Citat:
holononi: Kad je u pitanju Marks, nikad ni u jednoj knjizi iz matematike nisam video ni jednu teoremu, dokaz, stav ili definiciji da se pripisuje Marksu. Nije mi poznato da Marks ima bilo kakvo posebno obrazovanje iz matematike (u smislu čiste matematike). Prema tome, njegovo mišljenje o matematici nije mnogo relevantno. Pročitao sam mnoge knjige vezano za matematiku na raznim jezicima uključujući i ruski. Pa ni u ruskim knjigama nisam pronašao ni jednu referencu na Marksa. Možda negde ima, ali ja to nisam pronašao. U literaturi na našem jeziku jedino neki pedagozi vezuju Marksa za matematiku i to u periodu 80-tih godina XX veka. No to nije doprinos Marksa matematici.
To što neko nije dao originalan doprinos matematici ne znači da se nije interesovao za nju. Mnogi ljudi su se interesovali za metematiku i usavršavali svoja znanja iz nje, što iz hobija, što zbog nekih konkretnih potreba, a da nisu dali doprinos njenom razvoju.
I ja mislim da Marks nije dao nijednu matematičku definiciju, aksiomu ili teoremu.
Citat:
holononi: Jedina knjiga u kojoj se Marks pominje vezano za fiziku (bar ono što ja znam) je knjiga Vučića i Ivanovića "Fizika". U prvoj knjizi (ima tri, mehanika i stanje materije, elektromagnetika i optika i treća knjiga nuklearna fizika) u delu gde se govori o formuli E = mc
2 autori obrazlaže stav da materija i energija nisu isto. I u tom delu ne bih imao primedbe. Medjutim u zaključku autori se poziva na dijalktički materijalizam i tvrde da je još Marks u svojim radovima pobio sve spekulacije u smislu da materija prelazi u energiju i obratno (Ajnštajnovu formulu su "parapsiholozi" i njima slični pokušavali da prezentiraju kao dokaz da su materija i energija isto. Pa odatle ta diskusija).
Možeš se raspitati među fizičarima koliki je Dragiša Ivanović autoritet. Njegove knjige im služe samo za sprdnju. Znam za tu knjigu u kojoj je Dragiša Ivanović koautor, a znam i za taj pasus koji pominješ, u kome se konkretno navodi da to ne znači da masa prelazi u energiju ili obrnuto. Taj pasus je biser za forum za fiziku.
Poznato je da u atomskoj i nuklearnoj fizici ne važi Lavoazjeov zakon održanja mase. Zatvoreni sistem može promeniti ukupnu masu mirovanja na račun energije tog sistema. Masa mirovanja atomskog jezgra nije jednaka zbiru masa mirovanja čestica od kojih se sastoji, već je nešto manja (takozvani defekt mase). Takođe, pre otkrića specijalne teorije relativnosti nije bilo poznato zašto se jezgro ne raspadne samo od sebe pod uticajem elektromagnetnih sila (neutroni su nenaelektrisani, a protoni pozitivno naelektrisani, pa bi protoni trebali da se odbijaju, a da im neutroni u ne mogu pomoći da se održe na okupu). Ukupna masa mirovanja jezgra je umanjena na račun energije veze, a kasnije su otkrivene i nuklearne sile, koje drže jezgro na okupu. To je kao bunar iz koga da bi izvadio vodu moraš utrošiti određenu energiju, a sila koju tom prilikom savlađuješ je gravitaciona.
Zahvaljujući tome, postoje nuklearne reakcije kod kojih je ukupna masa mirovanja nakon reakcije manja nego pre reakcije, pa se na račun izgubljene mase oslobađa odgovarajuća energija. Tako rade atomska i hidrogenska bomba i nuklearni reaktor.
Po (nerelativističkoj) termodinamici zatvoren sistem se ne može ni globalno hladiti, ni globalno zagrevati. Međutim, ako se čestice roje, to jest povećava masa svemira na račun energije, onda je to hlađenje svemira koje se tako često pominje.
U istom delu o specijalnoj teoriji relativnosti, u toj knjizi piše da se svi dosadašnji eksperimenti mogu objasniti i bez relativizovanja prostora i vremena, ali da se mogu uklopiti i u specijalnu teoriju relativnosti, što je svakako netačno. Da je tako, relativnost nikada ne bi zaživela kao nepotrebna, a složenija teorija.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.