Kad smo već kod ove teme, pozajmili smo za potrebe eksperimenta na poslu merač električnog polja pa smo testirali jačinu polja na raznim tačkama u zgradi (centar Beograda), pošto je zgrada načičkana antenama (nažalost ne samo na krovu nego i sa strana). Bilo je nekih tačaka u kojima je jačina polja išla i do 15 V/m (magnetno polje navodno nema potrebe meriti jer jako brzo opada sa rastojanjem, tj. kvadratom rastojanja), ali je vrednost električnog uglavnom bila od 0 do 2-3 V/m. Vrlo je teško doći do nekih relevantnih informacija, ali _navodno_ je kod nas max. dozvoljena jačina el. polja valjda 25 ili 26 V/m, a u nekim evropskim zemljama 40 ili 50. Čitao sam onomad na par "environmentalističkih" sajtova da je u UK na snazi takvo ograničenje da ga maltene ne može premašiti ni jedna ljudskom rukom napravljena sprava i da je to primer nezainteresovanosti regulatornog tela za ovu oblast (navodno pod uticajem lobija proizvođača opreme, mada ti izvori takođe nisu baš mnogo relevantni (mnogo su napaljeni i svi vrte par istih informacija), pa čovek ne zna kome bi zapravo verovao). Činjenica je da su svi ti standardi pravljeni pre dosta godina kada su znanja iz ove oblasti bila dosta siromašnija (mada ni sad nisu nešto mnogo bogatija, ber ne ono što se javno nudi).
Ove vrednosti koje sam dao su za "stacionarno stanje", tj. samo "šum" od spoljnih faktora. U fazi uspostavljanja veze na mobilnom tel. električno polje u neposrednoj okolini telefona (dakle tamo gde bi bila glava korisnika) išlo je i do 30-40 V/m, a u fazi razgovora padalo je na oko 10-20. Probali smo desetak modela telefona i uglavnom su oni koji su imali niži deklarisani SAR zaista imali i manje zračenje (i obrnuto, naravno). Da ne ispadne kao reklama, ali se od testiranih firmi Sagem pokazao kao "najzdraviji". Naravno, merili smo zračenje telefona na mestima gde je šum bio oko nule, tako da nije bilo superpozicije.
Zatim sam to isto ponovio kod kuće na dva DECT telefona. Prastari Philips Onis Vox iz 1999. imao je identično zračenje (el. polje) kao prosečan mobilni telefon. Novi model Philipsa imao je oko 12 V/m u fazi uspostave i oko 6 V/m u fazi razgovora, dakle dosta manje. Nisam imao pri ruci nijedan Panasonic tako da ne znam za njih. Definitivno bi bilo korektno da i proizvođači DECT telefona daju SAR vrednosti u tehničkim karakteristikama (doduše to sam i video za neke Panasonic modele, ali na par rumunskih sajtova !?!). Ono što je zanimljivo je da DECT telefoni stalno imaju neko (relativno malo) zračenje i u standby-u, dok je kod mobilnih to sasvim zanemarljivo.
Sve u svemu, kad bih radno vreme provodio na mestu gde imam wireless LAN, sa dva mobilna u džepu i po kojim DECT-om okolo (a znam par takvih radnih mesta) mislim da bih se malo i zabrinuo...
Korišćenje mobilnog telefona i svih ostalih wireless sprava svakako nema lekovito dejstvo. S druge strane nije svakako ni instant-smrtonosno. Dakle pamet u glavu i malo opreznosti u vremenu korišćenja nije svakako naodmet. Mada se to može reći i za život u centru grada u odnosu na periferiju, ždranje masne hrane u odnosu na bavljenje sportom itd itd. (a gde su tek cigarete...) Videćemo za koju desetinu godina... Od nečega ćemo svi umreti pre ili kasnije, ali uglavnom svi preferiraju kasnije ...
Ove vrednosti koje sam dao su za "stacionarno stanje", tj. samo "šum" od spoljnih faktora. U fazi uspostavljanja veze na mobilnom tel. električno polje u neposrednoj okolini telefona (dakle tamo gde bi bila glava korisnika) išlo je i do 30-40 V/m, a u fazi razgovora padalo je na oko 10-20. Probali smo desetak modela telefona i uglavnom su oni koji su imali niži deklarisani SAR zaista imali i manje zračenje (i obrnuto, naravno). Da ne ispadne kao reklama, ali se od testiranih firmi Sagem pokazao kao "najzdraviji". Naravno, merili smo zračenje telefona na mestima gde je šum bio oko nule, tako da nije bilo superpozicije.
Zatim sam to isto ponovio kod kuće na dva DECT telefona. Prastari Philips Onis Vox iz 1999. imao je identično zračenje (el. polje) kao prosečan mobilni telefon. Novi model Philipsa imao je oko 12 V/m u fazi uspostave i oko 6 V/m u fazi razgovora, dakle dosta manje. Nisam imao pri ruci nijedan Panasonic tako da ne znam za njih. Definitivno bi bilo korektno da i proizvođači DECT telefona daju SAR vrednosti u tehničkim karakteristikama (doduše to sam i video za neke Panasonic modele, ali na par rumunskih sajtova !?!). Ono što je zanimljivo je da DECT telefoni stalno imaju neko (relativno malo) zračenje i u standby-u, dok je kod mobilnih to sasvim zanemarljivo.
Sve u svemu, kad bih radno vreme provodio na mestu gde imam wireless LAN, sa dva mobilna u džepu i po kojim DECT-om okolo (a znam par takvih radnih mesta) mislim da bih se malo i zabrinuo...
Korišćenje mobilnog telefona i svih ostalih wireless sprava svakako nema lekovito dejstvo. S druge strane nije svakako ni instant-smrtonosno. Dakle pamet u glavu i malo opreznosti u vremenu korišćenja nije svakako naodmet. Mada se to može reći i za život u centru grada u odnosu na periferiju, ždranje masne hrane u odnosu na bavljenje sportom itd itd. (a gde su tek cigarete...) Videćemo za koju desetinu godina... Od nečega ćemo svi umreti pre ili kasnije, ali uglavnom svi preferiraju kasnije ...