Citat:
Au197/79: Da su se moji roditelji držali religija ja i sestra se nikad ne bi rodili jer sa religijskog stanovišta muslimanksko-hrišćanski brak nije moguć.
Ljubav ili brak individua razlicitih religijskih uvjerenja predstavlja posebnu pricu i zahtjeva jedan "poseban religijski tretman", koji se najcesce manifestuje anatemisanjem i odbacivanjem od drustva, jer su religijske glavesine, zajedno sa odanim stadom uspjeli da takve stvari dovedu do nivoa tabu teme u nasem drustvu. Vjekovima religija razdvaja mnoge ljude i provocira mrznju, nepostovanje i netoleranciju prema osobama/narodima drugacijih ubjedjenja. Ni danas situacija nije mnogo bolja, pa nije problem primijetiti ucestala pozivanja na mrznju i marginalizovanje onih koji imaju drugacije religijske stavove. Stado to olako prihvati, i drustvo pocne da se grupise na jednoj, i razdvaja na drugoj strani, a sve zarad nekih imaginarnih i, potpuno, idiotskih ciljeva.
Dakle, religija treba da se lisi svih privilegija i da postane najobicnija stvar vlastitog izbora, bas kao sto je to odabir omiljene boje, ljetovalista il' neceg treceg. Za mene religija nije nista vrijednija od ovoga, cak sta vise, mnogo je stetnija od njih. Hocemo braniti brak muskarca koji obozava plavu boju sa zenom koja se, pak, divi zutoj?
Moram da citiram Nietzsche-a, "O svestenicima":
Oni su za mene zatocenici i obelezeni. Onaj koga nazivaju spasiocem okovao ih je u lance: U lance laznih vrednosti i suludih reci! Ah, kamo da ih neko spase njihovog spasioca.
Never argue with an idiot. They bring you down to their level and beat you with
experience.
Re: prolece je a ja zivim u SRBIJI
