Citat:
Kernel-1: Ja i dalje mislim da instaliranje i kopiranje (umnozavanje) nisu isto, no bitno je kako je definisano u zakonu, naravno, nema tu sta onda JA da razmisljam :)
Kako nema šta da razmišljaš, ima i te kako šta da razmišljaš. Npr. ima li zakon takav kakav je smisla, i kako će to da utiče na tvoje sutrašnje glasanje na izborima. Zakon o pravu na kopiranje je jedan od zakona o javnim monopolima, i kao takav treba u svakom trenutku vremena i pri svakom novom razvoju situacije da podleže proceni i diskusiji — treba li monopoloske dozvole proširiti, ostaviti ih kakve su, ili suziti. (Tačno je da u Srbiji trenutno verovatno nijedna partija nema u vidu ovakve tričarije, ali bi u Švedskoj već imao političke struje, koje i sada sede u švedskom parlamentu, a koje bi se složile s tobom.)
Drugo, zakon je prisiljen da definiše instaliranje kao umnožavanje, da se cela konstrukcija ne bi sručila kao kula od karata. Jer, ako instaliranje nije umnožavanje, onda ja mogu da instaliram na jedan, drugi... n-ti računar — posledice su jasne. Zato zakon mora svako udvajanje bitova da definiše kao umnožavanje, a onda izričito odredi koja od tih udvajanja autor ne može da zabrani korisniku.
Zanimljivo je, međutim, da je prema gornjem zakonu, svaki savesni korisnik računara prekršilac. Jer, savesno je da imam rezervu CD-a na kome je softver, za slučaj da izvorni oštetim ili se pohaba; savesno je takođe da imam rezervu hard-diska (na kome je, između ostalog, instaliran taj softver), za slučaj softverske ili hardverske havarije sistema. To znači da već imam
dve rezervne kopije dotičnog softvera, što nije dozvoljeno zakonom. Ah, magnolije...
Citat:
grobar011: Sa postovanjem prema onome sto su rekli svi pre mene,cinimi se da smo mnogo otisli u teoriju prava zaboravljajuci da kod nas u srbiji zakon tumaci onako kako to odgovara jacem [...]
Evo s moje strane polu-izvinjenje :) što preterujem, ali imaj u vidu da je posebno zanimljivo u tvom pitanju što se „kako to odgovara jačem“ u ovom slučaju nikako ne odnosi samo na Srbiju. Kao što rekoh gore, od zakona koji se služio regulisanju (obračunu) kompanija, znači „poštena“ borba, prešao je u zakon koji služi obračunu kompanija sa potrošačima, a kako sudski obračuni koštaju, onda je jasno ko je u ogromnoj prednosti.
Citat:
Ono na sta sam hteo da stavim naglasak je da postoji mnostvo mesta na internetu(sajtovi sa jasno vidljivim naslovima free download filmova ,muzike,mnostvo sajtova sa online filmovima ukljucujuci ti i youtube i google video) koji kao u supermarketu kada vam daju besplatno neki proizvid [...]
Evo ti baš zanimljiv razvoj situacije od juče — Pajrat bej je, kako sam razumeo, na početku bio optužen za dve stvari: kršenje autorskih prava i omogućavanje kršenja autorskih prava. Juče, drugog dana suđenja, tužba je odustala od optužbe za kršenje autorskih prava, usredsredivši se na drugi deo, omogućavanje kršenja. To posledično znači sledeće: ako Pajrat bej sam ne krši autorska prava (tužba odustala), onda neposredni izvršilac prekršaja mora biti neki deo miliona njegovih korisnika. I to poveći deo, pošto tužba tvrdi ogromne štete.
Dakle, što se Jutjuba tiče, morao bi da važi isti aršin: neposredni izvršilac prekršaja br. 1 onaj ko je okačio nelegalni video isečak, Jutjub kriv za omogućavanje prekršaja, neposredni izvršilac br. 2 onaj ko je pogledao i preuzeo nelegalni isečak. Eventualno Jutjub može takođe biti neposredni izvršilac br. 3, s obzirom na to da, za razliku od Pajrat beja, i sam skladišti (tj. drži kopije) prekršajnog materijala.