Ovo je sadrzaj originalne poruke:
--cut here--
sve je to lepo i fino... ne razumem cemu prepirke o bilo cemu, dovoljno
je razumeti da se svi mi razlikujemo u nebrojeno stvari.
da, ima ljudi koji dodju u ameriku i pate se.
da, ima ljudi koji dodju i uzivaju u zivotu.
da, ima (najvise) ljudi koji dodju i kenjaju, imali razloga ili ne,
zato sto im je to urodjeno, tako su nauceni....
neka ih, neka rade sta zele. nema potrebe da se neko uzbudjuje zbog
misljenja nekog sa kojim nema apsolutno nikakve veze, i to samo iz jednog
razloga/neslaganja sa njegovim/njenim misljenjem.
ja sam dosao u ameriku zato sto nisam zeleo da ucim sociologiju da bih
bio inzenjer. nisam hteo da budem obaran na ispitima cisto zato sto se
profesoru ne dopada moja frizura. nisam zeleo da budem zlostavljan od
strane raznih ljudi kojima nista nisam ucinio. nisam hteo vise da hodam
ulicama na kojima nema nijednog nasmesenog lica. na kraju, nisam hteo
da potrosim celu svoju mladost da bih kasnije ziveo od meseca do meseca,
znajuci da nikad sebi necu moci da priustim stan, i tako dalje i tako
dalje. mozda sam u nekom pogledu materijalista, ali sve sto ja zelim je
da zavrsim fakultet na kome cu nauciti da radim ono sto zelim da radim,
i da posle toga mogu da radim, radim, radim, i od tog rada zivim. to u
svojoj domovini nikad ne bih uspeo da uradim, iako ne, nisam lenj, i
zaista zelim da radim, bilo to 4 sata dnevno ili 20...
studirajuci ovde prethodne dve godine na dva fakulteta, radeci
beskrajne sate kao internista, imao sam priliku da upoznam ogromnu kolicinu
ljudi, kako rodjenih amerikanaca, tako i naturalizovanih... i sad...prvih
20+ godina svog zivota sam ziveo u Srbiji, ceo zivot misleci kako su
ljudi ovde glupi, lenji, debeli...... jednostavno naucen sam tako. prosao
je rat, amerika, to su bili zlocinci. posle toga bombardovanje (uh,
kako sam mrzeo ameriku), zlocinci... i par godina kasnije sam dosao ovde.
moja prva skola je najveci drzavni koledz u celoj americi, trenutno je
oko 80.000 studenata aktivno na njemu. i prolazi vreme, ja menjam
misljenja. ljudi koje ja poznajem ovde nisu nista veci zlocinci, nista
gluplji, lenjiji niti deblji od ljudi koje sam upoznao u srbiji. moji
prijatelji su za bombardovanje i ratove isto toliko zasluzni koliko smo svi
mi za jebeni gradjanski rat 90-ih. Cak stavise, moji prijatelji (i
njihovi prijatelji, i prijatelji njihovih prijatelja...) su prvi koji izlaze
na ulice da iskazu svoj protest protiv ratova i bilo cega sto nema veze
sa vezom a u mozgovima ljudi sirom sveta pravi sliku o ljudima u ovoj
zemlji kao da su zaista kreteni. a zapravo nije tako.
stoji cinjenica da zivim u Kaliforniji, koja je manje-vise prilicno
liberalna i koja se mozda ne bi mogla uzeti kao referenca za zivot u ovoj
zemlji, ali ipak, ako jedna od silnih drzava stvara prilicno pozitivnu
sliku pred mojim ocima koje su sanse da su ostale drzave ono sto su mi
ljudi opisivali dok sam ziveo u srbiji?
ja sam se zivotom u ovom zemlji uverio da je ono sto se smatra nekim
opisom amerike u srbiji zapravo totalno s*****. ne znam zasto.
cini mi se da je moje misljenje tako znatno promenjeno zato sto svom
snagom izbegavam ulazak u srpsku enklavu. odlasci na "igranke" me ne
zanimaju (da, to su ovde igranke), kao ni blacenje drustva u drzavi koja
je meni (i njima) do neke mere omogucila normalan zivot. jer to je sve
sto sam ja trazio, normalan zivot, i za sada sam (da kucnem u drvo) to i
dobio.
i to je jedini razlog sto pisem ovaj post, moj normalan zivot.
zakljuchcima tipa ovde su svi glupi mogu samo da se smejem ili da ih
ignorisem.
zakljuchcima tipa robovi kapitalizma/kapitalista mogu samo da se
smejem.
i na kraju zakljuchcima tipa bolje je ovde takodje mogu samo da se
smejem, zato sto za to imam razloga i primer, jednostavno, sebe.
izvinjavam se na dugackom postu :]
[
Ovu poruku je menjao Ni ten ichi ryu dana 31.08.2003. u 21:15 GMT]
FBzP