovo što sada za sve ove dionice ne može dobiti gotovo ništa na Sarajevskoj berzi! Uz ove firme nedavno je kupljen i većinski udio u Univerzalprometu iz Tuzle što je plaćeno dodatnih 4.500.000 KM. Treći primjer: Hotel Babanovac kupljen je za oko 7.000.000 KM. (...) Četvrti primjer: Ulaganje u banke. FDS je jedan od najvećih dioničara u Vakufskoj, PBS i Bor Banci. Ukupno je uloženo preko 15.000.000 KM."

Na kraju ovog dopisa naglašeno je da su se sve transakcije obavljale isključivo preko brokerske kuće Eurohaus, a dioničari sumnjaju da je ova kuća, s obzirom da je izabrana netransparentno, FDS-u svoje usluge naplaćivala po cijenama većima od tržišnih: "Ako se uzme u obzir da je brokerska provizija i do jedan posto na račun sklopljenih transakcija, te ako se uzme u obzir da je vrijednost svih transakcija FDS-a na Sarajevskoj berzi oko 30 miliona, onda se dobija da je isplaćena provizija Eurohausu za njihov rad oko 300.000 KM. Svaka čast na ovom radu nakon kojeg je ostvaren gubitak od oko 15 posto." No, ovdje nisu nabrojana sva investiranja FDS-a.

Naime, ova fabrika je do sada izdvojila oko devet miliona maraka za gradnju hotela u Srebrenici?! Tim povodom su u Srebenici s načelnikom Općine sastanak imali Bakir Izetbegović i Edin Mulahasanović, direktor FDS-a. Nakon toga je FDS od Energoinvesta u Srebrenici kupio zgradu bivše Uprave Rudnika olova i cinka Sase, i ubrzo nakon toga građevinska kompanija Tehno iz Srebrenice počela je izgradnju hotela visoke kategorije koji će koštati, kako je objavljeno, oko deset miliona maraka, a bit će isključivo vlasništvo FDS-a.

Da Uprava FDS-a krčmi pare kako hoće, a zarad interesa lobija koji kontroliraju ovu fabriku, potvrđuje i podatak da je, kako bi se zaustavio štrajk radnika u Vranici FDS preko Remontmontaže u Tuzli uplatila 350.000 KM za Vranicu. Najveći dioničari Vranice su firme IF Bosfin d.d. (13,1 posto vlasništva), Absolute d.o.o. Bar iza koje stoji crnogorski berzanski mešetar Veselin Barović (9,7 posto), zatim Unioninvest izgradnja objekata d.d. (6,1 posto), Eurohaus d.o.o. (5,8 posto), Muhamed Zornić (5,2 posto), ljubljanska Aktiva Naložbe (4,5 posto), splitski Brodomerkur (3,2 posto), Ševkija Obralija (2 posto), mariborska Raiffeisen banka d.d. Maribor (2 posto) i Fabrika duhana Sarajevo (1,5 posto).

Prema podacima Komisije za vrijednosne papire, najveći vlasnici Eurohausa su: Avaz d.o.o. Sarajevo (20 posto), Zijad Blekić iz Sarajeva (15 posto) i Boiša Šotra iz Podgorice (15 posto)... U Nadzornom odboru su Adnan Terzić (predsjednik) te članovi Kasim Mujan i Bajro Šaban.

Jedan od suvlasnika Vranice je i crnogorska firma Absolute, iza koje stoji Veselin Vesko Barović, koji je u poslovnim i kumskim vezama sa Đukanovićem, ali i u poslovnim relacijama sa Zijadom Blekićem! Nakon privatizacije oni su većinski vlasnici imovine Vranice u okviru koje su 33 nekretnine vrijedne blizu 100 miliona KM. Naravno, po oprobanom receptu Radončićevih i Blekićevih crnogorskih poslovnih partnera, cilj kupovine Vranice nije bio nastavak i razvoj poslovanja ovog nekadašnjeg građevinskog giganta, već njeno gašenje koje bi omogućilo prodaju skupocjenih nekretnina u vlasništvu Vranice. Barovića, jednog od najbližih prijatelja Radončićevog prijatelja Mila Đukanovića, protiv kojeg se u Italiji vodi postupak zbog sumnje da je učestvovao u međunarodnom švercu cigareta, u posao s Vranicom uvukao je Zijad Blekić. Naime, Barović, Blekić i Boiša Šotra u oktobru 2007. godine osnovali su zajedničko preduzeće Fleš, koje je postalo suvlasnikom Solane Bajo Sekulić u Ulcinju. Barović je vlasnik, ili suvlasnik najmanje dvanaest crnogorskih kompanija kojima upravlja preko svojih poduzeća Fin Invest i Euro Invest. Barović kontrolira tvornicu mineralne vode Bjelasica Rada, Solanu iz Ulcinja i hotelske kompanije Fjord, Mimoza i Izbor. Vlasnik je 25 posto dionica Rudnika ugljena Pljevlja i Broadbrand Montengero koja je nedavno pod sumnjivim okolnostima dobila koncesiju za bežični internet. Član je Uprave Elektroprivrede i osnivač tvrtki Blue Laguna Resort, Komers i Monte Sky.

