Pitanje koje je postavio otvarač teme je tipično ja one koji možda i imaju veze sa elektronikom,
ali se nisu praktično bavili "pravljenjem od nule" nekog elektronskog uređaja.
Za njih je uspeh što su uspeli da (nekako) nacrtaju neku šemu, uz tipične probleme
upoznavanja za novim "alatom", i kada su sa tim završili traže to "čarobno dugme" koje će
im od te šeme napraviti konačan izgled pločice, naravno bezuspešno.
To ne ide tako.
Već u toku crtanja šeme taj program traži da mu se da i tzv. "footprint", stvarni izgled komponente.
Kod samog dizajna pločice se mora voditi računa o nekom logičnom rasporedu komponenata,
dimenzionisanju vodova za napajanje, postavljanju i spajanju kritičnih komponenti, kao na primer
taj Ethernet konektor i ENCxxx jer se radi o frekvencijama u opsegu megaherca.
Tek onda u stvari počinje taj kreativan proces gde se moraš pitati, šta? kako? čime? gde? je li dobro?
Čak i taj autoruter ne radi "samo tako" neko mu moraš dati neku strategiju, deblnjinu linija, raster.
Čitao sam o "uspesima" optimista koji su i sa najskupljim programima pravili brljotine i pustili
autoruter da se "iživljava" i to prezentirali svojim šefovima kao gotov projekat.
Tek kad je uređaj išao na obavezni(na zapadu) elektromagnetni test ispostavljalo se da uređaj
prvo nedopustivo mnogo zrači u "etar", drugo da je i sam preosetljiv na elektromagnetne smatnje
pa je dovoljno upaliti cigaretu elektonskim upaljačem da se mikrokontroler "zaglavi" ili kad neko
telefonira u blizini počinju merne vrednosti da "divljaju".
E onda su uradili to sve ponovo, ali ručno. Jest da je trajalo, ali je rezultat bio zadovoljavajući.
Pravljenje izgleda pločica je kreativan proces i ako to radiš rušno dobijaš osećaj za komponente,
njene domenzije, pravilno postavnjanje, pravilno polaganje veza, vodiš računa o razmaku...
Pozdrav