Novcem Federacije protiv blokade Radončića Radnici Vranice najavljivali su blokadu Radončićevog tornja kojeg su upravo oni izgradili jer je Avaz u vrijeme njihovog štrajka branio Zijada Blekića, poslovnog partnera Fahrudina Radončića, koga radnici smatraju za jednog od najodgovornijih za propast Vranice. Slobodna Bosna je objavila da je prije početka izgradnje Radončićevog tornja menadžment Vranice dogovorio fiksnu cijenu za izvođenje građevinskih radova, a u međuvremenu cijene građevinskog materijala i usluga porasle su i do 70 posto, što je išlo na štetu Vranice zbog čega sad radnici traže da Finansijska policija utvrdi stvarnu cijenu radova koji su izvedeni na Radončićevom tornju i uporede te cijene s onim što piše u ugovoru kao i onim što je plaćeno Vranici. Ovih dana je još jedan zahtjev stigao na adresu Finansijske policije. Naime, prema našim informacijama Udruženje dioničara, akcionara i udjeličara u BiH traži da se provjeri ko je i kako dao pozajmicu Vranici, odnosno kako je tuzlanska Remontmontaža prebacila sredstva. U Remontmontaži je FDS vlasnik 13,74 posto, a Eurohaus 3,28. U Nadzornom odboru su Zijad Blekić (predsjednik), zatim Tarik Kurbegović i Omar Kokanović (uposlenici Eurohausa).

Upravni odbor Vranice na čijem čelu je Aziz Šunje, a članovi Zijad Blekić, Edin Dizdar, Adnan Bunjo i Ševkija Obralić su donijeli odluku po kojoj su kod Fima banke založili zemljište Vranice kako bi dobili 3,45 miliona eura. Navodno su od tih sredstava kupili nekretnine mostarskog preduzeća Nerfil, a onda su nekretnine ovog preduzeća prodali i podijelili novac. Nakon toga donose odluku da nekretnine Vranice iskoriste kao pokriće za preuzimanje Unioninvest izgradnje, a sve to urađeno je preko Eurohausa. Veoma bitan faktor u ovim novčanim transakcijama je i firma Nova Capital iza koje stoje Muris Čičić, profesor Ekonomskog fakulteta, Blekić, Radončić, Šunje...

Na portalu 24 sata objavljeno je da crnogorski premijer Milo Đukanović svoje poslove u BiH vodi preko Veska Barovića koji u Sarajevu već duže djeluje preko Fahrudina Radončića, odnosno s ljudima koji pokušavaju ovladati Komisijom za vrijednosne papire i glavnim informacijama sa Sarajevske berze. Navode i da je Barović dioničar u Vranici i Šipadu te da s Radončićem, za račun Đukanovića i Miškovića, navodno pokušavaju preuzeti Vranicu i Šipad i to prvenstveno zbog zemljišta i lokacija koje imaju ove dvije kompanije. U informaciji se dalje navodi da kroz infrastrukturu Komisije za vrijednosne papire, odnosno preko Hasana Ćelama (predsjednik), koga je svojevremeno postavio Adnan Terzić i preko Sarajevske berze (Muris Čičić je svojevremeno bio predsjednik Nadzornog odbora berze, a na tom mjestu je danas Zijad Blekić) isti posjeduju informacije o pojedinačnim firmama i drže pod kontrolom brokerske kuće i sve važnije berzanske transakcije. Dalje se kaže da su za nove članove Komisije federalne vlasti nedavno predložile Murisa Čičića, Ekrema Čaglja, direktora Investicijskog fonda Bosfin, i Tarika Kurbegovića. Prema pravilima Komisije, član ne može biti osoba koja obavlja bilo koju funkciju uz naknadu u preduzeću, niti može biti član upravnih i nadzornih odbora. Jedino što može je da se bavi istraživačkim i predavačkim radom.

Ukoliko bi prošli u Komisiju, ovi članovi bi se morali odreći svojih sadašnjih funkcija jer bi u suprotnom njihovo imenovanje značilo kontrolu vlastitog poslovanja, jer je jedan od zadataka Komisije kontrola rada berze i investicionih fondova.

Kroz postavljanje Čičića i Kurbegovića u Komisiji, zaštitio bi se Blekić kao predsjednik NO-a berze, a time i ono što se radi u FDS-u koji je jedan od glavnih izvora finansiranja ove grupe. Dani su u prošlom broju objavili pismo nezadovoljnih dioničara koji smatraju da je Skupština FDS-a na kojoj je izabran novi NO bila namještena, a njihovi glasovi pokradeni zbog čega je Udruženje dioničara akcionara i udjeličara podnijelo tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, a uputili su i dopis Komisiji za vrijednosne papire navodeći da je Murat Muhamed Ramadanović, novoizabrani član NO-a FDS-a "u sukobu interesa jer je zaposlen u Vijeću ministara". Udruženje navodi odluku Vijeća ministara prema kojoj je Ramadanović kao šef Odsjeka za ekonomsku diplomaciju Ministarstva vanjskih poslova BiH "izabran za člana Trgovinske komisije s Republikom Indonezijom".

U informaciji portala 24 sata stoji i da se protiv svih predloženih članova vodi krivični postupak ili je već završen: Čičić, bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, presudom Općinskog suda u Sarajevu, novčano je kažnjen zbog kriminalnih radnji na fakultetu, Kurbegović već ima zabranu rukovođenja društvima koja se bave vrijednosnim papirima, a Čagalj je, također, predmet nekoliko krivičnih postupaka. Čagalj je svojevremeno bio član Nadzornog odbora Granita iz Jablanice, preduzeća koje je, nakon loše privatizacije, uništeno, o čemu je Finansijska policija Federacije BiH vodila istragu što je rezultiralo s nekoliko pokrenutih sudskih postupaka. U tekstu se zaključuje da "ukoliko Muris Čičić bude na poziciji zajedno s Tarikom Kurbegovićem, ekipa Barović-Radončić, odnosno Mišković-Đukanović, imat će potpunu kontrolu nad Komisijom za vrijednosne papire. To znači da će skupštine svih firmi, spajanja, pripajanja, tenderi, kontrole brokerskih kuća, problemi na skupštinama (kao što je, npr., bio slučaj s Telecomom), informacije o bilansama i planovima biti u rukama Veska Barovića, Fahrudina Radončića, Miroslava Miškovića i Mila Đukanovića." Ukoliko u Komisiju prođu Čičić, Čagalj i Kurbegović, uz već izabrani NO berze na čijem je čelu Blekić, berza će postati igranka za 15-tak ljudi dok će svi ostali biti na gubitku. No, kako takve berze izbjegavaju svi ozbiljni investitori, može se desiti da Blekić, Radončić i kompanija i sebi počnu smanjivati korist. Jedan finansijski ekspert s kojim smo razgovarali kaže: "Tržište kapitala u BiH je došlo u ruke ljudi od zla oca od gore matere. Tržištem kapitala dominiraju nekedašnji šverceri certifikatima. Nema od te berze ništa, ona tako ne može funkcionirati. Došli su divlji i istjerali pitome. Međutim, teorijski je moguće da pitomi istupe iz te berze i formiraju sebi novu. Divlji su svakako u manjini i oni bi tu bili donji."





Kriminal na berzi



Bez kazni


Iako radi već godinama, Sarajevska berza nikad nije istraživala transakcije koje se odvijaju niti provjeravala kako se dešava da neke dionice preko noći za deset i više puta izgube ili dobiju na vrijednosti. Samim tim berza nikad nije ni sankcionirala ovakvo nešto. Komisija za vrijednosne papire provjera uglavnom konkretne slučajeve o čemu je dosad podneseno desetine izvještaja nadležnim policijskim upravama i tužilaštvima, no, primjera radi, navedimo da dosad u Federaciji BiH nema niti jedne presuđene osobe za krađu dionica, a o štimanju cijena dionica, što je po tvrdnjama upućenih česta pojava, da se i ne govori.





Džafer Alibegović, član komisije za vrijednosne papire



Zašto je sporan izbor NO-a Sarajevske berze na čijem čelu je Zijad Blekić



Nakon što je Skupština Sarajevske berze, koju čine predstavnici brokerskih kuća, izabrala novi Nadzorni odbor, poslala je Komisiji za vrijednosne papire zahtjev za upis NO-a, što je i učinjeno. Međutim, na sjednici Komisije, održanoj prije otprilike mjesec dana, protiv ove odluke se pobunio njen član Džafer Alibegović koji je bio na odmoru kad je u Komisiji odlučeno da se upiše novi NO berze.

Džafer Alibegović za Dane kaže: "Zakon o tržištu vrijednosnih papira jasan je kad je u pitanju članstvo u Nadzornom odboru i on kaže da Nadzorni odbor čine predsjednik i četiri člana. Od pet članova jedan mora biti kod emitenta čije su dionice na kotaciji, jedan mora biti kod emitenta čije su dionice na slobodnom tržištu i ostala tri člana su uposlenici društva za upravljanje fondovima. Izričito članovi Nadzornog odbora ne mogu biti zaposlenik berze, Registra vrijednosnih papira i niko ko je zaposlen u državnim organima, niti neko ko je vlasnik više od pet posto vrijednosnih papira člana berze (brokerske kuće) ili s njima povezanim licima. No, nije to jedino, interesantan je i Statut berze koji ponavlja sve odredbe Zakona i dodaje da članovi ne mogu biti direktor ili članovi uprave drugih dioničkih društava, niti krivično kažnjavana lica. Među kriterijima su i oni koji kažu da član mora imati pozitivnu reputaciju, mora biti visoko obrazovan i mora imati najmanje pet godina iskustva u radu s finansijama. Međutim, Komisija je dobila zahtjev za upis Nadzornog odbora i na sjednici na kojoj ja nisam bio donesena je odluka o upisu. Kad sam na sljedećoj sjednici pročitao tu odluku - Komisija je donijela odluku smatrajući da su službe berze provjerile sve kandidate i utvrdile da li ispunjavaju uslove - predložio sam, a ostali članovi Komisije su me podržali, da se berzi pošalje zahtjev o očitovanju svih kandidata."

Dani saznaju da su novoizabrani članovi NO-a iz Fabrike duhana Sarajevo, Sarajevo-osiguranja i jedna gospođa iz društva za upravljanje fondovima, a navodno su sporni Zijad Blekić, suvlasnik brokerske kuće Eurohaus i Džemaludin Peljto, direktor brokerske kuće Palisaen.

Alibegović o ovome kaže: "Ne znam jesu li Blekić i Peljto suvlasnici tih brokerskih kuća, čekamo odgovor od berze. Mi nismo vodili postupak i po mom mišljenju smo ih prebrzo upisali, trebalo je prije tražiti očitovanje o članovima." Na pitanje da li se u međuvremenu može desiti da berza promijeni Statut koji je trenutno jedini na putu Blekiću da ostane na funkciji predsjednika Nadzornog odbora berze, Alibegović odgovara potvrdno ponavljajući da oni čekaju zvanični odgovor berze.






Tarik Kurbegović, kandidat za člana komisije za vrijednosne papire



Kontrolor sam sebi?!



Tarik Kurbegović je bio direktor i vlasnik brokerske kuće ICM Capital d.o.o. i na berzi je nastupao samostalno do 2007. godine. Nakon što Komisija za vrijednosne papire 2007. zatvara Balkan Broker Group iz Tuzle, koja se pojavljivala kao filijala ICM-a, a onda i sam ICM izgubi dozvolu za rad na 90 dana (iako je prema prvim izvještajima traženo da to bude zastalno, Komisija se odlučila na kompromisno rješenje), Kurbegović prelazi u grupaciju oko Zijada Blekića i Eurohausa. U to vrijeme Blekić postavlja Kurbegovića za finansijskog direktora Vranice, a navodno mu je glavni zadatak bio da završi posao oko preuzimanja Unioninvest izgradnje objekata i akvizicije tog društva u Vradis investicije d.o.o. Upravo je Vranica sa svojim nekretninama poslužila za pokriće Unioninvest izgradnje objekata i pravljenje Vradis investicija. Po završetku akvizicije Kurbegović napušta mjesto finansijskog direktora u Vranici i postaje član Nadzornog odbora Remontmontaže zajedno sa Zijadom Blekićem.

Nakon završenih poslova oko Remontmontaže, Vranice, Unionivest izgradnje objekata i Vradisa, Kurbegović trenutno figurira kao jedan od dva kandidata Radončićeve grupacije za člana Komisije za vrijednosne papire. No, upravo Komisija za vrijednosne papire je donosila rješenja o obustavi dozvola ICM-u: 12. 4. 2007. Rješenje o obustavi brokerske dozvole društvu ICM na period od 90 dana, Rješenje o ukidanju dozvola brokerima Mirsadu Škaljiću i Edini Salketić te Rješenje o ukidanju saglasnosti za imenovanje direktora društva, zatim je Komisija 24.10.2008. donijela Rješenje o obustavljanju dozvole društvu ICM za obavljanje brokerskih poslova na period od 90 dana i 24. 2. 2009. doneseno je Rješenje o prestanku važenja dozvole izdate društvu ICM za obavljanje brokerskih poslova u prometu vrijednosnih papira na tržištu vrijednosnih papira u FBiH na zahtjev društva.

Ukoliko bi Kurbegović bio imenovan, to bi značilo kontrolu vlastitog poslovanja.






Povezane firme



Blekić, Mujan, Čičić



Firme Nova Capital, Bosnainspekt i Modna konfekcija povezane su kroz vlasničku strukturu. Naime, u Modnoj konfekciji Zijad Blekić ima 6,2 posto vlasništva, Kasim Mujan 3,5, Nova Capital 28,46, Bosnainspekt 9,99 posto, Mensur Šunje 6,2. Istovremeno, dioničari u Bosnainspektu su Pak Centar 5,6 (Kasim Mujan ima 2,1 u Pak centru, a Nova Capital 49,38) te Kasim Mujan 7,3 i Muris Čičić 39,79 posto. U Nova Capitalu su vlasnici dionica Tvornica cementa Kakanj 0,044, Hercegovina Auto Mostar 0,46, Pak centar 49,35 i Modna konfekcija 28,46 posto.

Zijad Blekić je predsjednik Nadzornog odbora Sarajevske berze i vlasnik Eurohausa 15 posto. Pored toga, Blekić je i predsjednik NO-a Remontmontaže u kojoj Eurohaus ima 3,2 posto dionica, a FDS u ovoj firmi ima 13,74 posto vlasničkog udjela. Osim ovoga, Blekić ima i dionice u Automehanici (0,66), Croatia-remontu Čapljina 0,80, Hercegovina-niskogradnji (11,28) - u ovoj firmi Dinko Slezak ima većinsko vlasništvo od 43,04 posto i Rudnicima boksita u Jajcu 1,3 posto.






Arslanagićev monopol



Kriminalna struktura Bosnalijeka



Godišnji prihodi Bosnalijeka su skoro 80.000.000 KM, od toga Bosnalijek najviše zaradi prodajom lijekova preko esencijalnih lista, tačnije 48.000.000 KM, od izvoza ostvari 12.000.000 KM, a samo 6.000.000 KM od komercijalnog prometa. Ovi podaci govore o monopolističkoj ulozi koju Bosnalijek ima na domaćem tržištu lijekova zahvaljujući čemu diktira cijene lijekova koje idu na štetu građana. Naime, dovoljno je pogledati različite cijene lijekova po kantonima da bi se zaključilo kako izdvojeni budžet za one lijekove koje plaća država nije u skladu s realnim cijenama lijekova na tržištu. Naprimjer, jedan od bitnijih lijekova koji se izdaju i propisuju na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja - Bosnalijekov Lopril (pakovanje 20x5 mg) - u Sarajevskom kantonu košta 9,71 KM, a u Zeničko-dobojskom 3,82 KM?! Krivična prijava Federalne finansijske policije Tužilaštvu Kantona Sarajevo protiv 25 osoba za zloupotrebu novca prilikom nabavke lijekova u KS-u i Fondu za zdravstveno osiguranje pokazala je da se lijekovi mogu prodavati daleko jeftinije nego što je to slučaj.

Edin Arslanagić je na čelu Bosnalijeka duže od 15 godina. Kriminalna struktura pomoću koje suvereno vlada kompanijom sastavljena je od obilato nagrađenih saradnika i najbližih srodnika. Prvi na listi je Hasan Šepo, vlasnik firme Brštanica, koja godinama monopolski zgrće milione na pružanju usluga toplog obroka uposlenicima Bosnalijeka. Upravo su Šepo i njegova Brštanica bili partneri Arslanagiću i Bosnalijeku u izgradnji čuvenih luksuznih apartmana na Bjelašnici. Dva apartmana je dobio njihov ključni saradnik u pljačkanju građana preko esencijalnih lista lijekova Mahmut Đapo, direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, a njegove bjelašničke komšije su postali i Nedžad Branković, tadašnji premijer Federacije, Meliha Alić, federalna ministrica obrazovanja, Kemal Kozarić, guverner Centralne banke… Iako je uvjet da Arslanagić i Đapo dobiju dozvolu za izgradnju apartmana na Bjelašnici bio da u roku od dvije godine obnove dva porušena hotela na istoj planini, to ni do danas nije učinjeno, bez obzira što je prošlo više od pet godina. O koliko moćnoj kriminalnoj organizaciji se radi najbolje svjedoče sljedeće činjenice: direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Đapo odnedavno je postao vlasnik luksuzne kuće u Dubrovniku, a Hasan Šepo je postao prvi Bosanac koji je u jednoj kalendarskoj godini kupio dva najnovija modela Porschea u sarajevskom predstavništvu ovog proizvođača skupocjenih automobila, koje posluje u sklopu kompanije ASA, direktora Nihada Imamovića.

Pored više bankarskih računa u inostranstvu i apartmana na Bjelašnici, direktor Bosnalijeka Edin Arslanagić je na izletištu pored vrela Mošćanice iznad Sarajeva postao i vlasnik skupocjene hacijende, slične onoj kakvu je napravio Milorad Dodik. Arslanagić je za finansijskog direktora Bosnalijeka postavio Fikreta Handžića, zeta svoje sestre. Nakon što je sinu kupio veliki penthouse u centru Sarajeva, Arslanagić mu je iznajmio i ugostiteljski objekt Bombona od više stotina kvadrata (nekadašnju kafanu Koševo u centru Sarajeva), koja je u državnom vlasništvu, uz nadu da će, u skladu sa Sporazumom o državnoj imovini iz Pruda i uz pomoć direktora Zajedničkih službi Federacije BiH Harisa Ihtijarevića, uskoro postati i vlasnik cijelog objekta.






Tender-begov Nadzorni odbor BH Telecoma



Do stotke za maksimalno sedam sekundi, minimalna brzina 240 km na sat



Svojevremeno je tada utjecajni član Stranke demokratske akcije Mustafa Mujezinović svog najboljeg prijatelja, do tada anonimnog Nihada Imamovića postavio za ratnog predsjednika Izvršnog odbora sarajevske Općine Stari Grad. Nakon što je okončao svoju ni po čemu upamćenu višegodišnju ambasadorsku misiju u Austriji i Maleziji, Mujezinović je i u Sarajevu i u svojoj stranci bio zaboravljen. No, tada mu se revanširao Nihad Imamović: nakon kratkotrajnog zaposlenja u Preventovom investicijskom fondu, Mujezinovića je uhljebio na mjesto gdje je mogao završiti ubrzani kurs savladavanja svih tajni krupnog kriminala bošnjačkih moćnika - u savjetničku fotelju notornog direktora Razvojne banke Federacije BiH Ramiza Džaferovića. U međuvremenu je Tender-beg Imamović, suvereni pobjednik svih najvećih tendera za isporuku službenih vozila za državne institucije, organe i javna preduzeća svoj položaj u SDA ojačao ustupanjem skupocjenog automobila Phaeton (kojeg je do tada on koristio) predsjedniku stranke Sulejmanu Tihiću. No, Tihić nije znao da je s Phaetonom u prtljažniku dobio i zahtjev da se za par miliona maraka snizi cijena po kojoj je Tender-begov Prevent privatizirao KTK Visoko, te da, unatoč zakonskim preprekama, Tender-bega postavi u Nadzorni odbor BH Telecoma. Učinjeno, ali ne samo to: u prtljažniku Phaetona sklupčan je Brankovićevu ostavku čekao i Mujezinović - čim je Branković napokon odstupio, cijena Tihićevog Phaetona je konačno plaćena i Mujezinović je postao - nasljednik dostojan Brankovića.

Imenovanju Tender-bega Imamovića u Nadzorni odbor BH Telecoma žestoko su se opirali mali dioničari ovog kriminalnog telekom operatera koje on kao predstavlja, upozoravajući da se radi o nezakonitom izboru. Da su bili u pravu, svjedoči i činjenica da je Tender-begov izbor zbog nezakonitosti odbila verificirati nadležna Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH.

A zašto je i Tender-begu i onima koji su ga nametnuli bio važan izbor u Nadzorni odbor BH Telecoma svjedoče najnovije vijesti s posljednje, skandalozne Skupštine dioničara BH Telecoma održane 17. 8. 2009. godine. Prvo je Imamović odradio ono što se od njega očekivalo: kao član Nadzornog odbora branio je skandaloznu odluku po kojoj će punomoćnici državnog kapitala u BH Telecomu za prisustvo na svakoj sjednici Skupštine dioničara primati naknadu od 1.600 KM! Tako će, recimo, i uposlenik Ministarstva saobraćaja FBiH, pored redovne plaće u ministarstvu, primati i po jednu prosječnu plaću BH Telecoma za svakih par sati provedenih na Skupštini dioničara. Osim toga, Tender-beg je i pred novinarima branio odluke Nadzornog odbora o dodjeli donacija BH Telecoma, kojima se milioni maraka dodjeljuju sportskim klubovima i udruženjima po osnovu moći i utjecaja njihovih predsjednika. Uostalom, tačno po modelu po kojem BH Telecom godinama milionima maraka sponzorira Košarkaški klub Bosnu čiji je gazda upravo Tender-beg, dok se, recimo, Udruženju ratnih vojnih invalida sa 100 posto vojnim invaliditetom Tuzlanskog kantona velikodušno donira 2.000 KM za kupovinu vozila s automatskim mjenjačem.

A zašto Tender-beg svoj glas u Nadzornom odboru upreže u odluke poput citiranih, objašnjava - naravno - tender za kupovinu čak 95 novih vozila za (navodne) potrebe BH Telecoma. Uslovi tendera su tako napisani da je već unaprijed - kao i mnogo puta do sada - jasno čija će ponuda biti prihvaćena. Uostalom, dovoljno je citirati zahtjeve koje mora zadovoljavati jedno od traženih vozila, uz one po kojem automobil mora razvijati minimalnu brzinu od 240 km/h i brzinu od 0 do 100 km razvijati za maksimalno sedam sekundi: "Oprema i uređaji vozila - minimalno: serijska luksuzna, (obavezna) sigurnosna i funkcionalna oprema uključujući 2-zonski automatski klima uređaj, zatamnjena/termo stakla s roletnama na zadnjem dijelu i na bočnim staklima zadnjih vrata, enterijer s luksuznim dekorativnim (ukrasnim) elementima u kožnim oblogama svih sjedišta s grijačima, klimatizirana prednja sjedišta, multifunkcionalni kožni servo upravljač s ukrasnim elementima, audio uređaj s CD playerom i većim brojem zvučnika, navigacioni sistem s ekranom, priprema za mobilni telefon s bluetooth konekcijom, zračne jastuke za sve putnike uključujući i bočne jastuke, ABS, ASC ili ASV ili ESP ili VSC, ASR, MSR, naplatke točkova od lakih metala (alu. i sl.)..."

Ako ima neko ko još uvijek ne zna čija će ponuda pobijediti i na ovom tenderu, informaciju može potražiti pismom/dopisnicom upućenom na adresu: Tender-beg Imamović, ASA Prevent, Sarajevo.






Skupština dioničara Bh Telecoma



1.400.000 KM za donacije



U Sarajevu je 17. augusta održana 19. skupština dioničara BH Telecoma. Dvije ključne tačke dnevnog reda koje su tokom Skupštine podigle prašinu bile su određivanje naknade za punomoćnika državnog kapitala i podjela donacija u ukupnom iznosu od 1.400.000 KM. I pored ovako bitnih tačaka dnevnog reda o kojima se raspravljalo, Nedžad Rešidbegović, generalni direktor BH Telecoma je u vrijeme održavanja Skupštine bio na - godišnjem odmoru.

Rizah Softić, predsjednik Udruženja dioničara akcionara i udjeličara u BiH za Dane kaže: "Za podjelu donacija je od strane visokog predstavnika 2007. donesen zakon koji precizira kako se donacije dijele i ko ima pravo na njih. Odgovori na ova pitanja bi trebali biti javni. Trebali bi biti i javni pozivi, ali toga nema i ko su oni koji dobijaju dionice zna samo određena grupacija."

Na Skupštini BH Telecoma je taj dan ipak podijeljeno 1.400.000 KM i to na prijedlog Nadzornog odbora protiv čega se Softić pobunio jer je po njemu taj NO nelegalan i o tome se vodi upravni spor između Komisije vrijednosnih papira i BH Telecoma.

Među dobitnicima donacija je FK Sloboda koja je na ovaj način od BH Telecoma do sada već dobila 100.000 KM i nikada niko nije objasnio kako su potrošena ta sredstva. Dioničari tvrde da FK Sloboda dobija donacije zahvaljujući bliskim prijateljskim vezama predsjednika Slobode Saliha Šabanovića i Naila Šećkanovića, ministra Federalnog ministarstva prometa i komunikacija. Pare je dobio i FK Sarajevo, a pri tome ne treba zaboraviti da je predsjednik ovog kluba Hajrudin Šuman, jedan od direktora u BH Telecomu?! No, ono što je dioničarima najviše zasmetalo jeste donacija od 200.000 KM koja je data Federalnom ministarstvu za raseljena lica. Softić ističe: "Po zakonu samo pravna lica mogu dobiti donacije, a mi bi trebali znati kome se tačno daju dionice i zbog čega."

Skupštinom je predsjedavao Esad Osmanbegović, punomoćnik državnog kapitala, inače uposlenik Ministarstva za saobraćaj i komunikacije koje je i vlasnik 90 posto BH Telecoma. Softić priča: "Osmanbegović je sam sebi donio odluku o naknadi koja mu pripada jer je punomoćnik kapitala većinskog dioničara. Naknada iznosi tri prosječne plaće uposlenika BH Telecoma. Ima zakon koji regulira te naknade, ali Osmanbegović je zaposlen u nadležnom ministarstvu. Pitao sam ga na Skupštini da li to znači da taj dan neće dobiti dnevnicu u Ministarstvu jer je vodio Skupštinu na kojoj je sam sebi izglasao naknadu."

New York zbog krize masovno napuštaju ljudi iz srednje klase. Grad je u manje od godinu dana napustilo 150 000 ljudi. http://dnevnik.hr/vijesti/svij...ovne-selidbe-iz-new-yorka.html

Izvor: Fond strateške kulture - Moskva
Od 14. do 17. maja u Grčkoj, u atinskom predgrađu Vuljagmeni u hotelu „Astir Palas“ održano je redovno zasedanje Bilderberškog kluba, koje se kao i uvek održava u povećanij tajnosti. Mesto susreta obezbeđivali su brodovi obalske zaštite i specijalna grupa ronilaca, dva aviona F-16 i policijski helikopter. Pošto se, međutim, delatnost grupe odavno već nalazi pod budnom pažnjom nezavisnih istraživača, osnovni dnevni red i odluke donesene na susretu postali su poznati odmah po okončanju susreta. Osnovna informacija, kao i u prethodnim slučajevima, dolazi od Džona Takera i Dejvida Estulina.

Na spisku učesnika koji je dospeo u ruke novinara i koji je objavljen u grčkom listu ToVima nalaze se Dejvid Rokfeler, kraljica Holandije Beatris, španska kraljica Sofija, belgijski nasledni princ Filip, ministar finansija SAD Timoti Gajtner, predsednik Svetske banke Robert Zelik, generalni direktor Svetske trgovinske organizacije (STO) Paskal Lami, specijalni predstavnik SAD u Avganistanu i Pakistanu Ričard Holbruk, predsednik Evropske centralne banke Žan-Klod Triše, predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Borozo, šef MMF Dominik Stros-Kan, bivši predsednik Saveta za politiku odbrane SAD, saradnik Instituta američkog preduzetništva Ričard Perl, saradnik tog istog instituta, bivši šef Svetske Banke Pol Vulfovic, komandant Centralne komande SAD, general Dejvid Petreus, šef briselskog analitičkog centra „Brejgel“ Žan Pizani –Feri, odgovorni za zajedničke operacije u održavanju mira u Africi OUN-AS Romano Prodi, predsednik saveta direktora „Britiš Petroleum“ i finansijski savetnik Vatikana Piter Suterland, predsednik saveta direktora „Rojal Datč Šel“ Dž.Van der Vejer, bivši direktor engleske službe MI-6 Ričard Derlov, zvanični istoričar Rotšildovih i H.Kisindžera, ekonomista Nil Ferposon i mnogi drugi!(1)

Indikativno je da je na susretu učestvovao švedski ministar inostranih poslova Karl Bilt, pa s tim u vezi izbor Grčke nije slučajan. Na Švedsku će jula ove godine preći predsedavanje Evropskom unijom, i ona namerava da posebnu pažnju pokloni problemu širenja Evropske unije i uključivanju u tu organizaciju Turske i Makedonije (švedsko rukovodstvo već se sagalsilo sa započinjanjem pregovora o priključenju ove poslednje), zašta je neophodno rešenje problema Kipra i regulisanje odnosa između Atine i Skoplja.(2) Ukoliko Grčka bude komplikovala pregovore o terminu uključivanja Makedonije, ona će se suočiti sa ozbiljnim pravnim problemima, i sada se rukovodstvo zemlje podvrgava intenzivnoj obradi i pritisku od strane Evrospke unije. Na tajnom susretu ovog puta prisustvovalo je 11 grčkih predstavnika, među kojima ministar inostranih poslova, ministar privrede i finansija, šef grčkih industrijalaca i drugi.

Što se tiče dnevnog reda zasedanja, prema saopštenjima Estulina i Takera, kao centralna pitanja razmatrani su dalji tok „razvoja“ ekonomske krize i stvaranje međunarodnog ministarstva zdravstvene zaštite i međunarodnog ministarstva finansija. U brošuri, koja je pre održavanja sastanka upućena učesnicima zasedanja, navedeno je da se svetska elita nalazi pred izborom između duge i kratke (ali duboke) depresije. Prva osuđuje svet na decenije stagnacije, nazadovanja i siromaštva, a druga pak znači drastični ekonomski pad koji će otvoriti put u novi svetski poredak, utemeljen na afirmisanju principa efikasnosti na račun značajnog ograničenja nacionalnog suvereniteta.(3) Po rečima Takera, Gajtner i Bilt su se založili za intenzivnu kratku recesiju, pošto ona duga može snažno da pogodi interese industrijskih grupa članica Bilderberške grupe. A sadašnja euforija skopčana sa ekonomskim oživljavanjem zapravo je varljiva i predstavlja tek uvertiru za ogromne gubitke sa kojima će se svet suočiti već u najskorije vreme.

Na susretu je Bilt održao govor u kome se zdušno zalagao za to da se prošire funkcije Svetske organizacije zdravstvene zaštite i Međunarodnog monetarnog fonda, koje bi trebalo transformisati u svetska ministarstva u okvirima OUN. Ti predloizi u potpunosti korespondiraju sa odlukama londonske „dvedesetorice“ o jačanju uloge MMF i imaju neposredni odnos prema skandalu koji je podignut u vezi sa eksplozijom epidemije svinjskog gripa. Faktički se radi o kampanji plašenja i zastrašivanja stanovništva, koja ima za cilj da se obrazloži jačanje kontrole od strane međunarodnih organizacija. Po mišljenju Takera, taj izbor znači značajno napredovanje na putu ka stvaranju svetske vlade koju planiraju Bilderberzi. Da bi se centralizovala sva vlast oni računaju da pomoću odgovarajućih sredstava akcentiraju značaj problema, nastalih zbog ekonomske krize i opasnosti od pandemije, za opravdanje centralizovanja vlasti „globalne elite“. Ključnu ulogu u koordiniranoj politici usijavanja straha trebalo bi da odigraju mediji, koji su ovog puta bili široko zastupljeni na susretu. Ovde su prisustvovali predstavnici najuticajnijih zapadnih izdanja : američkiuh WashingtonPost i Newsweek, engleskih TheEconomist i FinancialTimes, francuskih LePoint i Nouvel Observateur, nemačkih DerStandart i DieZeit, španskih ElPais i Prisa (izdavački holding), turskog Milliyet, grčkog Kathimerini, finskog Talouselama, švajcarske medijske korporacije Ringier.

Kako navodi Taker, na susretu je takođe razmatran problem otopljenja klime i uvođenja poreza za toplotni ugnjenik – pitanje koje predstavlja najvažniju tačku dnevnog reda Bilderberga i deo programa za uspostavljanje međunarodne ekološke kontrole. Planirano je da se taj porez doznačava OUN, ali on treba da se uvodi postepeno, verovatno u prikrivenom obliku. Pitanjem elaborisanja zakonodavstva o tom porezu na međunarodnom nivou odavno se već bavi američki senator Džon Keri, kandidat za predsednika na izborima 2004. godine, koji je, iako ne figurira na spisku učesnika susreta, na istom najverovatnije prisustvovao. Keri je učestvovao na Svetskom ekonomskom forumu, a takođe na pripremnom susretu u Rimu, posvećenom pregovorima o promeni klime, koji treba da se održe krajem 2009. godine u Kopenhagenu i na kojima će i biti razmotreno pitanje o porezu na toplotni ugljenik. Keri je takođe odigrao glavnu ulogu u iznošenju predloga, upućenog administraciji Baraka Obame, o uvođenju poreza na svako emaniranje ugljendioksida (čak i iz pluća čoveka). To pitanje takođe se nalazi na dnevnom redu Bilderberga, čiji je cilj izneo prisustvujući na susretu predsednik saveta rukovodilaca „Britiš Petroleuma“ Piter Suterlan, koji je izjavio da on želi sprovesti kampanju straha zbog globalnog otopljenja, kako bi se povećali porezi i kontrolisao način života ljudi.

U toku razmatranja pitanja o Lisabonskom sporazumu koji je od principijelnog značaja za evropske elite, učesnici susreta iskazali su nameru da upute svoje predstavnike u Irsku radi pregovora sa politikčkim rukovodstvom zemlje u cilju osiguranja ratifikovanja sporazuma. U zemlji se vrši ozbiljna obrada javnog mnenja, a nedavno su u medijima objavljeni rezultati ankete prema kojoj je, tobože, već 52 procenta Iraca saopštilo da će odgovoriti sa „da“ na referendumu, koji treba da se održi do kraja 2009. godine. Takođe je planirano sprovođenje kampanje u cilju diskreditovanja onih snaga u zemlji koje kritikuju Evropsku uniju – na primer, partije „Libertas“ Deklana Ganlija.

Prema izjavama Takera, zasedanje članova grupe ovog puta je proticalo u mračnoj atmosferi, pošto se geopolitička situacija ne odvija na najbolji način za njih, a i program nailazi na ozbiljne otpore. U skaldu sa informacijom Estulina, koja se uvek ispostavljala kao tačna, Bilderberški klub je ozbiljno zabrinut zbog toga što se situacija može toliko pogoršati da oni mogu izgubiti kontrolu nad događajima. Tokom svih poslednjih godina oni vode politiku „urušavanja tražnje“, koja se realizuje putem namerne demontaže svetske ekonomike, i sadašnja ekonomska kriza može dovesti do takvih rezultata pri kojima će se kroz jednu ili dve generacije dogoditi drastično smanjenje stanovništva za 2/3. To će biti rezultat gladi ili pandemije, koji mogu poprimiti toliko široke razmere, da će biti praćeni nepredvidivimn posledicama, opasnim i za same elite koje će se naći na ivici izumiranja. Takva perspektiva izaziva panična raspoloženja među samim mondialistima. Kako apostrofira Estulin, data tema razmatrana je na susretu veoma dugo.

Sve svedoči o tome da se vladajuće elite Zapada i zaista nalaze pred odlučujućim izborom i da kod njih nema jedinstvenog mišljenja, što još jednom dokazuje lažni karakter ideja koje oni implantiraju o svemoći i monolitnosti nadnacionalnog centra vladavine. Ta „svemoć“ se oslanja isključivo na slepu veru u bezgranični uticaj „globalne elite“. Međutim, široki srednji sloj vladara na Zapadu i sam postaje talac i žrtva kriminalne politike finansijske vrhuške.

Indikativno je u tom pogledu da se redovno zasedanje Bilderberške grupe održavalo već posle drugog tajnog susreta održanog, kako je saopštio britanski nedeljnik TheSundayTimes, 5. maja na Menhetnu, u kući predsednika Rokfelerovskog univerziteta, koordinatora zatvorenih projekata u sferi genetske inženjerije Pola Nersa. Na susretu su prisustvovali najbogatiji ljudi Amerike, lično Dejvid Rokfeler, Bil Gejts, Voren Bafet, Džordž Soroš, Majkl Blumberg (gradonačelnik Njujorka), medijski magnat Ted Tarner i još nekolicina ličnosti. Od svih tema koje su razmatrane na susretu glavni je bio upravo problem „prenaseljenosti Zemlje“. Diskusija je vođena iza zatvorenih vrata pošto, kako je objasnio jedan od prisutnih, „niko nije želeo da involvira u diskusijuz vlade zemalja u razvoju i nije želeo da se učesnici susreta predstave u novinama kao nekakva alternativna vlada sveta“. Neđutim, pogledi tih ljudi dobro su poznati. Karakteristične su poslednje izjave Teda Tarnera o tome, da su razlozi za globalno otopljenje, zapravo, u prevelikom broju stanovništva planete („premnogo ima materijala“), koji je neophodno smanjiti za dve trećine, dovodeći ga do 2 milijarde ljudi, što će omogućiti da se osigura visok životni standard za opstale u životu.(4)
Čudo jedno da nije naveo „zlatnu milijardu“.

Upravo ti ljudi, u čijim rukama se nalazi upravljanje finansijskim tokovima, određuju svetski dnevni red, ali pošto su njihovi antiljudski projekti već dostupni svetskoj javnostgi, kriminalnim postaje samo pristanak na dobrovoljno podčinjavanje njihovoj stvarnoj, ili imaginarnoj vlasti.

Zanimljiv clanak...